Poslovni broj: Usž-3096/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković , predsjednice vijeća , dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić , članica vijeća , uz sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja GČiz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Nemanja Nožinić , odvjetnik u Novoj Gradiški , Gundulićeva 4 , protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje , Središnje službe , Zagreb , A. Mihanovića 3 , radi ponovnog određivanja mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku , poslovni broj: 6 UsI- 1192/2022-10 od 18. rujna 2023. , na sjednici vijeća održanoj 13. studenoga 2024.

pretpostavljam da je

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku , poslovni broj: 6 UsI-1192/2022-10 od 18. rujna 2023.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika , KLASA: UP/II 141-02/22-01/03037858854 , URBROJ: 341-99-05/3-22-005266 od 15. rujna 2022. kao i zahtjev za naknadu troškova spora.

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje , Područnog ureda u Slavonskom Brodu , KLASA: UP/I 141-02/21-01/03037858854 , URBROJ: 341-16-05/3-21-12898 od 27. kolovoza. 2021. Tim je rješenjem tužitelju , hrvatskom branitelju , dragovoljcu iz Domovinskog rata, korisniku invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad, određena invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad u iznosu od 1.462,73 kune mjesečno, počevši od 1. studenoga 2020. Umjesto te mirovine određena mu je najniža mirovina u iznosu od 2.361,17 kuna mjesečno s isplatom od 1. studenoga 2020.

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. U žalbi upire na pogrešnu primjenu članka 139. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 84/21.; u daljnjem tekstu: ZOMO), ističući da mu pripada pravo na isplatu novog iznosa mirovine od 17. lipnja 2019. jer je od toga dana, počevši od 1. siječnja 1999., ostvario pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad prema Zakonu o mirovinskom osiguranju („Narodne novine, 102/98.; u daljnjem tekstu: ZOMO/98.). Tužitelj smatra da je učinjena pogreška i pri utvrđenju iznosa najniže mirovine, zbog pogrešnog mirovinskog faktora. Mišljenja je da je umjesto mirovinskog faktora 0,8 trebalo primijeniti faktor 1,0. Nadalje prigovara što je prvostupanjski sud odbio njegov dokazni prijedlog provođenja financijskog vještačenja. Smatra da izračun mirovine, zbog svoje kompleksnosti, sam po sebi opravdava provođenje tog dokaznog prijedloga, posebice u kontekstu činjenice da se iz rješenja upravnih tijela ne vidi postupak izračuna mirovine, kao ni visina mirovine. Predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu i usvoji njegov tužbeni zahtjev, podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži i naknadu troška sastava žalbe.

4. U odgovoru na žalbu tuženik u bitnom ističe da žalbeni navodi nisu osnovani iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja tuženika. Predlaže odbijanje žalbe.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz spisa proizlazi da je da pravomoćnim rješenjem Područne službe u Slavonskom Brodu, lspostave Nova Gradiška, broj 5033 od 17. lipnja 1999., pravo tužitelja na naknadu na temelju preostale radne sposobnosti, prevedeno na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, počevši od 1. siječnja 1999., prema ZOMO-u/98.

8. Postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je po zahtjevu tužitelja od 19. listopada 2020. za određivanje invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad prema Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17. i 98/19.; u daljnjem tekstu: ZHBDR).

9. U postupku je utvrđeno da je rješenjem nadležnog tijela od 9. rujna 2020. tužitelju utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Tužitelj ima utvrđen status hrvatskog branitelja - dragovoljca iz Domovinskog rata kao pripadnik borbenog sektora u ukupnom trajanju od 155 dana.

10. S obzirom na to da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužitelj ispunio uvjete za ponovno određivanje mirovine u smislu članka 52a. ZHBDR-a, prvostupanjsko je tijelo tužitelju odredilo novi iznos mirovine prema ZHBDR-u. Umjesto iznosa mirovine određenoga tim rješenjem, primjenom članka 49. ZHBDR-a, određena je najniža mirovina u iznosu od 2.361,17 kuna mjesečno. Dan s kojim tužitelju pripada pravo i isplata određen je prema članku 139. ZOMO-a.

