Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Gž R-84/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Alena Goluba kao predsjednika vijeća, suca Antuna Dominka kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vesne Šuflaj Šestak kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HF iz [adresa]. kbr. 2A, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Branimir Zmijanović, odvjetnik u Šibeniku, protiv tužene Republike Hrvatske, za Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr- 51/2022-14 od 28. svibnja 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 13. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
i
r i j e š i o j e
Žalba tužene se uvažava kao osnovana pa se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-51/2022-14 od 28. svibnja 2024. godine:
- ukida u točki I. izreke pa se tužba u tom dijelu odbacuje;
- preinačuje u točki II. i III. izreke, tako da se sudi:
1.) Odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj da tužiteljici HF s naslova neisplaćene naknade za troškove prijevoza na posao i s pola, u visini mjesečne karte gradskog autobusnog prijevoza (286,00 kuna/37,96 €[1] ) počevši od 1. veljače 2018. godine do 9. veljače 2021. te od 1. ožujka 2021. godine do 1. rujna 2021. godine, isplati s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedinačni mjesečni iznos teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počevši od dana dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate, i to: za mjesec svibanj 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €)zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.06.2018. godine; za mjesec lipanj 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.07.2018. godine; za mjesec srpanj 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.08.2018. godine; za mjesec kolovoz 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.09.2018. godine; za mjesec rujan 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.10.2018. godine; za mjesec listopad 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.11.2018. godine; za mjesec studeni 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.12.2018. godine; za mjesec prosinac 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.01.2019. godine; za mjesec siječanj 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.02.2019. godine; za mjesec veljaču 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.03.2019. godine; za mjesec ožujak 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.04.2019. godine; za mjesec travanj 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.05.2019. godine; za mjesec svibanj 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.06.2019. godine; za mjesec lipanj 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.07.2019. godine; za mjesec srpanj 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.08.2019. godine; za mjesec kolovoz 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.09.2019. godine; za mjesec rujan 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.10.2019. godine; za mjesec listopad 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.11.2019. godine; za mjesec studeni 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.12.2019. godine; za mjesec prosinac 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.01.2020. godine; za mjesec siječanj 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.02.2020. godine; za mjesec veljaču 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.03.2020. godine; z a mjesec ožujak 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.04.2020. godine; za mjesec travanj 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.05.2020. godine; za mjesec svibanj 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.06.2020. godine; za mjesec lipanj 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.07.2020. godine; za mjesec srpanj 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.08.2020. godine; za mjesec kolovoz 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.09.2020. godine; za mjesec rujan 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.10.2020. godine; za mjesec listopad 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.11.2020. godine; za mjesec studeni 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.12.2020. godine; za mjesec prosinac 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.01.2021. godine; za mjesec siječanj 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.02.2021. godine; za mjesec veljaču 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.03.2021. godine; za mjesec ožujak 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.04.2021. godine; za mjesec travanj 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.05.2021. godine; za mjesec svibanj 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.06.2021. godine; za mjesec lipanj 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.07.2021. godine; za mjesec srpanj 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.08.2021. godine; za mjesec kolovoz 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.09.2021. godine, te se nalože tuženiku daljnja isplata naknade za troškove prijevoza tužiteljici sukladno zakonu i važećem kolektivnom ugovoru.“
