REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Kž–1/2024-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
P R E S U D A
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Dragane Kos Milevoj, kao predsjednice vijeća te Zdravka Garića i Miroslava Ružića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog OK i dr., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. u vezi stavka 3. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, od 6. listopada 2023., broj: 89 K-582/21, u sjednici održanoj 13. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zadru, proglasio je krivim optuženog OK i NK zbog počinjenja svaki dva kaznena djela prijetnja iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11., te je optuženiku OK za svako počinjeno kazneno djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju od po 7 (sedam) mjeseci, a zatim mu izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te mu na temelju članka 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, dok je optuženiku NK za svako počinjeno kazneno djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci, a zatim mu izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, te mu na temelju članka 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti, ako u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo
1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. i stavka 3. u vezi članka 145. stavka 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12–Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19. i 80/22–dalje u tekstu: ZKP/08) određeno je da su optuženici dužni snositi troškove kaznenog postupka u paušalnoj svoti u iznosu od po 66,36 eura/500,00 kuna (tečaj 7,53450), svaki, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni. Predlaže „da Županijski sud kao drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u pogledu odluke o kazni i to na način da se I-optuženiku OK i II- optuženiku NK izrekne dulje vrijeme povjeravanja. .“
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08, dostavljen na razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola.
5. Žalba nije osnovana.
6. Državni odvjetnik nije u pravu kada se žali zbog odluke o kaznenoj sankciji.
7. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.
7.1. Zadatak suda ne ograničava se samo iz zakonskog opisa djela, pravnih formulacija i činjeničnog učina, kreirati konkretno ostvareno kazneno djelo, već izabrati vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja. Uloga suda se ne svodi samo na mehaničko posredovanje između slova zakona i stvarnosti. Zakonodavac, generalizirajući svrhu kažnjavanja, nastoji obuhvatiti neodređen broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud, u svakom pojedinom slučaju, konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebne za pravilnu odluku o vrsti i mjeri kazne.
7.2. S tim u svezi, prvostupanjski sud je cijenio da je za kaznena djela za koja su optuženici proglašeni krivim zakonom zapriječena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina. Od olakotnih okolnosti optuženicima je cijenio dosadašnju neosuđivanost, priznanje počinjenja kaznenih djela čime su olakšali i skratili vođenje postupka, izraženo žaljenje, njihovo uzorno držanje pred sudom te okolnost da su se ispričali oštećenicima UK i ĐK, zbog počinjenih kaznenih djela na njihovu štetu, a koju su ispriku oštećenici prihvatili. Otegotno je optuženicima sud cijenio da kaznena djela počinili „na štetu po dvoje oštećenika.“
7.3. Procjena prvostupanjskog suda je da se, s obzirom na utvrđene okolnosti, svrha kažnjavanja može postići osudom optuženika OK jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine, nakon utvrđenja pojedinačnih kazni za svako kazneno djelo u trajanju od po sedam mjeseci uz izricanje uvjetne osude s rokom provjeravanja dvije godine, a optuženika NK jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci, nakon utvrđenja pojedinačnih kazni za svako kazneno djelo u trajanju od po šest mjeseci uz izricanje uvjetne osude s rokom provjeravanja dvije godine.
7.4. Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud podcijenio značaj utvrđene otegotne okolnosti.
7.5. Prije svega valja istaknuti kako se iskreno priznanje kaznenih djela i s tim u vezi manifestirana kritičnost kroz izraženo žaljenje, pa i kajanje optuženicima u kaznenom postupku u pravilu cijeni kao olakotna okolnost i honorira im se kroz blaže vrste sankcija koje im se izriču, odnosno kroz blaže mjere kazne, pa je prvostupanjski sud pravilno optuženicima priznanje počinjenja djela kao i izraženo žaljenje i kajanje vrednovao kao olakotnu okolnost, a ujedno i kao značajnu okolnost kod primjene uvjetne osude jer priznanje djela uz izraženo žaljenje i ispriku oštećenicima koji su tu ispriku prihvatili, ukazuje na postojanje jasne svijesti i shvaćanje da je njihovo ponašanje bilo pogrešno i društveno neprihvatljivo, pa stoga daje mjesta zaključku kako će se optuženici u budućnosti suzdržati od činjenja novih kaznenih djela.
7.6. Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je sud podcijenio značaj utvrđene otegotne okolnosti da su optuženici počinili svaki po dva kaznena djela u stjecaju, ili kako je u pobijanoj presudi navedeno „na štetu po dvoje oštećenika.“ Za svako od tih kaznenih djela optuženicima su utvrđene pojedinačne kazne, pa je potpuno irelevantno što su oni iste prilike i istim protupravnim radnjama oštetili pravno zaštićeno dobro dvije osobe, kraj izrečene im jedinstvene kazne, optuženiku OK u trajanju od jedne godine, a NK u trajanju od jedanaest mjeseci, uz izricanje uvjetne osude, a koje su jedinstvene kazne i po ocjeni ovog suda u logičkom skladu s pojedinačno utvrđenim kaznama te su veće od tih pojedinačno utvrđenih, a manje od njihovog zbroja u skladu s člankom 51. stavkom 2. KZ/11.
7.7. Pravilnim vrednovanjem svih prethodno navedenih okolnosti prvostupanjski sud je optuženika OK osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a NK u trajanju od jedanaest mjeseci čije izvršenje je optuženicima potom izricanjem uvjetne osude odgođeno kroz razdoblje provjeravanja od dvije godine. Uzevši u obzir sve po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđene i potom također, protivno žalbenim tvrdnjama državnog odvjetnika, pravilno vrednovane okolnosti u smislu odredbe članka 47. KZ/11., ocjena je ovog drugostupanjskog suda da su upravo takve kaznene sankcije primjerene okolnostima počinjenih kaznenih djela i osobama optuženih te je za očekivati da će tim kaznenopravnim sankcijama ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.
8. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnove iz kojih se pobija.
9. Drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točke 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12–Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19., 80/22 i 36/24, koji se sada primjenjuje –dalje u tekstu: ZKP), nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika OK i optuženika NK, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
10. Stoga je primjenom članka 482. ZKP-a, trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.
U Puli – Pola 13. studenog 2024.
Predsjednica vijeća:
Dragana Kos Milevoj
