Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

P-508/2019-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Marijanki Cindrić Županić, u parničnom postupku tužiteljice OV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Nada Magdić, odvjetnica iz Ogulina, protiv tužene Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473 iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija, radi isplate, nakon ročišta glavne rasprave zaključene 2. listopada 2024. u nazočnosti tužiteljice, te u odsutnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tužene, a objavljene 13. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, isplatiti tužiteljici OV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]:,

1. Novčani iznos od 1.574,39 eur (tisuću petsto sedamdeset i četiri eura i trideset i devet centi) zajedno sa zateznim kamatama koje teku, i to:

- na iznos od 13,20 eur od dana 03.12.2007. godine do isplate,

- na iznos od 13,21 eur od dana 02.01.2008. godine do isplate,

- na iznos od 13,14 eur od dana 01.02.2008. godine do isplate,

- na iznos od 13,24 eur od dana 11.03.2008. godine do isplate,

- na iznos od 20,18 eur od dana 01.04.2008. godine do isplate,

- na iznos od 19,93 eur od dana 02.05.2008. godine do isplate,

- na iznos od 19,22 eur od dana 02.06.2008. godine do isplate,

- na iznos od 18,95 eur od dana 02.07.2008. godine do isplate,

- na iznos od 18,93 eur od dana 01.08.2008. godine do isplate,

- na iznos od 18,42 eur od dana 02.09.2008. godine do isplate,

- na iznos od 18,41 eur od dana 01.10.2008. godine do isplate,

- na iznos od 18,67 eur od dana 04.11.2008. godine do isplate,

- na iznos od 19,40 eur od dana 01.12.2008. godine do isplate,

- na iznos od 18,51 eur od dana 02.01.2009. godine do isplate,

- na iznos od 19,50 eur od dana 02.02.2009. godine do isplate,

- na iznos od 19,49 eur od dana 18.02.2009. godine do isplate,

- na iznos od 19,35 eur od dana 30.03.2009. godine do isplate,

- na iznos od 18,91 eur od dana 04.05.2009. godine do isplate,

- na iznos od 18,63 eur od dana 01.06.2009. godine do isplate,

- na iznos od 18,10 eur od dana 01.07.2009. godine do isplate,

- na iznos od 17,70 eur od dana 27.07.2009. godine do isplate,

- na iznos od 30,12 eur od dana 01.09.2009. godine do isplate,

- na iznos od 30,02 eur od dana 02.10.2009. godine do isplate,

- na iznos od 29,38 eur od dana 02.11.2009. godine do isplate,

- na iznos od 29,07 eur od dana 01.12.2009. godine do isplate,

- na iznos od 29,02 eur od dana 05.01.2010. godine do isplate,

- na iznos od 29,02 eur od dana 02.02.2010. godine do isplate,

- na iznos od 28,88 eur od dana 02.03.2010. godine do isplate,

- na iznos od 28,58 eur od dana 02.04.2010. godine do isplate,

- na iznos od 28,85 eur od dana 03.05.2010. godine do isplate,

- na iznos od 28,22 eur od dana 01.06.2010. godine do isplate,

- na iznos od 28,61 eur od dana 01.07.2010. godine do isplate,

- na iznos od 29,26 eur od dana 18.08.2010. godine do isplate,

- na iznos od 28,67 eur od dana 17.09.2010. godine do isplate,

- na iznos od 29,07 eur od dana 20.10.2010. godine do isplate,

- na iznos od 28,29 eur od dana 23.11.2010. godine do isplate,

- na iznos od 27,63 eur od dana 06.12.2010. godine do isplate,

- na iznos od 28,08 eur od dana 31.01.2011. godine do isplate,

- na iznos od 27,93 eur od dana 28.02.2011. godine do isplate,

- na iznos od 27,78 eur od dana 18.03.2011. godine do isplate,

- na iznos od 27,43 eur od dana 18.04.2011. godine do isplate,

- na iznos od 26,43 eur od dana 16.05.2011. godine do isplate,

- na iznos od 26,70 eur od dana 27.06.2011. godine do isplate,

- na iznos od 27,37 eur od dana 18.07.2011. godine do isplate,

- na iznos od 27,83 eur od dana 17.08.2011. godine do isplate,

- na iznos od 27,91 eur od dana 19.09.2011. godine do isplate,

- na iznos od 25,63 eur od dana 24.10.2011. godine do isplate,

- na iznos od 24,57 eur od dana 24.10.2011. godine do isplate,

- na iznos od 23,73 eur od dana 16.11.2011. godine do isplate,

- na iznos od 23,44 eur od dana 16.12.2011. godine do isplate,

- na iznos od 23,35 eur od dana 19.01.2012. godine do isplate,

- na iznos od 22,83 eur od dana 19.03.2012. godine do isplate,

- na iznos od 21,98 eur od dana 18.04.2012. godine do isplate,

- na iznos od 20,85 eur od dana 18.04.2012. godine do isplate,

- na iznos od 20,85 eur od dana 18.05.2012. godine do isplate,

- na iznos od 20,18 eur od dana 23.07.2012. godine do isplate,

- na iznos od 19,42 eur od dana 23.07.2012. godine do isplate,

- na iznos od 18,63 eur od dana 23.08.2012. godine do isplate,

- na iznos od 17,67 eur od dana 20.09.2012. godine do isplate,

- na iznos od 17,28 eur od dana 19.11.2012. godine do isplate,

- na iznos od 16,66 eur od dana 24.12.2012. godine do isplate,

- na iznos od 15,89 eur od dana 24.01.2013. godine do isplate,

- na iznos od 14,90 eur od dana 25.02.2013. godine do isplate,

- na iznos od 14,29 eur od dana 25.02.2013. godine do isplate,

- na iznos od 13,67 eur od dana 25.03.2013. godine do isplate,

- na iznos od 13,04 eur od dana 18.04.2013. godine do isplate,

- na iznos od 11,93 eur od dana 22.05.2013. godine do isplate,

- na iznos od 11,18 eur od dana 17.06.2013. godine do isplate,

- na iznos od 10,46 eur od dana 23.07.2013. godine do isplate,

- na iznos od 9,76 eur od dana 21.08.2013. godine do isplate,

- na iznos od 9,17 eur od dana 01.10.2013. godine do isplate,

- na iznos od 8,29 eur od dana 25.11.2013. godine do isplate,

- na iznos od 7,58 eur od dana 25.11.2013. godine do isplate,

- na iznos od 6,79 eur od dana 16.01.2014. godine do isplate,

- na iznos od 5,95 eur od dana 16.01.2014. godine do isplate,

- na iznos od 5,23 eur od dana 20.03.2014. godine do isplate,

- na iznos od 4,40 eur od dana 24.04.2014. godine do isplate,

- na iznos od 3,53 eur od dana 24.04.2014. godine do isplate,

- na iznos od 2,68 eur od dana 21.05.2014. godine do isplate,

- na iznos od 1,83 eur od dana 30.06.2014. godine do isplate i

- na iznos od 0,99 eur od dana 30.07.2014. godine do isplate,

za razdoblje od 01.01.2005. do 31.12.2007. godine 15% godišnje, za razdoblje od 01.01.2008. do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01.07.2011. do 31.07.2015. godine po stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01.01.2016. do 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01.07.2016. do 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01.01.2017. do 30.06.2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01.07.2017. do 31.12.2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01.01.2018. do 30.06.2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01.07.2018. do 31.12.2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01.01.2019. do 30.06.2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01.07.2019. do 31.12.2019. godine po stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01.01.2020. do 30.06.2020. godine po stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01.07.2020. do 31.12.2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01.01.2021. do 30.06.2021. godine po stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01.07.2021. do 31.12.2021. godine po stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01.01.2022. do 30.06.2022. godine po stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01.07.2022. do 31.12.2022. godine po stopi od 5,31% godišnje, a nakon toga po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana,

te

2. Novčani iznos od 5.307,66 eur (pet tisuća tristo sedam eura i šezdeset i šest centi) zajedno sa zateznim kamatama koje teku, i to:

- na iznos od 2,51 eur od dana 11.03.2008. godine do isplate,

- na iznos od 9,48 eur od dana 01.04.2008. godine do isplate,

- na iznos od 8,58 eur od dana 02.05.2008. godine do isplate,

- na iznos od 1,47 eur od dana 02.06.2008. godine do isplate,

- na iznos od 0,18 eur od dana 02.07.2008. godine do isplate,

- na iznos od 2,27 eur od dana 01.08.2008. godine do isplate,

- na iznos od 6,13 eur od dana 04.11.2008. godine do isplate,

- na iznos od 19,01 eur od dana 01.12.2008. godine do isplate,

- na iznos od 9,12 eur od dana 02.01.2009. godine do isplate,

- na iznos od 26,15 eur od dana 02.02.2009. godine do isplate,

- na iznos od 28,99 eur od dana 18.02.2009. godine do isplate,

- na iznos od 30,21 eur od dana 30.03.2009. godine do isplate,

- na iznos od 26,62 eur od dana 04.05.2009. godine do isplate,

- na iznos od 25,71 eur od dana 01.06.2009. godine do isplate,

- na iznos od 20,93 eur od dana 01.07.2009. godine do isplate,

- na iznos od 18,03 eur od dana 27.07.2009. godine do isplate,

- na iznos od 18,89 eur od dana 01.09.2009. godine do isplate,

- na iznos od 21,19 eur od dana 02.10.2009. godine do isplate,

- na iznos od 18,71 eur od dana 02.11.2009. godine do isplate,

- na iznos od 19,29 eur od dana 01.12.2009. godine do isplate,

- na iznos od 22,67 eur od dana 05.01.2010. godine do isplate,

- na iznos od 26,06 eur od dana 02.02.2010. godine do isplate,

- na iznos od 28,61 eur od dana 02.03.2010. godine do isplate,

- na iznos od 29,59 eur od dana 02.04.2010. godine do isplate,

- na iznos od 36,34 eur od dana 03.05.2010. godine do isplate,

- na iznos od 34,30 eur od dana 01.06.2010. godine do isplate,

- na iznos od 42,72 eur od dana 01.07.2010. godine do isplate,

- na iznos od 54,20 eur od dana 18.08.2010. godine do isplate,

- na iznos od 52,97 eur od dana 17.09.2010. godine do isplate,

- na iznos od 62,42 eur od dana 20.10.2010. godine do isplate,

- na iznos od 59,10 eur od dana 23.11.2010. godine do isplate,

- na iznos od 57,21 eur od dana 06.12.2010. godine do isplate,

- na iznos od 68,06 eur od dana 31.01.2011. godine do isplate,

- na iznos od 72,29 eur od dana 28.02.2011. godine do isplate,

- na iznos od 76,99 eur od dana 18.03.2011. godine do isplate,

- na iznos od 79,20 eur od dana 18.04.2011. godine do isplate,

- na iznos od 73,49 eur od dana 16.05.2011. godine do isplate,

- na iznos od 83,96 eur od dana 27.06.2011. godine do isplate,

- na iznos od 100,29 eur od dana 18.07.2011. godine do isplate,

- na iznos od 114,60 eur od dana 17.08.2011. godine do isplate,

- na iznos od 124,42 eur od dana 19.09.2011. godine do isplate,

- na iznos od 101,55 eur od dana 24.10.2011. godine do isplate,

- na iznos od 94,92 eur od dana 24.10.2011. godine do isplate,

- na iznos od 91,72 eur od dana 16.11.2011. godine do isplate,

- na iznos od 96,11 eur od dana 16.12.2011. godine do isplate,

- na iznos od 105,11 eur od dana 19.01.2012. godine do isplate,

- na iznos od 107,23 eur od dana 19.03.2012. godine do isplate,

- na iznos od 104,17 eur od dana 18.04.2012. godine do isplate,

- na iznos od 103,92 eur od dana 18.04.2012. godine do isplate,

- na iznos od 107,58 eur od dana 18.05.2012. godine do isplate,

- na iznos od 107,87 eur od dana 23.07.2012. godine do isplate,

- na iznos od 106,36 eur od dana 23.07.2012. godine do isplate,

- na iznos od 104,67 eur od dana 23.08.2012. godine do isplate,

- na iznos od 98,95 eur od dana 20.09.2012. godine do isplate,

- na iznos od 105,34 eur od dana 19.11.2012. godine do isplate,

- na iznos od 107,58 eur od dana 24.12.2012. godine do isplate,

- na iznos od 106,45 eur od dana 24.01.2013. godine do isplate,

- na iznos od 99,96 eur od dana 25.02.2013. godine do isplate,

- na iznos od 102,66 eur od dana 25.02.2013. godine do isplate,

- na iznos od 105,61 eur od dana 25.03.2013. godine do isplate,