2.) Nalaže se tužiteljici HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženoj Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo unutarnjih poslova, na ime naknade parničnog troška isplati iznos od 1.050,00 EUR u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.) Presudom Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-51/2022-14 od 28. svibnja 2024. godine utvrđeno je da tužiteljici HF, kao službenici Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Šibensko kninske, pripada pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla (točka I. izreke), i naloženo je tuženoj Republici Hrvatskoj da tužiteljici HF s naslova neisplaćene naknade za troškove prijevoza na posao i s pola, u visini mjesečne karte gradskog autobusnog prijevoza (286,00 kuna/37,96 €) počevši od 1. veljače 2018. godine do 9. veljače 2021. te od 1. ožujka 2021. godine do 1. rujna 2021. godine, isplati s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedinačni mjesečni iznos teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počevši od dana dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate, i to: za mjesec svibanj 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €)zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.06.2018. godine; za mjesec lipanj 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.07.2018. godine; za mjesec srpanj 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.08.2018. godine; za mjesec kolovoz 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.09.2018. godine; za mjesec rujan 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.10.2018. godine; za mjesec listopad 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.11.2018. godine; za mjesec studeni 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.12.2018. godine; za mjesec prosinac 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.01.2019. godine; za mjesec siječanj 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.02.2019. godine; za mjesec veljaču 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.03.2019. godine; za mjesec ožujak 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.04.2019. godine; za mjesec travanj 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.05.2019. godine; za mjesec svibanj 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.06.2019. godine; za mjesec lipanj 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.07.2019. godine; za mjesec srpanj 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.08.2019. godine; za mjesec kolovoz 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.09.2019. godine; za mjesec rujan 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.10.2019. godine; za mjesec listopad 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.11.2019. godine; za mjesec studeni 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.12.2019. godine; za mjesec prosinac 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.01.2020. godine; za mjesec siječanj 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.02.2020. godine; za mjesec veljaču 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.03.2020. godine; z a mjesec ožujak 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.04.2020. godine; za mjesec travanj 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.05.2020. godine; za mjesec svibanj 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.06.2020. godine; za mjesec lipanj 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.07.2020. godine; za mjesec srpanj 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.08.2020. godine; za mjesec kolovoz 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.09.2020. godine; za mjesec rujan 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.10.2020. godine; za mjesec listopad 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.11.2020. godine; za mjesec studeni 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.12.2020. godine; za mjesec prosinac 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.01.2021. godine; za mjesec siječanj 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.02.2021. godine; za mjesec veljaču 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.03.2021. godine; za mjesec ožujak 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.04.2021. godine; za mjesec travanj 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.05.2021. godine; za mjesec svibanj 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.06.2021. godine; za mjesec lipanj 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.07.2021. godine; za mjesec srpanj 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.08.2021. godine; za mjesec kolovoz 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.09.2021. godine; te je naložena tuženoj daljnja isplata naknade za troškove prijevoza tužiteljici sukladno zakonu i važećem kolektivnom ugovoru (točka II. izreke).
1.1.) O troškovima postupka je odlučeno tako da je tuženoj naloženo da tužiteljici isplati iznos od 900,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (točka III. izreke).
2.) Protiv navedene presude žalbu izjavljuje tužena zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/88., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u daljnjem tekstu: ZPP), pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži i to tako da pobijanu presudu preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva uz dosudu tuženoj parničnog troška uključujući i trošak izjavljivanja žalbe, ili da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3.) Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.) Žalba je osnovana.
5.) Predmet spora je zahtjev na utvrđenje da tužiteljici pripada pravo na naknadu troškova dolaska na posao i odlaska sa posla, sve to temeljem odredbe čl.53. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (dalje: KU), i novčana tražbina s navedenog osnova za vremensko razdoblje od mjeseca svibnja 2018. godine pa zaključno sa mjesecom kolovozom 2021. godine, u iznosu (286,00 kuna / 37,96 EUR) mjesečne karte gradskog autobusnog prijevoza.
6.) U postupku pred prvostupanjskim sudom bilo je sporno pripada li tužiteljici pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i sa posla, jer je tuženik navedeno pravo osporavao iznoseći prigovor da za navedeno nije ispunjena pretpostavka iz odredbe čl.53.st.1. KU – da se mjesto stanovanja tužiteljice nalazi od mjesta rada na udaljenosti većoj od 2 km, odnosno da je najbliža pješačka ruta dulja od 2 kilometra, a i prigovor da je o navedenom pravu tužiteljice u utuženom vremenskom razdoblju odlučeno pravomoćnom odlukom donesenom u upravnom postupku, čiju pravilnost nije ovlašten preispitivati redovni sud u parničnom postupku.
