Poslovni broj: 4K-271/24-34

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. A. Starčevića 23

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu toga suda Mariu Bulumu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Antonie Zlošilo kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika TA po optužnici ODO u Dubrovniku broj: K-DO-30/18 od 20. studenog 2018. zbog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11; u daljnjem tekstu KZ/11) u stjecaju s kaznenim djelom povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz čl. 248. st. 1. istog Zakona, a sve u svezi čl. 51. istog Zakona, nakon održanog ročišta rasprave 13. studenog 2024. koja rasprava je istoga dana i zaključena i objavljena, na temelju odredbe čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – u daljnjem tekstu ZKP/08)

p r e s u d i o  j e

Optuženi: TA, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin T i ŠA, rođene Š, rođen **.**.1980. u [adresa], prebiva na adresi [adresa], državljanin Republike Hrvatske, magistar pomorskog prometa, sa završenom VSS, zaposlen u TD "Mljet for you" d. o. o. čiji je osnivač, s mjesečnim primanjima od oko 800,00 eura, srednjeg imovnog stanja, vlasnik automobila marke Fiat Panda, vlasnik barke „pasare“ dužine 4,5 metara, rastavljen, otac dvoje maloljetne djece, nalazi se na slobodi,

k r i v  j e

što je u vremenskom periodu od 28. studenog 2012. do 14. siječnja 2013. na Mljetu, kao direktor trgovačkog društva Komunalno Mljet d.o.o., suprotno odredbi čl. 252. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11 i 111/12), nije postupao u najboljem interesu svog trgovačkog društva, te u nakani da se nepripadno okoristi, dio utrška uljare u Maranovićima, a koja posluje u sastavu trgovačkog društva Komunalno Mljet d.o.o., za mjesece studeni i prosinac 2012. i siječanj 2013. u ukupno iznosu od 27.150,00 kuna/3.603,42 eura, ostvarenog preradom maslina, nije predao u blagajnu društva kao utržak od rada uljare, niti je u knjigovodstvu trgovačkog društva predao na knjiženje paragon blokove sa ispostavljenim računima za navedeni utržak, već je na ime nagrade za rad u uljari neovlašteno isplatio BA i JA iznose od po 1.000,00 kuna/132,72 eura, a SA iznos od 2.000,00 kuna/265,45 eura, a na ime montaže dijelova pogona uljare i popravak pogona uljare MA neovlašteno isplatio iznos od 2.400,00 kuna/318,53 eura, dok je iznos od 20.750,00 kuna/2.754,00 eura zadržao za sebe čime se nepripadno okoristio za iznos od 20.750,00 kuna/2.754,00 eura, a trgovačko društvo Komunalno Mljet d.o.o. oštetio za iznos od 27.150,00 kuna/ 3.603,42 eura i na koji način je suprotno čl. 4. Zakona o računovodstvu (Narodne novine 109/07), u poslovne knjige koje je trgovačko društvo Komunalno Mljet d.o.o. dužno voditi i to dnevnik, glavnu knjigu i pomoćnu knjigu, nije unosio sve poslovne promjene, lažno navodeći podatke o prihodima i troškovima poslovanja,

dakle, u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i na taj način sebi pribavio protupravnu imovinsku korist i onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzročio štetu i poslovne knjige koje je po zakonu obvezan voditi, tako vodio da je otežana preglednost poslovanja,

čime je počinio dva kaznena djela protiv gospodarstva, i to kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju opisano i kažnjivo po čl. 246. st. 1. Kaznenog zakona u stjecaju s kaznenim djelom povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga opisano i kažnjivo po čl. 248. st. 1. Kaznenog zakona, a sve u svezi čl. 51. Kaznenog zakona,

Pa se optuženom PA za predmetno kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 1. Kaznenog zakona utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci,

Nadalje, se optuženom PA za predmetno kazneno djelo povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz čl. 248. st. 1. Kaznenog zakona utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

potom se isti na temelju odredbe čl. 51. Kaznenog zakona osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine

te se potom na temelju odredbe čl. 56. Kaznenog zakona istome izriče

u v j e t n a  o s u d a

na način da se izrečena kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženi u roku od 4 (četiri) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. t. 1. - 8. ZKP/08 i to paušalni troškovi u iznosu od 200,00 eura padaju na teret optuženika te ukupni trošak pristupa svjedoka pred sud u iznosu od 141,75 eura, dakle sveukupno 341,75 eura. Optuženi je dužan u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude podmiriti navedeni trošak kaznenog postupka uplatom na račun državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR64, IBAN:

[broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-27124 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K.271/24) te je u istom roku dužan sudu dostaviti pisani dokaz o izvršenoj uplati pozivom na gornji poslovni broj predmeta.

Obrazloženje

1. ODO u Dubrovniku podiglo je pred ovim sudom 22. studenog 2018. optužnicu poslovnog broja K-DO-30/18 protiv TA zbog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 1. KZ/11 u stjecaju s kaznenim djelom povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz čl. 248. st. 1. istog Zakona, a sve u svezi s čl. 51. istog Zakona.

2. Upitan na raspravi pred ovim sudom kakav stav zauzima prema optužbi, optuženi TA se očitovao da se ne smatra krivim zbog počinjenja kaznenih djela za koja ga se tereti navedenom optužnicom.

3. Optuženi je ispitan na kraju dokaznog postupka u svojoj obrani u bitnome naveo da nije počinio ono za što ga se tereti. Da se on na poziv gosp. AA 2005. iz Dubrovnika preselio na [adresa] zajedno sa suprugom i djetetom kako bi bio direktor trgovačkog društva Komunalnog Mljet d.o.o. Da je zatekao komunalno Mljet sa devet zaposlenika kao firmu u potpunom rasulu sa dugovima, neorganiziranu, sa raspadnutom operativom. Od te 2005. pa negdje do 2008. da se radilo vatrogasnim metodama na način da je svaki dan bio neki novi problem kojeg je trebalo rješavati. Da je 2009. donio pravilnik o ustrojstvu radnih mjesta kojim je dovršio ustrojstvo komunalnog Mljet, tako da se konačno znalo tko što radi, koje su mu ovlasti i za što je odgovoran. Za ilustraciju da komunalno Mljet prije uopće nije imalo računovodstvo nego da je računovođa jednom mjesečno dolazio iz Dubrovnika. Od 2009 do 2012., dakle kada se prestao uvelike baviti svakodnevnim problemima i poslovima kao npr. dotrajalim gumama na kamione i drugo, da je pokrenuo značajne projekte za [adresa], a to je gradnja reciklažnog dvorišta, uvođenje vode i kanalizacije, a koji projekti su financirani od svjetske banke, a što je sve tražilo njegov veliki angažman. U ljeto 2012. da je načelnik AA pozvao njega i JA želeći reaktivirati uljaru u Maranovićima iz nekakvih socijalnih i društvenih razloga koje da je on s ljudske strane mogao razumjeti, ali da su mu isto tako i JA i on rekli da je to neisplativo, da se radi o zapuštenom i neodržavanom pogonu, da to nema nekog smisla i ako se i pokrene da neće dugo trajati. Međutim, budući da je načelnikova bila zadnja, da su morali pristupiti oživljavanju te uljare. Potom je u spis predao potvrdu dokumentacije uljare kakvo je stanje bilo u ljeto 2021., do kada uljara nije radila. Radni uvjeti u uljari da su bili loši, da je vrijeme već bilo hladno, pa je i onima koji rade tamo znalo biti hladno pogotovo jer se masline melju uglavnom noću. Kako je na njemu bilo da to sve organizira, da je na njemu bilo i da financijski zatvori cijeli taj projekt. Da je o svemu tome vodio bilješke, međutim, kod primopredaje kancelarije da je fascikl s tim bilješkama ostavio. Dakle, što se tiče izdataka da je trebalo barem tjedan dana prije početka rada čistiti zgradu uljare koja je bila u lošem stanju, a što se vidi iz priloženih slika, a što je također trebalo financirat. Da se radilo o pogonu građenom 1957. i da za njega nije bilo moguće kupiti nove dijelove već da se trebao snalaziti, pa da je tako uspio nabavljati dijelove, naravno polovne, sa Korčule i dovesti čovjeka da sve to pokrene. Da su sve to bili troškovi koji su u konačnici podmireni iz dobiti uljare te da su ti ljudi radili i pomagali uz obećanje da će im biti plaćeno jednom kada uljara dobije novac od prerade maslina, a tako da je u konačnici i bilo. Da je točno da je jedan dan došlo do problema, jer je netko stavio motorno ulje u pogon, pa su masline od toga dana bile, kao i proizvedeno ulje, uništene te da je i to trebalo nadoknaditi ljudima jednako kao i onih prvih 800 kg maslina za početak proizvodnje. U spis je priložio potvrdu o plaćanju analize ulja, a da se radi o analizi toga ulja zagađenog motornim uljem. Još je naveo da se sjeća i da se u jednom trenutku pokvario mini wash i da je popravak koštao 1.500,00 kn. Dakle, svi novci dobiveni radom uljare da su u konačnici upotrjebljeni za plaćanje troškova uljare, radnika i održavanja uljare, tako da on ništa od toga nije ostavio sebi niti mu je to ikad bila namjera jer je u tu uljaru uložio puno volonterskog rada i da mu je bilo drago što ona radi.

