Poslovni broj: Usž-3052/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TZ iz [adresa], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Horvat & Zebec & Bajsić Bogović j.t.d., Zagreb, Petrinjska 51, protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, klasa:
UP/I-362-02/23-02/409, urbroj: 443-02-01-17-23-13 od 25. listopada 2023., radi izvršenja rješenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj UsI-2588/2023-12 od 4. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. studenoga 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj UsI-2588/2023-12 od 4. travnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/I-362-02/23-02/409, urbroj: 443-02-01-17- 23-13 od 25. listopada 2023., kojim je tužitelju izrečena druga novčana kazna u iznosu od 5.300,00 €, kojom se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju bespravno izgrađenih građevina, klasa: UP/I-362-02/23-02/409, urbroj: 443-02-01-17-23-1 od 18. travnja 2023. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora je odbijen.
2. Tužitelj u žalbi navodi da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno budući se ovdje ne radi o građevini u smislu odredaba Zakona o gradnji te nije jasno u koju su skupinu svrstani predmetni pokretni objekti budući se ne radi o građevini, pa samim tim se konkretan slučaj ne može podvesti pod bilo koju odredbu Naputka o dopunama Naputka o načinu rada građevinske inspekcije. Ističe da je u cijelosti postupio po rješenju o uklanjanju od 18. travnja 2023. te ponavlja da se ne radi o građenju, niti izvedbi građevinskih i drugih radova. Upire na odluke ovog Suda kojima se potvrđuje naprijed navedeno odnosno da se ovdje ne radi o građevini kakvu imaju u vidu odredbe Zakona o gradnji. Navodi da nije investitor te da mu u postupku nije omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari, a nije jasno kako saslušanje tužitelja, očevid na licu mjesta ili građevinsko vještačenje može biti nevažno za donošenje odluke u ovoj stvari, kad se jedino tim dokazima može utvrditi je li tužitelj ispunio ono što se od njega tražilo rješenjem. Smatra da mu je povrijeđeno pravo na pristup sudu i "jednakost oružja". Ističe da je neobrazlaganjem razloga da bi se u konkretnom slučaju radilo o građevini ili građenju kao i da je postupljeno po rješenju o uklanjanju te neuvažavanjem dokaznih prijedloga tužitelj stavljen u neravnopravni položaj. Također smatra da je ovdje trebalo prekinuti spor do okončanja postupka o zakonitosti rješenja o uklanjanju. Predlaže žalbu uvažiti, te usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda (članak 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje niti jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita. To stoga jer je prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je istu temeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke, nakon čega je osnovano zaključio da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužitelja.
6. U postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja utvrđeno je da je rješenjem tuženika, klasa: UP/I-362-02/23-02/409, urbroj: 443-02-01-17-23-1 od 18. travnja 2023. tužitelju naređeno uklanjanje u tom rješenju opisane bespravne gradnje. Rješenje je postalo izvršno istekom roka ostavljenog tim inspekcijskim rješenjem kojim je tužitelj upozoren da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati izricanjem novčanih kazni. Rješenjem tuženika od 7. lipnja 2023. tužitelju je izrečena prva novčana kazna kojom se prisiljava na izvršenje naprijed navedenog rješenja o uklanjanju od 18. travnja 2023.
7. Po naređenju inspekcijskog rješenja od 18. travnja 2023. tužitelj nije postupio, kao što nije postupio ni po rješenju o izrečenoj prvoj novčanoj kazni od 7. lipnja 2023.
8. Naprijed navedeno proizlazi iz podataka spisa predmeta, budući je dana 17. listopada 2023. na predmetnoj nekretnini proveden očevid, o čemu prileži zapisnik o izvršenom očevidu s fotografijama lica mjesta, kojom prilikom je utvrđeno da tužitelj po rješenju o uklanjanju nije postupio.