7.) Sud prvog stupnja odlučujući o navedenom zahtjevu ocjenjuje da tužiteljici, unatoč tome što nalazi utvrđenim da je mjesto njenog stanovanja od mjesta rada pješačkom rutom udaljeno manje od dva kilometra, pripada pravo na naknadu troška dolaska na posao i odlaska s posla. To stoga jer na temelju pribavljenih podataka poduzeća Ceste Šibenik d.o.o. nalazi utvrđenim da na navedenoj pješačkoj ruti ne postoji nogostup, da navedena ruta predstavlja asfaltirani kolniku na kojem nisu obilježene trake za kretanje pješaka, da se na ruti nalazi i pružni prijelaz bez pothodnika, da se uz kolnik nalazi i jarak za odvodnju koji nije ničim osiguran pa postoji rizik da pješak ne upadne u njega ako je potrebno izbjeći vozilo. Iz navedenog sud prvog stupnja izvodi zaključak da bi tužiteljica svakodnevnim kretanjem takvim kolnikom, tj. takvom pješačkom rutom (najbližom prema čl.53.st.1. KU) ugrozila vlastitu sigurnost i sigurnost drugih sudionika u prometu, pri čemu je sud imao u vidu i odredbu čl. 124. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prema kojoj se pješak ne smije kretati niti zadržavati na kolniku (st.1) i mora se kretati nogostupom ili drugom površinom određenom za kretanje pješaka, odnosno, površinom pokraj kolnika prikladnom za kretanje pješaka (st.3.), što znači da u konkretnom slučaju se navedenom rutom tužiteljica kao pješak ne smije kretati niti zadržavati jer na njoj nema nogostupa pa joj je dolazak na posao i odlazak s posla moguć isključivo automobilom ili sredstvom javnog prijevoza drugim najkraćim alternativnim pravcem koji je dulji od dva kilometra. Pri navedenoj ocjeni sud prvog stupnja se poziva i na odluku tuženika iz 2021. godine kojom je tužiteljici priznato pravo na naknadu troškova dolaska na posao i odlaska s posla.
7.1.) Zbog navedenog sud prvog stupnja pozivom na odredbu čl.53. KU u cijelosti prihvaća postavljeni tužbeni zahtjev, a tužiteljici dosuđuje i parnični trošak primjenom odredbe čl.154.st.1. i čl.155. ZPP-a.
8.) Osnovano tužena u žalbi ukazuje na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, a ovaj sud drugog stupnja nalazi, u skladu sa odredbom čl.365.st.2. ZPP-a, da je sud prvog stupnja učinio i bitnu povredu postupka iz odredbe čl.354.st.2.t.2. ZPP-a na koju se pazi po službenoj dužnosti, što će sve biti obrazloženo u nastavku ove odluke.
9.) Nije sporno da se je tuženik postavljenom tužbenom zahtjevu usprotivio, između ostalog, i isticanjem tvrdnje da je o pravu na naknadu troškova u utuženom vremenskom razdoblju odlučeno u upravnom postupku pravomoćnom odlukom nadležnog upravnog tijela, a kojom tužiteljici nije priznato pravo na naknadu navedenih troškova u utuženom vremenskom razdoblju te da sud u parničnom postupku nije ovlašten preispitivati pravilnost i zakonitost navedene odluke.
9.1.) Naprijed navedeni prigovor tuženik je iznio već u podnesenom pisanom odgovoru na tužbu (list 12 -14) a kod njega je ustrajao i u kasnijim stranačkim očitovanjima (list 19 – 20) tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom. Pri tome treba reći da navedenu pravomoćnu odluku, na koju se je pozvao tuženik pri isticanju navedenog prigovora, spominje i sama tužiteljica u činjeničnim navodima tužbe te ju i prilaže (list 5 – 6) uz tužbu.
10.) O naprijed navedenom prigovoru a ni o činjeničnim tvrdnjama na kojima je isti utemeljen, sud prvog stupnja se u obrazloženju pobijane odluke nije izjasnio, odnosno nije ništa naveo, očito smatrajući navedene tvrdnje tužitelja pravno irelevantnim, tj. da su iste bez ikakvog utjecaja za donošenje pravilne odluke o postavljenom tužbenom zahtjevu, koji pravni stav, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije pravno utemeljen, a na što ukazuje i tužena u podnesenoj žalbi.
11.) Polazeći od činjeničnog supstrata tužbe te navoda žalbe tužene, u ovom žalbenom stadiju postupka više nije sporno da tužiteljica postavljenim zahtjevom traži da se odlukom suda utvrdi postojanje prava na naknadu troškova dolaska na posao i odlaska sa posla te traži i isplatu te naknade, i to u vremenskom razdoblju počevši od mjeseca svibnja 2018. pa zaključno sa mjesecom kolovozom 2021. godine, tj. u vremenskom razdoblju primjene (od 06. ožujak 2018.) odluke tuženika (načelnika PU Šibensko-kninske) donesene 10. travnja 2018. godine, broj: 511-13-01-15-527/2018 (list 5-6), i koja je bila u primjeni do početka primjene (01. rujan 2021.) odluke tuženika donesene 08. studenog 2021. godine, broj 511-03-01-15/102/2021 (list 8).