- na iznos od 108,85 eur od dana 18.04.2013. godine do isplate,

- na iznos od 97,85 eur od dana 22.05.2013. godine do isplate,

- na iznos od 97,55 eur od dana 17.06.2013. godine do isplate,

- na iznos od 98,20 eur od dana 23.07.2013. godine do isplate,

- na iznos od 100,58 eur od dana 21.08.2013. godine do isplate,

- na iznos od 107,80 eur od dana 01.10.2013. godine do isplate,

- na iznos od 103,72 eur od dana 25.11.2013. godine do isplate,

- na iznos od 107,72 eur od dana 25.11.2013. godine do isplate,

- na iznos od 107,98 eur od dana 16.01.2014. godine do isplate,

- na iznos od 105,43 eur od dana 16.01.2014. godine do isplate,

- na iznos od 112,49 eur od dana 20.03.2014. godine do isplate,

- na iznos od 112,92 eur od dana 24.04.2014. godine do isplate,

- na iznos od 110,23 eur od dana 24.04.2014. godine do isplate,

- na iznos od 109,19 eur od dana 21.05.2014. godine do isplate,

- na iznos od 109,71 eur od dana 30.06.2014. godine do isplate i

- na iznos od 146,15 eur od dana 30.07.2014. godine do isplate,

za razdoblje od 01.01.2008. do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01.07.2011. do 31.07.2015. godine po stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01.01.2016. do 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01.07.2016. do 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01.01.2017. do 30.06.2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01.07.2017. do 31.12.2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01.01.2018. do 30.06.2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01.07.2018. do 31.12.2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01.01.2019. do 30.06.2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01.07.2019. do 31.12.2019. godine po stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01.01.2020. do 30.06.2020. godine po stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01.07.2020. do 31.12.2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01.01.2021. do 30.06.2021. godine po stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01.07.2021. do 31.12.2021. godine po stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01.01.2022. do 30.06.2022. godine po stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01.07.2022. do 31.12.2022. godine po stopi od 5,31% godišnje, a nakon toga po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, da tužiteljici OV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknadi parnične troškove u iznosu od 1.764,83 eur (tisuću sedamsto šezdeset i četiri eura i osamdeset i tri centa), u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica OV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] s preostalim zahtjevom za naknadu parničnog troška iznad dosuđenog iznosa do iznos od 2.210,05 eur.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tužene radi isplate. U tužbi navodi da je s tuženikom 4. lipnja 2007. sklopila Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila kojim je tuženik odobrio tužiteljici kredit u iznosu od 31.650,67 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita s rokom otplate od 85 mjeseci. Ugovorom o kreditu ugovorena je valuta CHF za glavnicu po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, a korisnik kredita se obvezao iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama od 5,20% godišnje, koja je promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama tuženika, u 84 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti iznosa 444,33 CHF te u jednom mjesečnom anuitetu u iznosu od 606,75 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja. Tužiteljica je predmetni kredit zatvorila u srpnju 2014. Tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, jednostranom odlukom mijenjao kamatnu stopu, a koja je utvrđena nepoštenom i ništetnom. Nadalje, ističe