Na pitanje branitelja optuženi je odgovorio da su radnici plaćeni 10.000,00 kn, oko 800,00 kg maslina za pokretanje rada da je plaćeno oko 2.000,00 kn, diskovi za pogon da su plaćeni 6.000,00 kn, po 100,00 kn svaki, od čega je nešto plaćeno prilikom preuzimanja, a nešto iz utrška uljare, MA da je koštao ukupno 4.500,00 kn, šteta na ulju koja se dogodila da se trebala nadoknaditi ljudima, te su nadoknadili po cijeni kilograma masline te je to bilo za troje ljudi ukupno oko 2.000,00 kn, pa kad se zbroji sve ove troškove koje je uspio rekonstruirati po sjećanju da je potrošeno 26.650,00 kn. Da nije siguran jesu li plaćali smještaj MA i ako da koliko puta, jer da zna da je nešto od toga spavao i kod njega, a da on uljari to nije ništa naplatio.

Još je naveo da se sjeća da je uljara radila 1991. godine kada su se mještani samoorganizirali i pokrenuli uljaru, da se sjeća da je i njegov otac sudjelovao u tome i radio u uljari. Kada je on došao u komunalno 2005. da se nije postavljalo pitanje čija je uljara, jednako kao što se nije postavljalo ni pitanje čija je zgrada općine, jednostavno da je pretpostavljao da je ona općinska.

Nadalje, da prilikom pokretanja ove uljare nije bilo definirano tko će platiti PDV, tko će dati minimalne tehničke uvjete za rad, tko će se pozabavit dobivanjem sanitarnih uvjeta za rad i time dozvolu za rad, tko će se baviti i biti odgovoran za sigurnost na radu, ništa od toga da nije bilo dogovoreno ni definirano, kao ni to kako će se izdavati računi i voditi dokumentacija. JA da je bio zadužen za organiziranje radnika i radnog vremena, jer nije bilo potrebe da uljara radi svaki dan, a on da je bio tu da organizira nabavku svega što je bilo potrebno, poveže sve ljude koje je trebalo organizirati, a o čemu je već govorio te da zatvori financijsku konstrukciju. Na kraju rada JA i on da su došli u općinu, o svemu učinjenom obavijesti sadašnjeg načelnika, te da nije bilo primjedbi na njihov rad. Ono što je bio cilj, a to je dodatno zaposlenje mladih ljudi, da korisnici ne idu daleko u druge uljare i da ne plaćaju preskupo mljevenje, dakle jedan socijalni moment, da je to sve ostvareno i radi toga da su bili zadovoljni. U procesu mljevenja maslina da je važna voda za održavanje čistoće, da se voda donosila vatrogasnim cisternama od kojih svaka cisterna ima 10 kubika vode i da se donijelo najmanje 20 cisterni vode, a da ne zna tko je i je li itko platio tu vodu. Tada je transport jedne cisterne vode uz povlaštenu cijenu za stanovnike otoka bio oko 500,00 kn. Dovoz vode da je organizirao JA. Da više nije siguran je li račun struje glasio na poljoprivrednu zadrugu u čijem sklopu je nekada bila uljara ili je to u međuvremenu bilo prebačeno na komunalno, u svakom slučaju račun struje da je platilo komunalno ili općina, da to nije siguran, ali svakako da ne zna kolika je bila potrošnja struje.

Ove diskove za uljaru da je kupio u Korčuli od neke fizičke osobe, da se ne sjeća koje, da vjeruje da je tada bilo više njih, ali da to ne može precizirati. To kada je išao na Korčulu, da je JA sigurno bio s njim, ali da ne zna je li bio s njim prilikom predaje novca, ali da je svakako znao i on i načelnik AA za kupnju i cijenu tih diskova.

U obrani koju je dodatno iznio pred ovim sudom 13. studenog 2024. optuženi je još dodao da je cilj i smisao podnošenja kaznene prijave protiv njega u ovom postupku bio da ga se osobno diskreditira i izbaci sa lokalne političke scene, a da su u tome u konačnici i uspjeli. Što se pak tiče troškova ove uljare koji su postojali kako bi ona uopće bila dovedena u uporabno stanje i zaradila ovaj novac oni da su bili opravdani i nužni i da je on vrlo pedantno sve te rashode sistematizirao i precizno vodio i da je sve to bilo u onoj fascikli koju je predao tadašnjem načelniku i njegovim suradnicima, a koja je na njegovu nesreću nestala. U predmetnoj uljari u Maranovićima da je sezona mljevenja maslina naprasno prekinuta kada je motorno ulje uliveno u stroj za preradu maslina te je ono bilo onda i u maslinovom ulju koje se dobivalo što je naravno bilo neprihvatljivo. Time je nastala šteta koju je trebalo sanirati te da je i to učinio. Također da je uzorak ulja odmah odnio u Split na analizu i da je to također plaćeno u gotovini jednako kao i cijevi za perače prilikom proizvodnje maslina. Da je ovu analizu uzorka platio svojom privatnom karticom, a o čemu da je sudu dostavio dokaz. Dakle, nakon prestanka daljnjeg rada RA i on da su otišli kod tadašnjeg načelnika i izložili mu stanje toga posla sa mljevenjem maslina, prihode i rashode te da su ga podsjetili da taj poduhvat nije imao smisla kako su mu i govorili da neće imati kada im je on naložio da krenu u revitalizaciju toga pogona. Njegov razlog da se krene u to da je bio taj što je Općina već neko vrijeme ulagala u tu uljaru u smislu održavanja zgrade, a također da je i bila činjenica predstojećih lokalnih izbora gdje je načelnik vidio kroz rad te uljare svoju priliku u smislu pridobivanja glasova birača. Dakle kada mu je bilo izloženo cjelokupno stanje uljare da je načelnik rekao da je to po njemu sve u redu te da im je u tom smislu dao usmenu razrješnicu. Što se tiče gospođe AA, koja je radila u računovodstvu i koja je odbila voditi poslovne knjige uljare, naveo je da je ona osim što je to odbila iz nekih svojih razloga koje je prije navela u svom iskazu znala da će oni za nekoliko mjeseci izgubiti izbore, da joj on više neće biti nadređeni te da je radi toga i odbila taj dodatni posao. Ona da je imala uvid u ovu fasciklu sa svim plaćenim računima te da nije iz nje uzela čak ni ova dva računa za uzorkovanje i za cijevi iako bi stvarno bilo logično da ih je uzela. Kada je došla nova vlast, a to sam i kasnije doznao od ljudi koji su bili dio te vlasti pa su iz nje izišli, oni da su ga tražili primopredaju materijala te da im je on to sve i predao zajedno s tom fasciklom međutim da su oni i dalje protiv njega podnijeli kaznenu prijavu, ali ne u svibnju kada je njima to sve već bilo predano nego tek u rujnu iste godine. Da se postavlja pitanje zašto su toliko čekali pogotovo što im je cilj bio da ga se osramoti i izbaci iz lokalne politike. Da smatra da su toliko čekali upravo radi toga jer nisu mogli naći ništa drugo za što bi ga teretili. Što se tiče iskaza svjedoka da su svi oni kao zaposlenici uljare dobili dio novca bez obzira što su neki rekli da su dobili, a drugi da nisu ili da se ne sjećaju. Da njega nikada iz Općine nisu pozvali da preda novac, ako su smatrali da je nešto protupravno zadržao za sebe, već da su ga odmah prijavili iz čega se očito vidi namjera da se uništi njegov ugled te da je on radi svega toga i otišao iz lokalne politike i da je danas jako sretan radi toga. Da mu je žao radi svega ovoga što se dogodilo, da je svjestan da možda nije sve radio kako je trebalo, ali da se radilo o tome da je imao vrlo malo vremena za podići proizvodnju, dijelovi za te stare strojeve su bili jako teški za nabaviti pogotovo u kratkom vremenu te da se morao snaći najbolje što je mogao s ograničenim vremenom i resursima koje je imao jer sezona maslina traje svega oko tri mjeseca. Da je radio onako kako je mogao da bi ostvario cilj pokretanja proizvodnje koji je načelnik postavio i da ga nitko nije ni upozorio da nešto krivo radi. Još je napomenuo da je Komunalno imalo i svoju benzinsku postaju gdje se naplaćivalo u gotovini i novac uprihodovan svakoga dana se na potvrdu dostavljao gospođi AA i da se tako se isto moglo raditi i sa ovom uljarom, ali da ona nije htjela imati ikakve veze s poslovanjem uljare.