11.1.) Naime, kao što je već naprijed navedeno i sama tužiteljica se u tužbi poziva na navedene dvije odluke, te u tužbi ističe da ju i podnosi upravo zbog toga što joj odlukom tuženika iz 2018. godine nije priznato pravo na naknadu navedenog troška prijevoza na posao, dok joj je odlukom iz 2021. godine to pravo priznato iako, u odnosu na vrijeme donošenja prethodne (one iz 2018. godine) odluke, nije došlo do promjene okolnosti koje su u smislu odredbe čl.53. KU relevantne za ostvarivanje prava na naknadu troškova dolaska na posao i odlaska sa posla.
11.2.) Sud prvog stupnja je vršio uvid u navedene odluke tuženika, ali ih je pogrešno ocijenio, odnosno pogrešno je ocijenio njihove pravne učinke.
12.) Budući da je tužiteljica državna službenica u Ministarstvu unutarnjih poslova RH – u PU Šibensko-kninskoj, u ocjeni pravnih učinaka naprijed navedenih odluka treba imati u vidu odredbe specijalnog propisa, a to je Zakona o policiji (NN 24/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., i 66/19. – dalje: ZP/11), koji je važio i bio u primjeni u vrijeme donošenja obje naprijed citirane odluke, i one od 10. travnja 2018. i one od 08. studenog 2021. godine.
12.1.) Odredbom čl.1. navedenog zakona je propisano da se ovim zakonom uređuju osnove organizacije policije i specifičnosti radno pravnog položaja policijskih službenika u Ministarstvu unutarnjih poslova (st.1.); da pojedine odredbe ovoga zakona odnose se na vježbenike, osobe koje se obrazuju za obavljanje policijskih poslova te pripadnike pričuvnog sastava policije (st.2.); i da se na pitanja radno pravnog položaja policijskih službenika, koja nisu uređena ovim Zakonom ili propisima donesenim na temelju ovoga zakona, primjenjuju propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.
12.2.) Odredbom čl.46. ZP/11, u tekstu važećem te u primjeni do 17. srpnja 2019. godine (do izmjena izvršenih Zakonom o izmjenama i dopunama Zakon o policiji – NN broj 66/19 – dalje: ZID ZP/19), dakle važećem i u vrijeme donošenja predmetne odluke tuženika od 10. travnja 2018. godine, bilo je propisano da odlučivanje o prijamu, rasporedu, izboru, imenovanju, razrješenju, premještaju, plaći, drugim pravima, obvezama i odgovornostima te prestanku službe policijskih službenika upravna je stvar (st.1.); i da žalba na rješenje o prijamu, rasporedu, izboru, imenovanju, razrješenju, premještaju, plaći, prestanku i udaljenju iz službe policijskog službenika ne odgađa izvršenje (st.2.)
12.3.) Navedena odredba čl.46. ZP je već spomenutim ZID ZP/19 izmijenjena, sa početkom primjene tih izmjena od 18. srpnja 2019. godine, i tom izmijenjenom odredbom je bilo propisano da odlučivanje o prijamu, rasporedu, izboru, imenovanju, razrješenju, plaći, premještaju, stavljanju na raspolaganje te prestanku službe policijskih službenika upravna je stvar (st.1.); da žalba na rješenje o prijamu, rasporedu, izboru, imenovanju, razrješenju, plaći, premještaju, stavljanju na raspolaganje, prestanku službe po sili zakona te udaljenju iz službe policijskog službenika ne odgađa izvršenje rješenja (st.2.); i da protiv rješenja iz st.1. ovoga članka policijski službenik može izjaviti žalbu Odboru za državnu službu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja (st.3.). Na navedeni način izmijenjena odredba čl.46. ZP usklađena je i sa, u tom momentu važećom odredbom čl.63. Zakona o državnim službenicima (NN broj 92/05. i dr. – dalje: ZDS/05).
13.) Polazeći od naprijed navedene zakonske odredbe čl.46. ZP važeće u momentu donošenja odluke tuženika od 10. travnja 2018. godine, pa i nakon toga sve do 17. srpnja 2019. godine, odlučivanje o pravu na naknadu troškova dolaska na posao i odlaska sa posla predstavljalo je odlučivanje o drugim pravima policijskih službenika, a u skladu sa tom odredbom odlučivanje o navedenom pitanju predstavljalo je upravnu stvar, što nadalje znači da odluka tuženika od 10. travnja 2018. godine, kojom je odlučeno da tužiteljici sa početkom primjene od 06. ožujka 2018. godina pa nadalje ne pripada pravo na trošak prijevoza na posao i sa posla, predstavlja upravni akt. Dakle, riječ je o odluci nadležnog upravnog tijela donesenoj u upravnom postupku, i o odluci koja je, i prema navodima tužbe, stekla svojstvo pravomoćnosti jer je tužiteljica protiv iste izjavila pravni lijek koji nije bio uvažen.