da je tuženik koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da nije informirao potrošača o svim potrebnim parametrima za tu valutu. Tužiteljica je zbog promjenjive kamatne stope i razlike u tečaju platila tuženiku više nego je bilo ugovoreno i predviđeno otplatnim planom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i istaknuti zahtjev kao neosnovan uključujući pravnu osnovu, visinu, izračun te činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su predmet zahtjeva tužitelja, a koji su dospjeli prije 7. lipnja 2014. Što se tiče valutne klauzule korisnik kredita je upoznat s valutnim rizikom što je jasno navedeno u članku 1. Ugovora. Valutna klauzula je izrijekom zakonom dopuštena i legitimna ugovorna odredba. Nakon što je ugovorena ona ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Isto tako nije sporan niti drugi bitan sastojak ugovora o kreditu, odnosno redovna kamata. Banka nije znala niti mogla ni morala znati za rast tečaja CHF i nije imala niti jedan razlog sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute, obzirom da je CHF bio stabilan dugi niz godina. Banka je prilikom sklapanja ugovora korisniku pružila sve potrebne informacije. Na strani banke nije postojalo znanje o budućem kretanju tečaja, a tužiteljica nije ničime dokazala da je banka znala ili mogla znati budući smjer kretanja tečaja CHF. Predlaže da se tužiteljica odbije s tužbenim zahtjevom u cijelosti. Podneskom od 5. veljače 2021. tuženik prigovora nedostatku aktivne legitimacije te ističe da tužiteljica nije dokazala da je potrošač niti da je motorno vozilo radi kupnje kojeg je odobren predmetni kredit korišteno isključivo u privatne svrhe. Svojstvo potrošača je osnovna pretpostavka za pozivanje na načelna utvrđenja iz kolektivne parnice i na tužitelju je teret dokaza da je potrošač. 3. Tijekom postupka proveden je dokaz čitanjem Ugovora o kreditu (list br. 10-13 spisa), pregled promjena kamatnih stopa (list br. 16-23 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice (list br. 125-126 spisa), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Tomislavu Prpiću (list br. 134-148 spisa).

4. Na temelju provedenih dokaza nespornim je da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao davatelj kredita dana 4. lipnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila u kunskoj protuvrijednosti od 31.650,67 CHF na rok otplate od 85 mjeseci i kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke, a koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,20% godišnje. Tužiteljica se obvezala iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Tužiteljica je u cijelosti ispunila svoje obveze iz navedenog kredita 30. srpnja 2014. Nadalje, nesporna je činjenica da se radilo o tipskom ugovoru kakav je tuženik uto vrijeme sklapao s većim brojem korisnika kredita te da je ugovoreno da će tužitelj plaćati redovnu kamatu koja je tijekom obveze po kreditu promjenjiva.

5. Tuženik tijekom postupka ističe da tužiteljica nije dokazala da je potrošač. Sud je tijekom postupka proveo dokaz saslušanjem tužiteljice koja je iskazala da je 2007. u Zagrebačkoj banci podignula kredit za kupnju osobnog automobila. Otplatu mjesečnih anuiteta vršila je na način da je u Privrednoj banci otvorila trajni nalog za podmirenje kredita u Zagrebačkoj banci. Kada je bila na bolovanju, isto joj je dolazilo sa zakašnjenjem, pa je njen suprug preko svog računa izvršio uplate 2-3 rate. Novcem od kredita kupila je automobil koji joj je služio za osobne potrebe. Kredit je podigla u Zagrebačkoj banci jer joj je banka odobrila kredit, a misli da da joj je i auto kuća, u kojoj je kupila automobil, predložila Zagrebačku banku. Prilikom potpisivanja Ugovora isti je pročitala i bili su joj poznati uvjeti odnosno da će rata kredita ovisiti o kretanju tečaja kune prema švicarskom franku.