Na pitanje branitelja optuženi je odgovorio da je 1. desetog završila vatrogasna sezona i da je dečkima koji su radili kao vatrogasci bilo obećano da će im se kroz sustav Općine odnosno Komunalno Mljet naći posao za zimu pa je tako dogovoreno da će dobivati dio plaće preko računa, a dio u gotovini s obzirom na rezultate kako bi ih se potaklo da na poslu budu vrjedniji. Tada su plaće za rad u uljari bile male, 1.000,00 kuna mjesečno, a oni su dobivali još po 1.000,00 kuna mjesečno u gotovini za rad u uljari. Da to nije bila samo njegova odluka već odluka troje ljudi, načelnika AA, JA i njega.

4. Potom je pregledan i pročitan:

- zapisnik o ispitivanju osumnjičenika PA pred policijom od 28. prosinca 2017. (list spisa 441- 448),

- zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika PA od 20. rujna 2018. s pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom (list spisa 500-504).

5. Tijekom dokaznog postupka ispitani su svjedoci: ĆA, RA, IA, MA, AA, KA, HA, LA, EA i UA.

6. Nadalje, tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pregledane su i pročitane:

- odluke Općine Mljet od 15. srpnja 2005. i 17. srpnja 2009. o izboru PA za direktora TD Komunalno Mljet d.o.o. (list spisa 350-352),

- odluka skupštine Komunalno Mljet d.o.o. o prestanku radnog odnosa direktora PA od 27. srpnja 2013. ( list spisa 353-354),

- ugovori o radu između JVP Mljet i JA iz 2006. sa priloženim platnim listama za JA za studeni i prosinac 2012. i siječanj 2013. (list spisa 19-24),

- ugovori o radu između TD Komunalno Mljet d.o.o. i VA iz 2012. i 2013. godine, te platne liste za ĐA za studeni i prosinac 2012. (list spisa 373- 376 i 384-387),

- ugovori o radu između TD Komunalno Mljet d.o.o. i UA iz 2012. i 2013. godine, te platne liste za BA za studeni i prosinac 2012. i siječanj 2013. (list spisa 367-368 i 380-382),

- ugovori o radu između TD Komunalno Mljet d.o.o. i OA iz 2012. i 2013. godine, te platne liste za OA za studeni i prosinac 2012. i siječanj 2013. (list spisa 364-366 i 370-372),

- ugovori o radu između TD Komunalno Mljet d.o.o. i GA iz 2012. i 2013. godine, te platne liste za GA za studeni i prosinac 2012. i siječanj 2013. ( list spisa 361-363 i 377-379),

- financijska konto kartica TD Komunalno Mljet d.o.o. 102/200- blagajna uljare iz 2009. sa priloženim blagajničkim izvještajima od 30. travnja i 27. prosinca 2009. (list spisa 358-360),

- financijska konto kartica TD Komunalno Mljet d.o.o. 102/200- blagajna uljare iz 2008. ( list spisa 357),

- dopis Komunalno Mljet d.o.o. Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja od 23. veljače 2009. (list spisa 427-432),

- preslici blagajničkih izvještaja Komunalno Mljet d.o.o. u periodu od 1. listopada 2012. do 1. ožujka 2013. (list spisa 58-87)

- preslici izvoda OTP banke po žiro računu Komunalno Mljet d.o.o broj [broj bankovnog računa] za razdoblje od 28. studenog 2012. do 1. ožujka 2013. (list spisa 88-146)

- preslici izvoda PBZ banke po žiro računu Komunalno Mljet d.o.o broj [broj bankovnog računa] za razdoblje od 28. studenog 2012. do 1. ožujka 2013. (list spisa 147-216)

- preslika analitičke bilance Komunalno Mljet d.o.o. za 2012. godinu (list spisa 217- 236)

- preslika analitičke bilance Komunalno Mljet d.o.o. za 2013. godinu ( list spisa 237- 256)

- financijska konto kratica TD Brtvila Bralić d.o.o. za 2012. i 2013. godinu sa priloženim računima br. 415/12 i br. 53/13 (list spisa 257-260)

- preslici računa izdanih trgovačkom društvu Komunalno Mljet d.o.o. u 2012. i 2013. od dobavljača vezano za održavanje i servis vozila (list spisa 261-272)

- dopis Komunalno Mljet d.o.o. od 9. listopada 2013. sa priloženom specifikacijom troškova Komunalno Mljet d.o.o vezano za Uljaru - PZ Maranovići sa kopijama pripadajućih računa, te financijskom karticom TD Blato 1902 d.d. (list spisa 383, 388-426)

- potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PU dubrovačko- neretvanske broj 1082341 od 25. siječnja 2018. za zapisnikom (list spisa 315-317)

- preslike uplatnica broj 1/12 od 28. studenog 2012., broj 2/12 od 7. prosinca 2012., broj 3/12 od 27. prosinca 2012. i broj 4/13 od 14. siječnja 2014. od utrška prometa uljare u Maranovićima ( list spisa 318)

- imovinskopravni zahtjev oštećenog TD Komunalno Mljet d.o.o. (list spisa 499),

- zapisnici o ispitivanju svih ispitanih svjedoka,

- izvadak iz kaznene evidencije za optuženika (list spisa 452).

7. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, analizirajući i ocjenjujući sve provedene dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti te uzevši u obzir obranu optuženika, dakle u svjetlu tako provedenog dokaznog postupka, Sud smatra dokazanim da je optuženi svojim postupanjem u optuženom razdoblju ostvario sva zakonska obilježja kaznenih djela koja mu se predmetnom optužnicom stavljaju na teret i to upravo na način kako je to u istoj opisano te kako je to navedeno u izreci ove presude.