13.1.) U razdoblju nakon 17. srpnja 2019. godine, odnosno počevši od 18. srpnja 2019. godine pa nadalje, dakle i u vrijeme donošenja odluke tuženika od 08. studenog 2021. godine, kojom je tužiteljici počevši sa 01. rujna 2021. godine priznato pravo na naknadu troškova dolska na posao i odlaska sa posla, a zbog naprijed navedene izmjena odredbe čl.46. ZP, odlučivanje o naprijed navedenom pravu više nije imao značaj odlučivanja o upravnoj stvari, pa se počevši od 18. srpnja 2019. godine o tom pravu odlučuje u skladu sa općim propisima o radu, što nadalje znači da bi i sud bio ovlašten o tom pravu odlučivati ukoliko poslodavac navedeno pravo ne prizna radniku ili mu odbije isplatiti naknadu navedenog troška. Međutim, iz stanja predmetnog spisa ne proizlazi da je tužiteljica u navedenom periodu od 18. srpnja 2019. godine pa sve do donošenje odluke tuženika od 08. studenog 2021. godine podnosila tuženiku (poslodavcu) zahtjev za priznanje prava na navedeni trošak, pa poslodavac do donošenja odluke te odluke, temeljem koje tužiteljici vrši isplatu navedenog troška, nije niti odlučivao o pravu tužiteljice na navedeni trošak već je do navedene odluke primjenjivanja odluka iz 2018. godine, koja sukladno navedenom u točki 13. ovog obrazloženja ima značaj upravnog akta.
14.) Pravilnost i zakonitost upravnog akta, odnosno odluke koju je donijelo nadležno upravno tijelo u upravnom postupku, moguće je preispitivati samo u tom postupku u kojem je i donesena te u okviru zakonom predviđenih pravnih lijekova, odnosno u upravnom sporu pred nadležnim upravnim sudom, no ne i u parničnom postupku od strane parničnog suda.
14.1.) Dakle, kako naprijed navedena odluka tuženika od 10. travnja 2018. godine, u smislu naprijed navedenog ima učinak upravnog akata, i kako ista nije niti ukinuta niti je poništena u upravnom postupku u skladu sa naprijed navedenim, ista je glede prava tužiteljice na trošak prijevoza na posao i sa posla proizvodila pravne učinke (učinke upravnog akta) sve do donošenja odluke tuženika od 08. studenog 2021. godine, kojom je tužiteljici nesporno priznato pravo na naknadu troškova dolaska na posao i odlaska s posla počevši sa danom 01. rujna 2021. godine.
14.2.) Prema tome, kako je o pravu tužiteljice na naknadu troškova prijevoza na posao i sa posla u utuženom vremenskom razdoblju već odlučeno pravomoćnom i izvršnom odlukom tuženika, koja kao upravni akt obvezuje, ne samo poslodavca (tuženik) već i službenika (tužiteljica), to onda tužiteljica ne može više s uspjehom zahtijevati isplatu navedenog troška jer za to nema valjani pravni temelj, niti je o navedenom pravu ovlašten (nadležan) odlučivati sud u parničnom postupku. Takvo pravno shvaćanje predstavlja i stabilan stav sudske prakse izražene u nizu sudskih odluka, među ostalim i u odlukama Vrhovnog suda RH (Rev-668/2018 od 23. srpnja 2019., Revr-1640/12 od 02. rujna 2014. i dr.).
15.) Sukladno naprijed izloženom, za odlučivanje o postojanju prava o kojem je odlučeno upravnim aktom donesenim u upravnom postupku sud u parničnom postupku nije niti nadležan odlučivati, jer riječ o pravu koje, u vrijeme kada je o njemu odlučivalo nadležno upravno tijelo u upravnom postupku te u vrijeme važenja i primjene odluke upravnog tijela, nije niti ulazilo u sudsku nadležnost. To je onda valjalo, temeljem odredbe čl.369.st.2. u svezi čl.365.st.2. te čl.354.st.2.t.2. ZPP-a, u navedenom dijelu ukinuti pobijanu presudu u točki I. izreke te odbaciti tužbu zbog apsolutne nenadležnosti.
