Poslovni broj: Usž-3515/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĐA iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Jakša Cvitković, odvjetnik u Splitu, Istarska 24, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi obnove postupka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 7 UsI-2852/22-7 od 8. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 13. studenoga 2024.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 7 UsI-2852/22-7 od 8. rujna 2023.
Obrazloženje
1. Osporavanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 140-02/22-01/03131375987, URBROJ: 341-99-05/3-22-6495 od 9. studenoga 2022.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, KLASA: UP/I 140-02/22-01-03131375987, URBROJ: 341-18-05/3-22-27092 od 21. rujna 2022. kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za obnovu postupka određivanja mirovine primjenom Zakona o uvjetima za stjecanje prava na starosnu mirovinu radnika profesionalno izloženih azbestu („Narodne novine“, 79/07., 149/09. i 139/10.).
3. Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom ističe da je zahtjev za priznavanje prava na mirovinu zbog profesionalnog oboljenja od azbestoze podnio 14. rujna 2011. ali i 12. svibnja 2010., tijekom 2013. te 20. lipnja 2014., tj. svaki put kada bi mu djelatnik Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje rekao da to učini i na način koji mu je rečeno. Naglašava da je pravno neuka osoba te su ga službene osobe, djelatnici Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, u skladu s načelom pomoći neukoj stranci, trebale upozoriti kako pravilno ispuniti zahtjev u cilju ostvarivanja svojih prava. Napominje da je u invalidskoj mirovini od 1. siječnja 1999., a u starosnoj mirovini od 10. lipnja 2015., dok mu je 9. prosinca 2009. priznato oboljenje od azbestoze. Logično je da nakon što je ostvario pravo na invalidsku mirovinu, nije ponovno početkom 2010. i u naknadno podnesenim zahtjevima tražio pravo koje već ima. Naglašava da pravo na pošteni postupak podrazumijeva djelotvornu, a ne teorijsku ili iluzornu zaštitu prava. Smatra da se postupak ne može smatrati djelotvornim ako njegovi zahtjevi nisu stvarno ispitani od tijela koja su provodila postupak. S obzirom na to da je podnosio zahtjeve za mirovinu prema posebnom propisu, a tijela koja su o tome odlučivala nisu pravilno utvrdila sadržaj tih zahtjeva, pa čak ni kada je zahtjev prvi puta podnesen, podnio je prijedlog za obnovu postupka koji je, kako smatra, proveden suprotno načelu pravičnosti, bez uvažavanja odlučnih činjenica, a što je rezultiralo time da tužitelj, koji je obolio od azbestoze, ne dobije mirovinu na temelju profesionalnog oboljenja od dana kada mu pripada i kada ju je zatražio. Nadalje smatra da iz dokumentacije koja je podnesena uz prijedlog za obnovu proizlazi vjerojatnost postojanja razloga zbog kojih se obnova traži, a to je da u postupku nije pravilno utvrđen datum podnošenja zahtjeva, odnosno od kada mu pripada pravo na određivanje mirovine prema Zakonu o uvjetima za stjecanje prava na starosnu mirovinu radnika profesionalno izloženih azbestu. Drži da iz priložene dokumentacije proizlazi da je zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu podnesen prije 12. rujna 2016. zbog čega je utvrđenje da mu pripada pravo na određivanje starosne mirovine prema specijalnom propisu od 1. listopada 2016. pogrešno. Predlaže usvajanje žalbe i ukidanje pobijane presude.
4. U odgovoru na žalbu tuženik u bitnom ističe da žalbeni navodi nisu osnovani iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja odnosno iznesenih u tijeku spora. Predlaže odbijanje žalbe.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa proizlazi da je da je tužitelj od 10. lipnja 2015. korisnik starosne mirovine prema općem propisu iz mirovinskog osiguranja. Mirovina je priznata rješenjem Područne službe u Splitu, broj: 105797 od 11. lipnja 2015. Tijekom korištenja prava na starosnu mirovinu, tužitelj je 12. rujna 2016., kao radnik profesionalno izložen azbestu, podnio zahtjev za priznavanje prava na starosnu mirovinu na temelju specijalnog propisa, Zakona o uvjetima za stjecanje prava na starosnu mirovinu radnika profesionalno izloženih azbestu. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, KLASA: UP/I-140-02/18-01/OB, URBROJ: 341- 18-05/3-18-37053 od 11. rujna 2018. tužitelju je, počevši od 1. listopada 2016., priznato pravo na starosnu mirovinu primjenom Zakona o uvjetima za stjecanje prava na starosnu mirovinu radnika profesionalno izloženih azbestu. Presudom ovoga Suda, poslovni broj: Usž-399/20-2 od 21. listopada 2020. odbijena je tužiteljeva žalba i potvrđena presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsImio-97/19-10 od 23. rujna 2019. kojom su ocijenjena zakonitim rješenja javnopravnih tijela donesena po tužiteljevu zahtjevu od 12. rujna 2016. Iz navedenoga proizlazi da je o danu s kojim je tužitelju određena mirovina primjenom propisa o azbestu pravomoćno riješeno.
8. Upravni postupak koji je prethodio ovom sporu pokrenut je po prijedlogu tužitelja od 11. travnja 2022. za obnovu postupka okončanog rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-140-02/18-01/OB, URBROJ: 341-99-05/3-18-007262 od 8. ožujka 2019. kojim je odbijena tužiteljeva žalba i potvrđeno rješenje Područne službe u Splitu od 11. rujna 2018.
9. Prijedlog za obnovu postupka tužitelj je utemeljio na tvrdnji da je u postupku čiju obnovu traži pogrešno utvrđen datum određivanja starosne mirovine prema posebnom propisu. Uz prijedlog za obnovu dostavio je prvostupanjska rješenja od 15. srpnja 1999., 16. rujna 2010. i 11. rujna 2018. te rješenje tuženika od 27. siječnja 2012.
10. Prvostupanjski je sud prihvatio utvrđenje tuženika da u prijedlogu za obnovu postupka nisu navedene nove činjenice ni priloženi dokazi koji bi mogli dovesti do drukčijeg rješenja predmetne upravne stvari da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku. Stoga je sud zaključio da tužitelj nije učinio vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu postupka.
11. Ocjenjujući osnovanost žalbe ovaj Sud polazi od činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku i prvostupanjskom upravnom sporu koje tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju.
12. Prvostupanjski sud je, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio upravnom sporu, pravilno zaključio da su osporena rješenja zakonita. U obrazloženju pobijane presude iznio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz spisa predmeta te je, s obzirom na relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na odlučne tužbene navode.
13. S obzirom na žalbene navode o pogrešno određenom danu od kojega je tužitelju određena mirovina primjenom specijalnog propisa, slijedom čega je podnio prijedlog za obnovu postupka, ovaj Sud naglašava da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za obnovu postupka jer datum od kojega je stranci priznato pravo na mirovinu odnosno određena mirovina nije zakonom propisani razlog za obnovu postupka. Valja dodati da je pravilnost odnosno zakonitost datuma od kojega je stranci priznato pravo odnosno određena mirovina moguće preispitivati u upravnom postupku u kojemu je to pravo priznato te u upravnom sporu, a što je u konkretnom slučaju i učinjeno (presuda ovoga Suda, poslovni broj: Usž-399/20-2 od 21. listopada 2020.).
14. Slijedom iznesenog, smatrajući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju zakonitost osporavane presude ni po kojoj osnovi, valjalo je, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 13. studenoga 2024.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković
