Poslovni broj: Usž-3206/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, Kapucinska 21, Osijek, OIB: 61379160880, protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 63540940694, klasa: UP/II-942-01/22-01/318, urbroj: 514-04-02-01-01/08-23-05 od 11. svibnja 2023., uz sudjelovanje zainteresirane osobe GS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Branimir Iveković, Zagreb, Strossmayerov trg 8, i Muzeja Slavonije, Osijek, Trg Svetog Trojstva 6, OIB: 45589739612, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj UsI-994/2023-11 od 2. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. studenoga 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj UsI-994/2023-11 od 2. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika klasa: UP/II-942-01/22-01/318, urbroj: 514- 04-02-01-01/08-23-05 od 11. svibnja 2023. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv djelomičnog rješenja Osječko – baranjske županije, Upravnog odjela za imovinsko – pravne poslove, klasa: UP/I-942-02/22-01/4, urbroj: 2158-19/09-22-8 od 27. listopada 2022., kojim su ovlašteniku naknade GS dane u vlasništvo pokretnine pobliže navedene u izreci rješenja tijela prvog stupnja. Točkom II izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za oglašivanjem ništavim ili poništenje rješenja tijela prvog stupnja od 27. listopada 2022.
2. Tužitelj u žalbi navodi da upravo iz odluke o konfiskaciji imovine grofu GSŽV i to Odluke komisije za konfiskaciju broj: 5968/1945 od 6. rujna 1945. koja je donesena pozivom na odluku Antifašističkog vijeća Narodnog oslobođenja Jugoslavije od 21. studenoga 1944. proizlazi da je imovina oduzeta kao pripadniku njemačkog Reicha odnosno kao Nijemcu. Pitanje imovine koja je oduzeta pripadnicima njemačkog Reicha, odnosno osobama njemačke narodnosti bez obzira na državljanstvo riješena je međunarodnim Sporazumom o reparacijama koje je morala platiti Njemačka. S tim u svezi upire na zaključak o pravnom shvaćanju sa sjednice Imovinsko – pravnog odjela od 8. svibnja 2024. kojim je zauzet stav kako je pitanje naknade za imovinu oduzetu njemačkim državljanima riješeno Sporazumom o reparacijama Njemačke o uspostavi međusavezničke agencije za reparacije i o povratu monetarnog zlata od 14. siječnja 1946. te Konvencijom o reguliranju pitanja proizašlih iz rata i okupacije od 26. svibnja 1952. i Protokola o završetku okupacijskog režima SRNJ od 23. listopada 1954. Predlaže žalbu usvojiti i usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Odgovor na žalbu dostavila je zainteresirana osoba GS u kojoj navodi da je već doneseno nekoliko pravomoćnih djelomičnih rješenja temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. U nastavku citira odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske te upire na odluku AVNOJ-a od 21. studenoga 1944. te ističe da je predniku zainteresirane osobe imovina oduzeta temeljem Zakona o konfiskaciji. U nastavku analizira odredbe Sporazuma o reparacijama iz 1946., Ugovor o reguliranju pitanja proizašlih iz rata i okupacije uz pripadajući Protokol o završetku okupacijskog režima Saveznoj Republici Njemačke iz 1955. te konačno navodi da se radi o konfisciranoj imovini koja se ne nalazi na područja tri sile potpisnice, a njezino oduzimanje nije bilo provedeno radi ratnih reparacija nego u svrhu stavljanja imovine neprijatelja komunističkog režima pod vlasništvo države pa se ugovor iz 1955. ne može smatrati ugovorom kojim se u konkretnom slučaju rješava pitanje naknade u smislu članka 10. stavka 1. Zakona o naknadi. Predlaže žalbu odbiti.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pravilno je zaključio prvostupanjski sud da tužbeni zahtjev nije osnovan, ali ne iz razloga navedenih u obrazloženju osporene presude, već je tužbeni zahtjev valjalo odbiti iz niže navedenih razloga.
7. Imovina koja je predmet naknade oduzeta je predniku zainteresirane osobe na temelju Odluke Kotarskog narodnog odbora, Upravnog odjela Valpovo, broj: 5968/45 od 6. rujna 1945. pozivom na članak 1. i 2. Odluke AVNOJ-a od 21. studenoga 1944. o prelazu u državno vlasništvo neprijateljske imovine, o državnoj upravi nad imovinom neprisutnih osoba i o sekvestru nad imovinom koju su okupatorske vlasti prisilno otuđile. Ista je donesena na temelju članka 30. Zakona o konfiskaciji koja se provodila sukladno Zakonu o konfiskaciji imovine i izvršenju konfiskacije ("Sl. list DFJ br. 40/45. i 70/45.) koji propis se navodi u odredbi članka 2. točka 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19., dalje: Zakon o naknadi). Nadalje, proizlazi da je prijašnjem vlasniku, djedu zainteresirane osobe, imovina oduzeta kao jugoslavenskom državljaninu i da je 11. rujna 1947. postao austrijski državljanin, odnosno nije utvrđeno da je u trenutku oduzimanja ili kasnije imao njemačko državljanstvo, a što je već sve utvrđeno u presudi ovog Suda poslovni broj: Usž-3600/2021 od 21. siječnja 2022. koja se odnosi na iste stranke u predmetu naknade za oduzetu imovinu te na istovjetne odluke o oduzimanju. Naprijed navedeno proizlazi i iz presude Vrhovnog suda poslovni broj: U-zpz-17/2023 od 1. veljače 2024.
8. Dakle, u konkretnom slučaju suprotno mišljenju tužitelja, kao i obrazloženju presude prvostupanjskog suda, ovdje nema mjesta primjeni pitanja o mogućnosti povrata imovine njemačkim državljanima, a posljedično tome niti upiranja tužitelja na zaključak o pravnom shvaćanju sa sjednice Imovinsko – pravnog odjela ovog Suda od 8. svibnja 2024. koji se odnosi na pitanje naknade za imovinu oduzetu njemačkim državljanima. Ovo iz razloga jer je u konkretnom slučaju, kao što je to već navedeno u presudi Suda poslovni broj: Usž-3600/2021 od 21. siječnja 2022., imovina prednika tužitelja oduzeta kao jugoslavenskom državljaninu u primjeni restriktivnih mjera jugoslavenske komunističke vlasti, konfiskacijom imovine, slijedom čega zainteresiranoj osobi, kao ovlašteniku naknade, temeljem odredbe članka 9. Zakona o naknadi pripada naknada za imovinu konfisciranu njenom predniku.
9. Pri tome treba reći da osnovano tuženik upire da ovdje nema mjesta primjeni odredbe članka 27. stavka 2. Državnog ugovora o uspostavljanju nezavisne i demokratske Austrije od 15. svibnja 1955. Naime, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni kumulativni uvjeti za primjenu navedenog Ugovora za primjenu kojeg je potrebno da budu ispunjena dva kumulativna uvjeta, a to je da se radi o imovini osobe koja je u trenutku oduzimanja i u trenutku zaključenja međunarodnog ugovora strani državljanin, čemu ovdje nije udovoljeno, budući je, kao što je već naprijed navedeno, predmetna imovina, djedu zainteresirane osobe konfiscirana kao jugoslavenskom državljaninu Odlukom od 6. rujna 1945.
10. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.) odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 13. studenoga 2024.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