16.) Što se pak tiče zahtjeva za isplatu za isto vremensko razdoblje, tj. za vrijeme važenja i primjene (do 01. rujna 2021. godine) upravnog akta, tužiteljica nema pravni temelj zahtijevati isplatu troškova prijevoza jer joj navedenim pravomoćnim upravnim aktom to pravo nije priznato.
16.1.) Tužiteljica je postavljenim tužbenim zahtjevom za isplatu, osim što je zatražila da se tuženiku naloži plaćanje točno određenih iznosa zaključno sa mjesecom kolovozom 2021. godine, za koju isplatu sukladno naprijed navedenom nema pravni temelj, zatražila da se tuženiku naloži i plaćanje troškova prijevoza i u buduće, tj. nakon mjeseca kolovoza 2021. godine, no i taj dio zahtjeva nema utemeljenja u činjenicama koje je iznijela u tužbi.
16.1.1.) Naime, sama tužiteljica je u podnesenoj tužbi, u njenom činjeničnom osnovu jasno navela da je tuženik, kao njen poslodavac, dana 08. studenog 2021. godine donio odluku kojom joj je priznao pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i sa posla u visini (286,00 kuna) mjesečne putne karte javnog prijevoza počevši od 01. rujna 2021. godine pa nadalje sve dok za to postoje razlozi. Niti prilikom podnošenja tužbe, odnosno niti u tužbi a niti tijekom postupka sve do zaključenja raspravljanja pred prvostupanjskim sudom tužiteljica nije ustvrdila da tuženik ne postupa po navedenoj odluci, odnosno da joj ne isplaćuje trošak prijevoza. Prema tome, ukoliko tuženik postupa po odluci kojom je tužiteljici priznao trošak prijevoza, tj. isplaćuje joj taj trošak, tužiteljica nema pravni temelj zahtijevati da mu se naloži isplata tog troška. Pri tome treba reći da bi sud, u skladu sa odredbom čl.326. ZPP-a, mogao obvezati tuženu na plaćanje samo onih iznosa troškova prijevoza na posao i sa posla neplaćenih a dospjelih do zaključenja raspravljanja pred prvostupanjskim sudom, a ne i u buduće.
16.2.) Slijedom naprijed navedenom točki 16., 16.1., i 16.1.1. ovog obrazloženja valjalo je, temeljem odredbe čl.373.t.3. ZPP-a, uvažiti žalbu tužene te preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva za isplatu kao neosnovanog. 17.) Kako je uslijed prihvaćanja žalbe tužene preinačena prvostupanjska presuda to je onda, temeljem odredbe čl.166.st.2. ZPP-a, valjalo odlučiti i o troškovima parničnog postupka.
18.) Budući da tužiteljica nije uspjela u predmetnom sporu pravo na naknadu cjelokupnog troška, sve to u skladu sa odredbom čl.154.st.1. ZPP-a, ima tužena, i taj trošak joj je i dosuđen u ukupnom iznosu od 1.050,00 EUR.
18.1.) Navedeni trošak je tuženoj dosuđen kao trošak potreban za vođenje parnice, sve to u skladu sa odredbom čl.155. ZPP-a, u skladu sa vrijednošću predmeta spora, u granicama postavljenog zahtjeva za naknadu parničnog troška, i uz primjenu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 138/2023. – dalje: Odvjetnička tarifa/23). Taj trošak se odnosi na trošak zastupanja – i isti se sastoji od troška podnošenja pisanog odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova (Tbr.8.t.1. Odvjetničke tarife/23), od troška zastupanja na ukupno tri rasprave (12.12.2023., 17.01.2024., 24.04.2024.) u iznosu od po 100 bodova za svaku (Tbr.9.t.1. Odvjetničke tarife/23) te od troška sastava žalbe u iznosu od 125 bodova (Tbr.10.t.1. Odvjetničke tarife/23) – što čini ukupno 525 bodova, a pomnoženo sa cijenom boda od 2,00 EUR daje trošak u dosuđenom iznosu od 1.050,00 EUR koliko je tuženoj dosuđeno.
19.) Zbog navedenog valjalo je, temeljem odredbe čl.380.t.3. ZPP-a, preinačiti odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke presude.
Bjelovar, 13. studenog 2024.
Predsjednik vijeća
Alen Golub