9. Tužitelj navodi da je postupio po naredbi naprijed navedenog rješenja te je u sporu dostavio fotografije, međutim iz istih ne proizlazi da bi tužitelj u potpunosti izvršio rješenje o uklanjanju kao i da li je izvršenju rješenja o uklanjanju pristupio prije donošenja osporenog rješenja ili nakon istog, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.
10. Tužitelj smatra da nema mjesta izvršenju rješenja od 18. travnja 2023. jer da nije bilo mjesta donošenju tog rješenja budući se ne radi o građevini kakvu imaju u vidu odredbe Zakona o gradnji. Međutim, prvenstveno treba reći da su prigovori tužitelja usmjereni na osporavanje zakonitosti rješenja o uklanjanju koji se u ovom postupku ne mogu s uspjehom isticati, budući se rješenje o izvršenju može osporavati samo u odnosu na vrijeme, mjesto i način izvršenja. Osim toga, uvidom u upisnik ovog Suda utvrđeno je da je protiv navedenog rješenja o uklanjanju, koje je ovdje izvršni naslov, tužba tužitelja odbijena presudom prvostupanjskog suda, poslovni broj: UsI-1100/2023 od 28. veljače 2024., a žalba tužitelja izjavljena protiv naprijed navedene presude prvostupanjskog suda odbijena presudom ovog Suda poslovni broj: Usž-1906/2024 od 30. listopada 2024.
11. Stoga, kako je u postupku utvrđeno, a o čemu postoji zapisnik o izvršenom inspekcijskom pregledu od 17. listopada 2023., kojem prileže fotografije, da tužitelj nije ni nakon izricanja prve novčane kazne izvršio rješenje tuženika, to je osnovano osporenim rješenjem prisiljen na uklanjanje izricanjem druge novčane kazne.
12. Visina novčane kazne odmjerena je sukladno odredbi članka 17., Tablica 1. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine", broj: 109/23.) jer iz opisa izvedene gradnje proizlazi da se ovdje radi o građevinama iz skupine 3a i 3b, kakve ima u vidu odredba članka 4. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13., 20/17., 39/19., i 125/19.).
13. Konačno, tužitelju je u tijeku upravnog spora omogućeno, sukladno odredbi članka 6. ZUS-a, izjasniti se o okolnostima, činjenicama i pravnim pitanjima važnim za rješavanje ove upravne stvari. U sporu je održano ročište za raspravu dana 27. ožujka 2024., kojem je prisustvovao punomoćnik tužitelja pa Sud nalazi neosnovanim žalbene navode usmjerene na nemogućnost sudjelovanja odnosno izjašnjenja u sporu, jer za takve tvrdnje nema podloge u podacima sveza spisa.
14. S obzirom na navedene činjenice, koje je na temelju odredbe članka 33. stavka 2. ZUS-a upravni sud ovlašten uzeti u obzir iz postupka donošenja osporenog rješenja, Sud nalazi da je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev, jer iz naprijed navedenih i od prvostupanjskog suda ocjenjenih dokaza, proizlazi da je činjenično stanje u pogledu činjenica relevantnih za zakonito rješenje ove upravne stvari pravilno i potpuno utvrđeno. Sud ističe da upravni sud u svakom konkretnom slučaju, ovisno o okolnostima konkretnog slučaja i mjerodavnom pravu ocjenjuje je li potrebno izvesti dokaze koje su stranke predložile. Na temelju odredbe članka 33. stavka 2. ZUS-a upravni sud nije vezan prijedlozima stranaka. S tim u vezi tužitelj neosnovano upire na povredu "jednakosti oružja" zbog neprovođenja predloženih dokaza. To stoga jer ni ustavne odredbe, na koje tužitelj upućuje u žalbi, ne jamče stranci u postupku pravo da se izvede neki dokaz. Jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava (jednakost oružja, jednakost sredstava) pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima na način da niti jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, slijedom čega, imajući u vidu sve naprijed navedeno Sud ne nalazi povredu zakona na štetu tužitelja po toj osnovi.
15. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. istog Zakona.
U Zagrebu, 13. studenoga 2024.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