6. Temeljem odredbe čl. 328. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje ZOO) pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se, te temeljem čl. 327. ZOO-a, na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana stranka, a tužitelj ima pravni interes za vođenje ovog postupka, iako je kredit otplatio, jer istim uz utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi, traži vraćanje iznosa koje je preplatio temeljem ništetnih odredbi ugovora. Naime, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja ugovora, pri čemu ništetne odredbe ugovora niti ne postoje, te otplatom kredita ništetne ugovorne odredbe nisu postale valjane, a kako tužitelj uz zahtjev za utvrđenje ništetnosti postavlja i zahtjev za isplatu, zbog ništetnih odredbi ugovora, to on ima pravni interes za vođenje ovog postupka

7. Prigovor zastare nije osnovan. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., koje pravno stajalište prihvaća i ovaj sud, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a to je od 14.06.2018.g, za zahtjev zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Kako je predmetna tužba podnesena 13. veljače 2019., a tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača podnesena je 4. travnja 2012., čime je došlo do prekida zastare, te je presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu koji se odnosi na ništetne i nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli donesena 14.06.2018.g., pa kako se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina, to je razvidno da je predmetna tužba podnesena unutar zastarnog roka, uslijed čega se istaknuti prigovor zastare ima smatrati neosnovanim. Neosnovan je i prijedlog tuženika za prekid postupka do okončanja postupka pred Vrhovnim sudom povodom revizije tuženika od 17. kolovoza 2018. protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018., budući je Vrhovni sud pod poslovnim brojem Rev-2221/18-11, 3. rujna 2019. odbio reviziju tuženika kao neosnovanu te je potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17., a kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12. od 4. srpnja 2013.

8. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012, kojom je, između ostalog, utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012, od 4. srpnja 2013. godine, u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva. Nakon što je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske dana 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, žalba tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), Vrhovni sud Republike Hrvatske je 03. rujna 2019. donio presudu poslovni broj Rev-2221/2018-11 kojom je, između ostalog, odbijena i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.g., u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženi postupio protivno odredbama, tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. godine do 6. kolovoza 2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 97/07, 12/15, 75/09, 79/09, 89/09, 33/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

10. Pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta , uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

11. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ( NN 41/14,110/15,14/19) ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da su ništetne odredbe tuženika o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

12. Sukladno članku 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju promjene obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatom prema početnoj stopi od 5,20 % za redovnu kamatu.

13. Također ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF. Naime, nije sporno da je tuženik sklopio s tužiteljem standardni ugovor o kreditu, te da je navedenim ugovorom ugovoreno da se redovna kamatna stopa može mijenjati sukladno odluci banke. Dakle u konkretnom slučaju radi se o standardnom ugovoru tuženika, koji je kao takav opisan u presudi povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, u kojem ugovoru je sadržana odredba o ugovornoj kamati i kamatnoj stopi koja je bila određena kao promjenjiva, a čije promjene se vrše sukladno odluci banke, te odredba o valutnoj klauzuli. Prema mišljenju ovog suda pobijane odredbe iz točki 2. i 6. Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 04. lipnja 2007. su ništetne, jer je u njima ugovorena promjenjiva kamatna stopa koju jednostrano određuje tuženik sukladno svojoj odluci, te je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a tuženik tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu evidentno nije tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke vezano uz valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, jer se radi o standardnom tipskom ugovoru, bez dodatnog pregovaranja. Ugovorna kamata u svojoj biti predstavlja naknadu koju se tužiteljica obvezala platiti za korištenje isplaćenih novčanih iznosa na određeno vremensko razdoblje, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca u skladu s Ugovorom o kreditu. Stoga ugovorna kamata mora biti određena odnosno, odrediva u skladu s člankom 69. stavak .2. i člankom 272. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 83/15, 29/18- dalje ZOO). Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao za koji vrijedi temeljna načela obveznog prava, kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo jednake vrijednosti činidbe, savjesnosti i poštenja te načelo zabrane zlouporabe prava.

14. Unošenje u ugovor o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope, kako je to navedeno u pobijanom ugovoru, suprotno navedenim načelima obveznog prava, jer je istima tužitelj kao korisnik kredita doveden u neravnopravni položaj u odnosu na tuženika, pošto je formulacijom ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi mogao znati samo kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, te on nije mogao ni približno ocijeniti kada će se, zašto i kako tijekom budućeg kreditnog razdoblja ta kamatna stopa kretati. Slijedom navedenog ništetne su odredbe ugovora o kreditu između stranaka, kojima je ugovoreno da će za slučaj izmjene redovne kamatne stope prema odluci tuženika tužitelj plaćati izmijenjene anuitete. Kako je tuženik jednostranim promjenama kamatnih stopa mijenjao dužni iznos mjesečnih anuiteta tužitelja, a odredbe ugovora kojima su ugovorene promjenjive kamatne stope su utvrđene ništetnima, to je za tužiteljicu jedina kamatna stopa s kojom je bila upoznata, te koja je bila razumljiva, kamatna stopa koja se primjenjivala u vrijeme sklapanja ugovora, a koja je iznosila 5,20% godišnje, slijedom čega je tuženik stekao bez osnove iznose kamate koje je tužitelj preplatio u anuitetima preko iznosa ove kamatne stope. Ugovorna odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak je prosječnom potrošaču nerazumljiva, nepoštena, pa prema tome ništetna, jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati tužiteljicu kao korisnika kredita i potrošača o važnim činjenicama: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro ( jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

15. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja švicarskog franka, nego misli da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, te je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata je bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Načelo savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO) općenito znači da su sudionici obveznih odnosa, dakle osobe koje se već nalaze u određenom pravnom odnosu koji se zasniva na odnosu povjerenja, dužne međusobno postupati obzirno, uvažavati interese obiju strana, prilikom zasnivanja obveznog odnosa biti otvoreni i iskreni i spremni na potpuno i valjano ostvarenje preuzetih obveza, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, što znači da su se u određenim životnim situacijama dužni suzdržati čak i od primjene određene norme ako bi time izbjegli da primjenom te norme bude učinjena nepravda. To načelo znači da svatko treba postupati prema drugima onako kako očekuje da će u pravnom prometu prema njemu postupati drugi. Stoga je sud utvrdio da je ništetan dio predmetnog ugovora o kreditu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF. Kako su odredbe Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula ništetna, to tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa koje je platila na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju HNB-a i izračuna iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF, budući da je tečaj CHF na dan sklapanja ugovora o kreditu bio jedini tečaj koji je tužiteljici bio poznat. 16. Temeljem članka 323. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužan je vratiti drugoj strani sve što je primila na temelju ništetnih odredbi ugovora, pa je stoga tuženik dužan tužitelju vratiti novčane iznose koje je primio temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

17. Radi utvrđivanja kolika je razlika u mjesečnim anuitetima kredita između iznosa koje je tužiteljica otplatila prema promjenjivoj kamatnoj stopi po ugovoru o kreditu, te iznosa kojeg bi tužiteljica platila tuženiku da je kamatna stopa ostala u visini koja je bila u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu 5,20 % godišnje i izračuna razlike između iznosa koji je tužiteljica platila tuženiku u odnosu na iznos koji bi platila da je tijekom cijele otplate tečaj CHF ostao jednak onome kakav je bio na dan isplate kredita, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću.

18. U svom vještačkom nalazu vještak je u svom mišljenju naveo da pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužiteljica je na ime kamata u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatila 11.862,22 kn. U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je na ime tečajnih razlika više uplatila 39.990,55 kn. U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je na ime tečajnih razlika manje uplatila 171,58 kn. Nakon izračune tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku potraživanja po kamatama tužiteljica je više uplatila 51.681,19 kn.

19. Vještački nalaz dostavljen je strankama. Stranke nisu stavljale prigovor na vještački nalaz, osim što se tuženik protivi osnovi po kojoj je izračun napravljen. Tužiteljica je nakon primitka nalaza i mišljenja vještaka, a na koji nije stavljala prigovore specificirala tužbeni zahtjev podneskom od 22. srpnja 2022., a podneskom od 9. studenog 2022. navedene iznose iskazala je i u eurima na način da od tužene potražuje iznos od 1.574,39 eura na ime pretplaćenih kamata, i 5.307,66 eura na ime tečajne razlike.

20. Tuženik nakon što mu je dostavljen vještački nalaz ustraje na navodima iz ranijih podnesaka, a izračuni iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka su u pravnom smislu posve irelevantni. Na nalaz prigovaraju iz razloga što je vještak uzimao u obzir samo slučajeve u kojima je tečaj na dan uplate anuiteta bio viši od tečaja na dan isplate kredita. Vještak je izračunao pretplatu tužiteljice, no zanemaruje i ne uzima u obzir prilikom izračuna period kada je aktualni tečaj bio niži. Tuženik ističe kako uzimanje u obzir samo činjenica koje idu u prilog tužiteljice, a ne i onih koje idu u prilog tuženiku, nije u skladu s pravilima financijske i pravne struke.

21. Suprotno navodima tuženika sud je stava da je vještački nalaz sačinjen objektivno i stručno, izrađen po pravilima struke temeljem vjerodostojne dokumentacije. Vještak je nalaz i mišljenje izradio prema zadatku koji mu je dao sud te je isti jasan, logičan i detaljno obrazložen. Vještak je u svom nalazu i mišljenju detaljno obrazložio i brojčano potkrijepio iznose koji je tužiteljica pretplatila na ime kamata i na ime tečajne razlike, kao i iznos koji je tužiteljica manje platila na ime tečajne razlike.

22. Stoga je sud utvrdio da je ništetan dio predmetnog ugovora o kreditu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF. Kako su odredbe Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula ništetna, to tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa koje je platila na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju HNB-a i izračuna iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF, budući da je tečaj CHF na dan sklapanja ugovora o kreditu bio jedini tečaj koji je tužiteljici bio poznat.

23. Kako se imovina tuženika bez osnove povećala, to je tuženik dužan tužitelju vratiti ove iznose zajedno s kamatom, koja je u skladu s čl. 1115. ZOO-a, teče na svaki pojedini mjesečni preplaćeni iznos anuiteta od dana stjecanja (plaćanja pojedinog anuitete). Tuženik je nepošten stjecatelj od dana stjecanja svakog preplaćenog iznosa, budući je on navedene iznose stekao temeljem nepoštenih ugovornih odredbi, koje su utvrđene ništetnim.

24. Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela s tužbenim zahtjevom, valjalo je temeljem odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku, tuženiku naložiti da tužiteljici naknadi parnični trošak.

25. Tužiteljici su, kao potrebni priznati troškovi zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koji se sastoje od sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, ročište 17.02.2021. u iznosu od 200,00 eura, ročište 30.03.2021. u iznosu od 200,00 eura, podnesak 21.07.2022. u iznosu od 200,00 eura, podnesak 08.11.2022. u iznosu od 200,00 eura. Na ove radnje je obračunat PDV od 25 % u iznosu od 250,00 eura, a što ukupno iznosi 1.250,00. Tužiteljici je priznat i trošak predujma za vještačenje u iznosu od 398,17 eura, pristojbe na tužbu 116,66 eura.

Ukupno priznati trošak iznosi 1.764,83 eura.

25.1. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesak od 16.02.2021. u iznosu od 100,00 eura, podnesak 19.10.2023. u iznosu od 50,00 eura, podnesak 18.12.2023. u iznosu od 50,00 eura, podnesak 10.05.2024. u iznosu od 50,00 eura jer navedeni podnesci nisu bili nužni za vođenje ovoga postupka, kao ni izračun uz tužbu u iznosu od 132,72 eura.

26. Slijedom svega naprijed izloženog presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Ogulinu 13. studenog 2024.

Sudac

Marijanka Cindrić Županić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba putem ovog suda na županijski sud u roku od 15 dana od dana objave presude.

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Odvjetnica Nada Magdić, Ogulin, Bernardina Frankopana 8

2. Odvjetničko društvo Porobija & Porobija, Iblerov trg 10/VII