REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-449/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1210/2020-5 od 8. prosinca 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-337/2017-30 od 23. srpnja 2020., koja je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-484/2017-37 od 29. rujna 2021., u sjednici održanoj 13. studenoga 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1210/2020-5 od 8. prosinca 2021. u točki II.1. izreke i sudi:

Nalaže se tuženici u roku 15 (slovima:petnaest) dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 647,07 EUR/4.875,38 kn (slovima: šestočetrdesetsedam eura i sedam centi/četiritisućeosamstosedamdesetpet kuna i tridesetosam lipa) sa zateznim kamatama tekućim od 23. srpnja 2020. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženici u roku 15 (slovima:petnaest) dana naknaditi tužitelju troškove revizijskog postupka u iznosu od 373,28 EUR/2.812,47 kn (slovima:tristosedamdesettri eura i dvadesetosam centi/dvijetisućeosamstodvanaest kuna i četrdesetsedam lipa).

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odlučeno:

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju MŠ na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 2.781,20 kuna (slovima: dvije tisuće sedam stotina osamdeset jedna kuna dvadeset lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, osim na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto iznosu po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 107,62 kune od 16.04.2012. godine

- na iznos od 105,24 kune od 16.05.2012. godine

- na iznos od 346,63 kune od 16.06.2012. godine

- na iznos od 1.343,65 kune od 16.07.2012. godine

- na iznos od 168,93 kune od 16.06.2013. godine

- na iznos od 131,90 kune od 16.10.2013. godine

- na iznos od 190,67 kune od 16.11.2013. godine

- na iznos od 386,56 kune od 16.06.2014. godine, pa sve do isplate

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 13.157,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, isplatom na žiro-račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, IBAN:

[broj bankovnog računa], sve u roku 8 dana.“

2. Drugostupanjskom je presudom odlučeno:

„I. Odbija se žalba tuženice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-484/2017-30 od 23. srpnja 2020., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-484/2017-37 od 29. rujna 2021., u dijelu u kojem je tuženici naloženo platiti tužitelju po osnovi neisplaćenih dodataka na plaću 2.781,20 kn, bruto sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose, kao u izreci presude.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr- 484/2017-30 od 23. srpnja 2020., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-484/2017-37 od 29. rujna 2021., u dijelu u kojem je tuženici naloženo naknaditi troškove parničnog postupka u svoti od 13.157,00 kn sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate i u dijelu u kojem je određena isplata razlika plaća sa pripadajućim zateznim kamatama na žiro račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, i sudi:

1. Svaka stranka snosi svoj trošak.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu razlika plaća sa pripadajućim zateznim kamatama na žiro račun punomoćnika tužitelja Anto Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbe, kao neosnovan.“

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 3181/2022-2 od 29. studenoga 2022. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1210/2020-5 od 8. prosinca 2021. zbog sljedećeg pravnog pitanja:

„Je li pravilna odluka suda kojom se tužitelju u parnici niti djelomično ne dosuđuje predujmljeni trošak financijskog vještačenja iako je tužitelj u cijelosti uspio u parnici s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom visina kojeg je utvrđena upravo provedenim financijskim vještačenjem?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj je izjavio reviziju prema odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) zbog navedenog pravnog pitanja. Predložio je da revizijski sud prihvati reviziju tužitelja i ukine pobijanu odluku u dijelu odluke o parničnom trošku kojom tužitelju nije priznat trošak plaćenog predujma za provođenje financijskog vještačenja.

5. Tuženica nije odgovorila na reviziju tužitelja.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora u postupku pred nižestupanjskim sudovima bio je zahtjev tužitelja za isplatom razlike manje isplaćene plaće i to one koju mu je tuženica trebala isplatiti s osnove neisplaćenih dodataka na plaću za prekovremeni rad na terenu, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama u utuženom razdoblju od 1. ožujka 2012. do 1. lipnja 2014. u iznosu od 2.781,20 kn.

8. Prvostupanjski sud ocijenio je tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti, pa je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP naložio tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka. Na taj način je tužitelju priznat i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 4.875,38 kn.

9. Drugostupanjski sud preinačio je prvostupanjsku odluku u dijelu odluke o parničnom trošku smatrajući da su stranke u kvalitativnom i kvantitatvnom pogledu djelomično uspjele u parnici i to u približno jednakim dijelovima, pa je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove.

10. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

11. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

12. S obzirom na sadržaj pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena, proizlazi da je u ovoj fazi postupka sporno pripada li tužitelju trošak na ime provedenog vještačenja u situaciju kada je djelomično uspio u parnici.

13. Osnovano tužitelj u reviziji navodi kako je pogrešno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u odnosu na dosuđene troškove parničnog postupka s obzirom na to da tužitelju nisu u cijelosti priznati troškovi provedenog vještačenja. Naime, u slučaju kada je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženica osporavala osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, zbog čega je bilo potrebno provesti vještačenje za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, tužitelju se takvi troškovi trebaju priznati u cijelosti, bez obzira na visinu dosuđenog iznosa. Navedeno pravno shvaćanje ovaj sud je već zauzeo u svojim odlukama poslovni broj Rev 311/2022-3 od 19. ožujka 2024., Rev 660/2021 od 14. rujna 2021., Rev 291/2015-2 od 2. listopada 2018. i dr..

14. Slijedom navedenog, pravilno tužitelj potražuje naknadu parničnog troška provedenog financijskog vještačenja jer mu isti pripada u cijelosti, pa su tužitelju priznati troškovi financijskog vještačenja u cijelosti (647,07 EUR/4.875,38 kn). Kada se uzme u obzir da je u preostalom dijelu odluke o parničnom trošku odlučeno kako svaka stranka snosi svoj trošak (što nije predmet osporavanja kroz dopušteno pitanje) i priznati trošak tužitelju povodom plaćenog financijskog vještačenja u iznosu od 647,07 EUR/4.875,38 kn, proizlazi razlika od 647,07 EUR/4.875,38 kn, koji iznos je tuženica dužna naknaditi tužitelju te je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. u vezi čl. 400. st. 3. ZPP odlučeno kao u toč. I. izreke ovoga rješenja. O visini stope zateznih kamata odlučeno je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23).

15. Tužitelju je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP priznat zatraženi trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije prema vrijednosti predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske odluke (647,07 EUR/4.875,38 kn) u skladu s Tbr. 7.1. u vezi Tbr. 10.5. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, dalje: Tarifa). Slijedom navedenog, tužitelju za sastav prijedloga za dopuštenje revizije pripada naknada parničnog troška u iznosu od 187,50 EUR/1.412,72 kn, a isti iznos pripada mu i za sastav revizije, pa bi tužitelju ukupno pripadao iznos od 375,00 EUR/2.825,43 kn. Međutim, s obzirom na to da je tužitelj za gore navedene pravne radnje zatražio naknadu u iznosu od 373,28 EUR/2.812,47 kn, to mu je i dosuđeno te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.

16. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

Zagreb, 13. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek