REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-721/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća, te Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici Željko Rožić i Sanela Kontin Miklin, odvjetnici iz Križevaca, protiv prvotuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru i drugotuženice ĐČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi proglašenja postupka osiguranja tražbine nedopuštenim, odlučujući o reviziji prvotuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, broj Gž-197/2019-2 od 3. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, broj P-278/2018- 11 od 21. prosinca 2018., u sjednici održanoj 13. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija prvotuženika Republike Hrvatske kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda čija izreka glasi:
"I Proglašava se nedopuštenim postupak osiguranja tražbina zasnivanjem založnog prava na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označenoj kao čk.br.1849, oranica S. u K., površine 1 jutro i 1067 čhv, u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, posl. broj Pu Ovr-1485/15, predlagatelja osiguranja Republika Hrvatska, OIB: 18683136487 protiv protivnika osiguranja ĐČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koji postupak osiguranja je određen rješenjem Općinskog suda u Križevcima, posl. broj Ovr-1569/14 od dana 3. 12. 2014. godine.
II Nalaže se 1. tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.284,38 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos troška tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 21. 12. 2018. do isplate po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sukladno čl. 29. st. 2. 9 u. ZOO-a, sve u roku od 15 dana."
2. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-4080/2020-2 od 5. siječnja 2021. prvotuženiku dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:
''Štiti li predlagatelja osiguranja tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini načelo povjerenja u zemljišne knjige, ako nije prije podnošenja prijedloga za osiguranje istraživao izvanknjižno stanje za predmetnu nekretninu?''
3. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda prvotuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija. Predlaže prihvatiti reviziju te preinačiti drugostupanjsku presudu, podredno ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi članka 391. stavak 1. ZPP-a u povodu revizije iz članka 382. toga zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je, da:
- je prvotuženik Republika Hrvatska podnio prijedlog za osiguranje novčane tražbine zasnivanjem prisilnog založnog prava na predmetnoj nekretnini koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasništvo drugotuženice ĐČ te je doneseno rješenje o osiguranju kojim je taj prijedlog usvojen,
- je tužiteljica kao treća osoba podnijela prigovor protiv rješenja o osiguranju te ju je prvostupanjski sud rješenjem poslovnog broja Pu Ovr-1485/15-10 od 12. srpnja 2016. uputio u parnicu radi proglašenja nedopuštenim postupka osiguranja tražbine zasnivanjem založnog prava na predmetnoj nekretnini,
- je tu parnicu tužiteljica pokrenula tužbom u ovom predmetu u kojoj tvrdi da je predmetnu nekretninu stekla njezina majka još 1957. godine temeljem ugovora o kupoprodaji da bi ju ugovorom o darovanju od 13. ožujka 2013. godine darovala tužiteljici,
- se tužiteljica temeljem tog ugovora o darovanju u katastru nekretnina upisala kao posjednik predmetne nekretnine pa smatra da ima pravo koje sprječava ovrhu,
- je nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno da je predmetnu nekretninu doista još 1957. godine kupila tužiteljičina majka NČ i to od svekra i svekrve tuženice ĐČ, ali nije došlo do prijenosa vlasništva u zemljišnoj knjizi,
- je tužiteljica po svojoj prednici, majci, i duže od 20 godina u posjedu predmetne nekretnine, dosjelošću i to temeljem čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV) stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine pa da ima pravo koje sprječava ovrhu zbog čega je tužbeni zahtjev tužiteljice usvojen.
8. Drugostupanjski sud je pobijanu presudu utemeljio na shvaćanjima da je prvotuženik Republika Hrvatska u pravu da s obzirom na odredbu čl. 122. st. 3. ZV-a nije bio dužan istraživati zemljišnoknjižno stanje, ali da s obzirom na odredbu čl. 59. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), tužiteljica može tražiti da se ovrha na predmetu osiguranja proglasi nedopuštenom ako ima takvo pravo koje sprječava ovrhu. Budući da je utvrđeno da tužiteljica ima pravo vlasništva predmetne nekretnine, ona ima takvo pravo koje sprječava ovrhu i tuženik Republika Hrvatska se u takvoj situaciji ne može pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige.
9. Takva pravna shvaćanja drugostupanjskog suda su u skladu s praksom ovog, revizijskog suda, i to npr. s presudama broj Revt 172/11-2 od 14. listopada 2015. i Rev 242/2021 od 8. lipnja 2022. Naime, i tamo se radilo o stjecanju prava vlasništva dosjelošću od strane tužitelja te primjeni odredbe čl. 59. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) ili njoj podudarne odredbe čl. 55. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08).
10. I konačno, neosnovano se revident poziva na pravno shvaćanje ovoga suda zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela održanoj 22. veljače 2018. koje glasi: "Predmnijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo."
11. To iz razloga, jer ovdje tužiteljica i tužitelji, u postupcima navedenim u točki 9. ovoga obrazloženja, nisu predmnijevani vlasnici nego vlasnici pa, posljedično tome, svakako imaju pravo koje sprječava ovrhu u smislu odredbe čl. 59. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17).
12. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP, odbiti reviziju kao neosnovanu.
Zagreb, 13. studenog 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
