Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-1424/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak – Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača S. M. (OIB:...) iz Z., po prijedlogu F. agencije (OIB:...) iz Z., povodom žalbe R. H. (OIB:...) zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Kutini broj Sp-289/2020-13 od 9. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 13. studenog 2024.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba R. H., ukida se rješenje Općinskog suda u Kutini broj Sp- 289/2020-13 od 9. rujna 2024. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem u toč.I – i toč.II izreke otvoren je, i istovremeno zaključen jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača S. M. (dalje: potrošač). Toč.III. izreke potrošač je oslobođen od preostalih obveza – između ostalog – i u odnosu na osnove Općinskog suda u Sisku broj Pu Ovr-3368/15 vjerovnika R. H., M. F., u odnosu na osnovu Općinskog suda u Kutini broj Ovr-561/12 vjerovnika R. H., M. F., u odnosu na osnovu Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini broj Pu P-916/15 vjerovnika R. H., M. F. te u odnosu na osnovu Općinskog suda u Bjelovaru broj R1-98/2012-10 vjerovnika R. H., M. F.
1.1. Obrazlažući opisano rješenje prvostupanjski sud navodi da je u potpunosti udovoljeno pretpostavkama iz odredbe čl. 79. a stav.2. Zakona o stečaju potrošača (dalje: ZSP – "Narodne novine" broj 100/15 i 67/18) prema kojoj se jednostavni postupak stečaja potrošača može provesti nad imovinom potrošača ako u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi FINA na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača ima jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje radi prisilnog ostvarenja tražbina u iznosu do 2.654,46 Eur s osnova glavnice i ako je razdoblje u kojem je potrošač imao jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje neprekinuto trajalo duže od tri godine, a da je udovoljeno i odredbi čl.79. a stav. 3. ZSP prema kojoj će se jednostavni postupak stečaja potrošača provesti i radi namirenja vjerovnika čije osnove za plaćanje na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača nisu evidentirane u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje ako ih je Financijska agencija brisala iz tog Očevidnika istekom roka prema posebnom zakonu i ako nakon brisanja osnova za plaćanje u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje nema evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje, a tražbine vjerovnika iz osnova za plaćanje koje je Financijska agencija brisala s osnove glavnice ne prelaze iznos od 2.654,46 Eur ili tražbine vjerovnika iz osnova za plaćanje koje je Financijska agencija brisala iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje zajedno s tražbinama vjerovnika čije osnove za plaćanje su evidentirane u tom Očevidniku s osnove glavnice ne prelaze iznos od 2.654,46 Eur.
1.2. Utvrdivši na osnovu podataka iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi FINA da potrošač u razdoblju duljem od tri godine (4154 dana) ima evidentirane tražbine radi prisilnog ostvarenja, a i tražbine iz osnova za plaćanje koje je FINA prestala izvršavati temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, a koje zajedno sa tražbinom vjerovnika čija osnova za plaćanje je evidentirana u tom Očevidniku s osnove glavnice ne prelaze iznos od 2.654,46 EUR, da potrošač nema pokretnina, tražbina, dionica, poslovnih udjela, vrijednosnih papira, drugih imovinskih ili materijalnih prava, odnosno da nema imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa te da ne postoje razlozi za uskratu oslobođenja od preostalih obveza iz čl. 75. ZSP te da njegovi vjerovnici u povodu poziva iz oglasa od 17.12.2020. objavljenog na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova nisu obavijestili sud o postojanju druge imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa, prvostupanjski sud je sukladno odredbi čl.79. g stav. 1. ZSP-a otvorio i istovremeno zaključio jednostavni stečajni postupak nad imovinom potrošača, oslobodivši potrošača, sukladno odredbama čl.79.g.stav.4. ZSP i čl. 79.a.ZSP od neizvršenih osnova za plaćanje (toč.I izreke) i od obveza u odnosu na osnove koje je FINA prestala izvršavati temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (toč.2-8 izreke).
2. Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu podnio je vjerovnik R. H. (dalje: žaliteljica), iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 pri čemu se ZID ZPP objavljen u „Narodnim novinama“ broj 80/22 primjenjuje u dijelu propisanom odredbama čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22), s prijedlogom da je preinači, podredno ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
2.1. Žaliteljica se u žalbi poziva na odredbu čl.77. stav.1. ZSP kojom je propisano da se potrošač ne može osloboditi od zakonske obveze na uzdržavanje djece, roditelja i drugih osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati ističući da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da se osnove broj Pu Ovr-3368/15 i Ovr-561/12 odnose na naknadu za privremeno uzdržavanje. U tom kontekstu ističe da je odredbom čl. 25. Zakona o privremenom uzdržavanju (dalje: ZPU - „Narodne novine“ broj 92/14) propisano da isplatom iznosa privremenog uzdržavanja, R. H. stupa u pravni položaj djeteta i na nju prelaze tražbine uzdržavanja u visini isplaćenog iznosa privremenog uzdržavanja, sa svim sporednim pravima, što znači da se potrošač ne može osloboditi od predmetne osnove, obzirom da se ista odnosi na zakonsko uzdržavanje djeteta te je sukladno članku 77. ZSP izuzeta od oslobođenja obveza u jednostavnom postupku stečaja potrošača, radi čega sud nije imao zakonske osnove za oslobođenje potrošača u odnosu na predmetnu osnovu.
2.2. Nadalje smatra da se potrošača ne može osloboditi niti obveza prema R. H. osobito potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom a koje u konkretnom slučaju predstavljaju osnove broj R1-98/2012-10 koja se odnosi na sudsku pristojbu te osnova broj Pu P-916/15 koja se odnosi na trošak parničnog postupka. Navedeno obzirom da potrošač s R. H. nije sklopio „tržišni“ pravni posao u postupku iz kojeg je nastala predmetna osnova, pa se tako potrošač ne može u postupku jednostavnog stečaja potrošača osloboditi predmetnih osnova, a što smatra
se potrošačem, u smislu tog
da proizlazi iz odredbe čl. 4.ZJS koja propisuje da
Zakona, smatra svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Obzirom da obveze potrošača po osnovama za plaćanje Pu Ovr-3368/15, Ovr-561/12, R1- 98/2012-10 i Pu P-916/15 prema R. H. nisu nastale sklapanjem pravnih poslova na tržištu, već kao rezultat vođenja postupka pred sudom to se po ocjeni tužene niti na te obveze ne može primijeniti ZSP pa se stoga potrošač od istih ne može niti osloboditi.
3. Žalba žaliteljice osnovana je u dijelu kojim ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl.77.stav.1. ZSP koja propisuje da se potrošač ne može osloboditi zakonske obveze na uzdržavanje djece, roditelja i drugih osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.
3.1. Naime, imajući u vidu da iz sadržaja prvostupanjskog spisa proizlazi da je osnova – rješenje o ovrsi Općinskog suda u Kutini broj Ovr-561/12 od 19. listopada 2012. doneseno na temelju ovršne isprave koju čini pravomoćna presuda istog prvostupanjskog suda broj P-109/10-12 od 15. lipnja 2010. kojom je naloženo ovdje potrošaču da vjerovniku R. H. (kao tužitelju) naknadi iznos od 11.758,95 kn sa zateznom kamatom s osnova privremenog uzdržavanja njegovog mlljt. sina J., te budući da se potrošač ne može osloboditi zakonske obveze da doprinosi za uzdržavanje djece to se ne može osloboditi niti obveze da R. H. vrati ono što je ona platila umjesto njega jer on nije izvršavao svoju zakonsku obvezu uzdržavanja mlljt. sina, budući da se ne radi o potrošačkom odnosu u smislu ZSP, već obvezi iz obiteljskih odnosa u širem smislu (istovjetno pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev 609/2021-2 od 17. studenog 2021.).
4. No neutemeljena je žalba žaliteljice u odnosu na njome istaknuto stajalište da se potrošač ne može osloboditi obveza prema R. H. koje su (općenito) utemeljene na sudskoj odluci – navedeno iz razloga što ZSP određeno u odredbi čl. 77.stav.1. propisuje da se rješenjem o oslobođenju od preostalih obveza potrošač ne može osloboditi zakonske obveze na uzdržavanje djece, roditelja i drugih osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, vraćanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom ili prekršajem, naknade štete nastale kaznenim djelom ili prekršajem i naknade štete zbog smrti ili teže tjelesne ozljede. Kako se radi o zatvorenom broju obveza kojih se potrošač ne može osloboditi to je suprotno žalbeno stajalište žaliteljice da u navedenu restrikciju oslobođenja ulaze i sudske odluke kojima je potrošač obvezan prema R. H. jer takvo što ne proizlazi ni iz jedne odredbe ZSP.
5. Imajući u vidu izneseno, valjalo je usvajanjem žalbe žaliteljice ukinuti pobijano rješenje u cijelosti (sukladno Zaključku vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27.11.2019. broj Su-IV-245/2019-3) i predmet vratiti pozivom na odredbu čl.370.ZPP- a istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje tijekom kojeg će, rukovodeći se napomenama sadržanim u ovom ukidnom rješenju, ponovno odlučiti o prijedlogu FINE i donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku. Pri tom će biti dužan sadržajno analizirati predmetne osnove koje je FINA priložila prijedlogu.
U Varaždinu, 13. studenog 2024.
Predsjednica vijeća
Tanja Novak-Premec v.r.
