REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1323/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Bodrožić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Ćosić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-286/2022-2 od 31. kolovoza 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3401/18-41 od 10. siječnja 2022., u sjednici održanoj 13. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž-286/2022-2 od 31. kolovoza 2023. pod točkom I. izreke u dijelu kojim je odlučeno o trošku postupka, pod točkom II. i pod točkom III. izreke i sudi:

1. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3401/18-41 od 10. siječnja 2022. pod točkom I. izreke, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku Euroherc osiguranju d.d. Zagreb isplatiti tužitelju AI na ime naknade neimovinske štete iznos od 1.160,00 EUR (preko iznosa od 2.654,46 EUR do iznosa od 3.814,45 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka od 2.190,09 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak revizijskog postupka od 750 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 30.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08. ožujka 2018. godine do isplate, kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 12.845,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. siječnja 2022. godine do isplate, sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za platež zatezne kamate tekuće na iznos od 30.000,00 kuna za period od 06.02.2018.g. do 08.03.2018.g., zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 312,50 kuna sa pripadajućom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, te zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.".

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se djelomično žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3401/18-41 od 10. siječnja 2022. u točki I. izreke u dijelu u kojem su dosuđene zakonske zatezne kamate na iznos neimovinske štete od 2.654,46 eura (20.000,00 kn) za period od 8. ožujka 2018. do 17. prosinca 2018., kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku Euroherc osiguranje d.d. da tužitelju AI naknadi trošak postupka u iznosu preko 926,06 eura (7.000,00 kn) pa do iznosa pa do iznosa od 1.652,39 eura (12.449,96 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kako je u točki I. izreke presude suda I. stupnja određeno, te točka II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tuženika Euroherc osiguranje d.d. za naknadu troška postupka.

II. Preinačuje se djelomično ista prvostupanjska presuda u točki I. izreke u dijelu u kojem se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. nalaže isplatiti tužitelju AI na ime naknade neimovinske štete preko iznosa od 2.654,46 eura (20.000,00 kn) pa do iznosa od 3.814,45 eura (28.740,00 kn), odnosno za iznos od 1.160,00 eura (8.740,00 kn), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tako da se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja AI odbija kao neosnovan.

III. Preinačuje se djelomično ista prvostupanjska presuda u točki I. izreke u dijelu u kojem se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. nalaže isplatiti tužitelju AI troškove postupka preko iznosa od 1.652,39 eura (12.449,96 kn) pa do dosuđenog iznosa od 1.704,82 eura (12.845,00 kn), odnosno za iznos od 52,43 eura (395,04 kn), tako da se u tom dijelu zahtjev tužitelja AI odbija kao neosnovan.".

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-702/2024-2 od 5. lipnja 2024., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-286/2022-2 od 31. kolovoza 2023. zbog pravnog pitanja:

"U slučaju zahtjeva za naknadu neimovinske štete, kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka iz čl. 230. Zakona o obveznim odnosima, ali je tijekom postupka preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio nakon provedenog medicinskog vještačenja, da li je za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara, ukoliko je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka, odnosno je li podnošenjem tužbe prekinut tijek zastare i glede ranije navedenog naknadnog preinačenog dijela zahtjeva?".

4. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju, na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnog pitanja zbog kojeg je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, preinačiti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i odbiti žalbu tuženika, a tuženiku naložiti da mu nadoknadi trošak postupka.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) u povodu revizije Vrhovni sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 30.000,00 kuna sa zateznim kamatama i to 28.740,00 kuna s osnova naknade neimovinske štete i 1.260,00 kuna s osnova naknade imovinske štete, nastale zbog ozljeda koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju 2. lipnja 2017. kad je nastradao u prometnoj nezgodi koji je prouzročila osiguranica tuženika.

9. Sud prvog stupnja je tužbeni zahtjev djelomično prihvatio i djelomično odbio, primjenom odredbi čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO/05), čl. 1095. ZOO i čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO u vezi s čl. 1103. ZOO i čl. 29. st. 1. ZOO. Sud je ocijenio da je dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva učinjena podneskom od 19. travnja 2021. kojim je tužitelj, nakon provedenog medicinskog i kombiniranog vještačenja i nakon donošenja novih Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete,15. lipnja 2020. (dalje: Orijentacijski kriteriji), povisio tužbeni zahtjev za iznos od 8.740,00 kuna/1.160,00 EUR s osnova povrede prava osobnosti. U odnosu na prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, sud prvog stupnja je zaključio da zastara u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva počinje teći od dana objavljivanja novih Orijentacijskih kriterija 15. lipnja 2020. odnosno od dana primitka nalaza i mišljenja vještaka 30. listopada 2020., pa je primjenom odredbe čl. 215. ZOO i čl. 230. ZOO, prigovor zastare ocijenio neosnovanim.

10. Sud drugog stupnja je žalbu tuženika djelomično odbio i djelomično prihvatio, te je preinačio prvostupanjsku presudu ocijenivši osnovanim prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Sud je zaključio da se u odnosu na taj dio zahtjeva parnica smatra pokrenutom u trenutku kad je taj zahtjev istaknut, pa u odnosu na isti nije bilo prekida zastare, dok je zastarni rok počeo teći završetkom liječenja 7. ožujka 2018. u smislu čl. 230. st. 1. ZOO. Stoga je na temelju odredbe čl. 373. točka 3. ZPP preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev za iznos od 8.740,00 kuna/1.160,00 EUR.