11. Prvostupanjski sud je ocijenio da su javnopravna tijela pravilno postupila kada su po zahtjevu podnesenom 19. listopada 2020., primjenom članka 139. stavaka 2. i 3. ZOMO-a odredila da prava utvrđena novim rješenjem pripadaju od prvog dana idućeg mjeseca od podnošenja zahtjeva. Pored toga, sud je utvrdio da je mirovinski faktor pravilno utvrđen sukladno članku 87. stavku 1. točki 10. ZOMO-a.

12. Ocjenjujući osnovanost žalbe ovaj Sud polazi od činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku i prvostupanjskom upravnom sporu koje tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

13. Prvostupanjski sud je, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio upravnom sporu, pravilno zaključio da su osporena rješenja zakonita. U obrazloženju pobijane presude iznio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te je, s obzirom na relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na odlučne tužbene navode.

14. Člankom 139. stavkom 2. ZOMO-a među ostalim je propisano da će se novo rješenje donijeti kada se saznaju nove činjenice koje utječu na pravo osiguranika, osigurane osobe, odnosno korisnika mirovine koje su nastale nakon donošenja pravomoćnog rješenja.

15. Dan s kojim tužitelju pripada isplata ponovno određene mirovine određen je na temelju članka 139. stavka 3 . ZOMO-a kojim je propisano da prava utvrđena novim rješenjem donesenim prema stavcima 1. i 2. toga članka pripadaju od prvoga dana idućega mjeseca nakon podnošenja zahtjeva osiguranika, osigurane osobe ili korisnika mirovine.

16. Navedenim odredbama ZOMO-a uređuju su situacije u kojima se pravomoćno rješenje iz mirovinskog osiguranja može izmijeniti novim rješenjem. Naime, ZOMO, kao lex specialis, propisuje mogućnost izmjene pravomoćnog rješenja iz mirovinskog osiguranja i izvan rokova propisanih Zakonom o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 20/10. i 110/21.), ako nastupe određene, zakonom propisane okolnosti te određuje od kada osiguraniku pripadaju prava utvrđena rješenjem u obnovljenom postupku.

17. S obzirom na to da je tuženik pravilno primijenio navedenu odredbu ZOMO-a, nema osnove za prihvaćanje tužiteljevih žalbenih navoda koji se odnose na datum od kojega mu pripada novi iznos mirovine.

18. Glede žalbenog navoda o pogrešnom mirovinskom faktoru pri određivanju najniže mirovine (umjesto 0,8 trebalo je primijeniti faktor 1,0) valja istaknuti da je mirovinski faktor u konkretnom slučaju pravilno određen u skladu s člankom 50. ZHBDR-a.

19. Nije osnovan ni žalbeni navod o neosnovano odbijenom dokaznom prijedlogu za provođenje sudskog, financijskog, vještačenja u prvostupanjskom upravnom sporu. Člankom 33. stavkom 3. ZUS-a propisano je da stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Polazeći od navedenoga, a imajući na umu okolnosti zbog kojih je odbijen navedeni dokazni prijedlog (izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova u situaciji kada je sud utvrdio pravilnost određenog iznosa mirovine na temelju podataka razvidnih iz prvostupanjskog rješenja i ostale dokumentacije u spisu, a koje podatke tužitelj nije doveo u sumnju), ovaj Sud ne nalazi da je odbijanjem ovoga dokaznog prijedloga povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

20. Slijedom iznesenog, smatrajući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju zakonitost osporavane presude ni po kojoj osnovi, valjalo je, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a , odlučiti kao u točki I. izreke.

21. Polazeći od ishoda ovoga postupka, nema osnove za prihvaćanje tužiteljeva zahtjeva za naknadu troškova sastava žalbe. Stoga je, na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 13. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković