REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1206/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica dr. sc. Sandra Marković, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu dr. sc. Sandra Marković, Sidonija Grbavac i dr. sc. Dino Gliha u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik HP i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, Pisarnica Split, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž- 423/2023-5 od 28. studenoga 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Metkoviću broj Pn-12/2020 od 19. svibnja 2021., u sjednici održanoj 13. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-423/2023-5 od 28. studenoga 2023. u dijelu pod točkom b) izreke te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos 166.093,15 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni mjesečni iznos od dospijeća pa do isplate. Ujedno je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 183.540,00 kuna sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.
2. Drugostupanjskom presudom je žalba tuženika djelomično uvažena i djelomično odbijena kao neosnovana te je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos 13.877,70 Eur/104.562,14 kuna sa zateznim kamatama:
a) potvrđena
- u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti iznos 2.995,31 Eur sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos od dospijeća pa do isplate,
b) preinačena
- u preostalom dijelu na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 10.882,46 Eur /81.993,90 kuna,
- u odluci o parničnim troškovima tako da je odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-944/2024-2 od 15. svibnja 2024. tužitelju dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na točku b) izreke zbog povrede temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu odluku, zajamčenih odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav Republike Hrvatske) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda).
4. Tužitelj je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka uslijed koje je došlo do povrede temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje. Predlaže ukidanje drugostupanjske presude i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete radi izgubljenog izdržavanja zbog smrti majke.
8. Povodom revizije iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP revizijski sud presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).
9. Na temelju utvrđenja:
- da bi plaća pok. majke tužitelja tijekom spornog razdoblja iznosila 6.622,59 kuna,
- da iz potvrde Ministarstva financija - Porezna uprava, Područni ured Dubrovnik ispostava [adresa] od 13. lipnja 2011. proizlazi da tužiteljev pok. otac nije imao ostvarenih dohodaka tijekom 2003. i 2004. godine,
- da iz obavijesti Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Dubrovniku od 2. studenog 2006. proizlazi da je tužitelj ostvario mirovinu iza smrti roditelja za razdoblje od 21. travnja 2004. pa do zaključno 31. listopada 2006. kako slijedi:
- za mjesec travanj 2004. 515,00 kuna,
- za mjesec svibanj i lipanj 2004. po 1.545,01 kuna,
- za mjesece srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2004. po 1.606,80 kuna,
- za mjesece siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2005. po 1.643,60 kuna,
- za mjesece srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2005. po 1.679,76 kuna,
- za mjesece siječanj, veljača, ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2006. po 1.706,64 kuna,
- za mjesece srpanj, kolovoz, rujan i listopad 2006. po 1.762,10 kuna.
- da iz obavijesti Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Dubrovniku proizlazi da je tužitelju u razdoblju od 1. listopada 2006. do 31. prosinca 2008. isplaćena mirovina u iznosu od 50.025,09 kuna, kao i dodatak na mirovinu u iznosu od 3.276,69 kuna, dakle ukupno 53.301,78 kuna,
drugostupanjski sud je zaključio da bi majka tužitelja po redovnom tijeku stvari uzdržavala i svoga supruga jer on nije ostvarivao prihode, te da bi za tužitelja (koji je u razdoblju 2004. do 2008. godine bio redoviti student Pomorskog fakulteta u Dubrovniku koji je stanovao u unajmljenom stanu) trošila 1/3 svojih prihoda (2.207,53 kune), iz čega da proizlazi, kad se pretpostavljeni iznos uzdržavanja od strane majke usporedi s visinom mjesečnih iznosa mirovine koju je tužitelj ostvario, da je tužitelj izgubio uzdržavanje u dosuđenom iznosu 2.955,31 Eur/22.568,21 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja glede navedenog razdoblja (od 2004. godine do 2008. godine) odbijen kao neosnovan.
9.1. Nadalje, zahtjev tužitelja za plaćanje izgubljenog uzdržavanja za razdoblje od 1. siječnja 2009. do 1. prosinca 2009. drugostupanjski sud je odbio kao neosnovan primjenom odredbe čl. 376. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), ocijenivši da je potraživanje tužitelja u tom dijelu zastarjelo jer je tužitelj tek podneskom od 18. listopada 2016. preinačio tužbu zahtijevajući isplatu naknade štete zbog izgubljenog uzdržavanja za navedeno daljnje razdoblje.
9.2. Drugostupanjski sud je preinačio i odluku o parničnom trošku, te je, navodeći da su stranke uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, odlučio da svaka stranka snosi svoj parnični trošak (čl. 154. st. 4. ZPP).
10. Tužitelj u reviziji osnovano prigovara da drugostupanjski sud u pobijanoj odluci nije obrazložio svoj zaključak da je pok. majka za uzdržavanje tužitelja izdvajala 1/3 iznosa prihoda, odnosno da je naknadu za izgubljeno uzdržavanje iza smrti majke valjalo umanjiti za iznos obiteljske mirovine koju je tužitelj primao iza smrti oba roditelja, osobito imajući na umu da je u postupku pred prvostupanjskim sudom izveden dokaz financijskim vještačenjem radi utvrđivanja visine nastale štete, koji drugostupanjski sud nije ocijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP niti je iznio razloge zbog kojih navedeno vještačenje (koje je prvostupanjski sud prihvatio ocijenivši da je izrađeno u skladu s pravilima struke) smatra nevjerodostojnim.
10.1. Također, drugostupanjski sud nije iznio razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih je prihvatio prigovor zastare tužiteljevog potraživanja za razdoblje od 1. siječnja 2009. do 1. prosinca 2009., obzirom da je tužitelj još u tužbi zatražio isplatu naknade štete zbog izgubljenog izdržavanja u mjesečnim iznosima od nastanka štetnog događaja pa nadalje, te je podneskom od 18. listopada 2016. samo odredio visinu utuženog potraživanja iz iste činjenične osnove.
10.2. Drugostupanjska odluka ne sadrži obrazloženje u dijelu kojim je odlučeno o naknadi parničnih troškova, jer drugostupanjski sud nije naveo razloge kojim se vodio pri donošenju odluke o troškovima postupka obzirom da uspjeh stranaka nije kvalitativno i kvantitativno ocijenjen, na što osnovano ukazuje tužitelj u podnesenoj reviziji.
11. Budući da drugostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te stoga ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, ocjena ovog suda je da je u postupku pred drugostupanjskim sudom ostvarena osobito teška povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
12. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da je tužitelju povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku kao neizostavan aspekt prava na pravično suđenje zajamčenoga čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pa je na temelju čl. 391. st. 7. ZPP odlučio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
13. Obzirom da je revizija dopuštena zbog povrede temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu odluku, ostali razlozi navedeni u reviziji nisu uzeti u razmatranje pri odlučivanju o osnovanosti podnesene revizije.
14. Odluka iz točke II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
15. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22 i 88/22 - dalje: Zakon o uvođenju eura) nužno je prilagoditi sudske odluke vezano uz uvođenje eura kao službene valute (čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura) uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450, preračunati u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura.
Zagreb, 13. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