11. U revizijskom stadiju postupka je sporno je li podnošenjem tužbe, koja je podnesena prije isteka zastarnog roka iz čl. 230. ZOO, zastara prekinuta i u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva s obzirom da je preinaka učinjena nakon provedenog medicinskog vještačenja kad je zastarni rok protekao.

12. Tužitelj se u reviziji poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici Građanskog odjela 27. svibnja 2024. navodeći da je prvostupanjski sud dopustio preinaku koja je svrsishodna, pa prekid zastare i za preinačeni dio tužbenog zahtjeva počinje već podnošenjem tužbe.

13. Iz spisa proizlazi da je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio 17. prosinca 2018. radi naknade neimovinske i imovinske štete koja je nastala zbog ozljeda tužitelja u štetnom događaju 2. lipnja 2017. kad je nastradao u prometnoj nezgodi. Nakon provedenog medicinskog vještačenja 19. travnja 2021. tužitelj je preinačio tužbu na način da je povisio tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete za iznos od 8.740,00 kuna.

13.1. Na sjednicama Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanim 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. izmijenjeni su do tada važeći Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenoga 2002., na način da se tada prihvaćeni iznosi povećavaju za 50%, time da se prema zauzetom pravnom shvaćanju, novi kriteriji i povećani iznosi naknade neimovinske štete primjenjuju na sve postupke u tijeku.

14. Na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024., zauzeto je slijedeće pravno shvaćanje:

"U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i čl. 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva." Navedeno pravno shvaćanje ovog suda od 27. svibnja 2024. ujedno je odgovor na pravno pitanje za koje je tužitelju dopušteno podnošenje revizije.

15. U ovoj pravnoj stvari u vrijeme podnošenja tužbe 17. prosinca 2018., tužitelj nije mogao predvidjeti povećanje iznosa pravične novčane naknade nematerijalne štete prema novim Orijentacijskim kriterijima iz 2020., prema kojima je postavio preinačeni tužbeni zahtjev 19. travnja 2021., zahtijevajući iz iste činjenične i pravne osnove veći iznos naknade štete. Stoga u navedenim okolnostima, kad je tužba podnesena prije isteka zastarnog roka, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji je preinačen nakon isteka zastarnog roka (po provedenom medicinskom vještačenju i nakon izmjene Orijentacijskih kriterija), zastara potraživanja nije nastupila jer je već podnošenjem tužbe došlo do prekida zastare i u odnosu na taj dio zahtjeva.

16. Budući da je drugostupanjska presuda utemeljena na pravnom shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem ovog suda, ista je na temelju čl. 391. st. 7. ZPP, preinačena pod točkom II. izreke (kojom je tužbeni zahtjev, za preinačeni iznos, odbijen kao neosnovan zbog zastare), na način da je žalba tuženika odbijena i potvrđena je prvostupanjska presuda, u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je tužitelju dosuđen sporni iznos sa zateznom kamatom. Stoga je odlučeno kao u točki I.1. izreke ove odluke.

17. Odluka o troškovima postupka, temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st. 5. ZPP. Tužitelju je priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva 100 bodova prema Tbr.32. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 – dalje: Tarifa, koja se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju Tbr.52.3. Tarife), za sastav tužbe 100 bodova prema Tbr.7.1. Tarife, za sastav podnesaka od 16. srpnja 2020. i 22. prosinca 2020. po 100 bodova za svaki prema Tbr.8.1. Tarife), sastav podneska od 19. travnja 2021. 25 bodova prema Tbr.8.4. Tarife, za zastupanja na ročištima 17. svibnja 2019., 19. travnja 2021. i 10. prosinca 2021. po 100 bodova za svako ročište prema Tbr.9.1. Tarife odnosno ukupno za zastupanje po punomoćniku odvjetniku 725 bodova. Vrijednost bod je 2 EUR prema Tbr.54. Tarife. Na taj iznos od 1450,00 EUR tužitelju je priznat PDV od 362,50 EUR prema Tbr.46. Tarife, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 75,65 EUR (570,00 kuna), trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 86,27 EUR (650,00 kuna) kao i ukupan trošak vještačenja od 215,67 EUR (1.625,00 kuna), što ukupno iznosi 2.190,09 EUR. Tužitelju nije priznat trošak sudskih pristojbi na prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju jer u spisu nema dokaza da su te pristojbe plaćene. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I.2. izreke ove odluke.

18. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije 150 bodova i sastava revizije 150 bodova, sve prema Tbr.10.5. Tarife. Na ukupni iznos od 300 bodova ili 600,00 EUR tužitelju je priznat porez na dodanu vrijednost od 150,00 EUR primjenom Tbr.46. Tarife, pa mu je ukupno dosuđeno 750,00 EUR s osnova troška revizijskog postupka, te je odlučeno kao u točki II. izreke ove odluke.

Zagreb, 13. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ante Perkušić