8. Ovakav zaključak proizlazi iz dokaza pregledanih i pročitanih tijekom dokaznog postupka i to prije svega pregledane dokumentacije te iskaza svjedoka LA, JA, BA, KA, SA i MA.

9. Naime, iz pregledane dokumentacije trgovačkog društva Komunalno mljet d.o.o., kojemu je optuženi u optuženo vrijeme bio direktor, razvidno je da je u pravo to trgovačko društvo poduzelo najveću investiciju u obnovu pogona uljare u Maranovićima plativši separator za istu 35.000,00 kuna te da je također komunalno Mljet snosilo troškove plaća radnika koji su radili u uljari u Maranovićima, što je razvidno iz ugovora o radu koje su potpisali s radnicima u uljari, izdvojivši time značajna financijska sredstva za pokretanje rada uljare iako sama uljara nije bila u sklopu, odnosno vlasništvu, TD Komunalno Mljet d.o.o..

10. Međutim, kada je na kraju rada uljare došlo do određene dobiti, optuženi tu dobit ne uplaćuje trgovačkom društvu Komunalno mljet d.o.o., kao onom subjektu koji je izdvojio presudna sredstva za početak rada uljare, već tim novcima raspolaže onako kako on smatra da treba bez polaganja računa ikome iako je optuženi u to vrijeme bio direktor TD Komunalno Mljet d.o.o, niti tu stvorenu dobit kao i uopće sve poduzete transakcije tijekom pokretanja rada uljare prikazuje igdje u poslovnim knjigama TD Komunalno Mljet d.o.o. te time izbjegava voditi uredno knjigovodstvo te izbjegava i plaćanje PDV-a.

11. Optuženi u svojoj obrani navodi kako je projekt pokretanja rada uljare u Maranovićima zapravo bio jedan s njegove strane volonterski pothvat poduzet radi okupljanja ljudi, druženja, održavanja tradicije, ali i radi toga da ljudi mogu povoljnije samljeti svoje masline. Međutim pri tome ne spominje cjelokupnu financijsku bilancu toga volonterskog pothvata i tko ju je i na koji način podnio. Naime, optuženi ispušta iz vida da je osim prije navedenih investicija koje je poduzelo Komunalno Mljet d.o.o, kojem je on bio na čelu i to odobrio, još trebalo platiti i struju koja je pokretala proizvodni pogon uljare kao i platiti vodu za rad uljare koja se u značajnim količinama dopremala u uljaru i to cisternama, a to su sve izdatci koje je financiralo trgovačko društvo Komunalno Mljet d.o.o. kojemu je optuženi bio na čelu i to naložio.

12. Stoga se neminovno nameće zaključak kako je optuženi optuženim postupanjem i to zadržavanjem za sebe prihoda uljare u Maranovićima i raspolaganjem njime na način kako je on to smatrao potrebnim, odnosno trošeći ih mimo bilo kakve odluke TD Komunalno Mljet d.o.o. pribavio sebi protupravnu imovinsku korist te time oštetio TD Komunalno Mljet d.o.o.

13. Također je nesporno da optuženi nikakve transakcije koje su se odnosile na prihode uljare u Maranovićima nikada nije knjižio kroz poslovne knjige TD Komunalno Mljet d.o.o. iako je to nedvojbeno bio dužan učiniti budući da je TD Komunalno Mljet d.o.o. nesumnjivo investiralo značajna sredstva u pokretanje rada uljare u Maranovićima i time bilo nositelj ovog poduzetničkog projekta, dok je također nesporno da je u poslovne knjige TD Komunalno Mljet d.o.o. uvedeno plaćanje separatora za potrebe uljare u iznosu od 35.000,00 kuna kao i isplata plaća za zaposlenike uljare.

14. Za napomenuti je kako je optuženi u svojoj obrani primjerice naveo i da prilikom pokretanja rada u uljari u Maranovićima nije pribavio ni minimalne tehničke uvjete za rad uljare, da nije ni tražio pa time ni dobio sanitarne uvjete za rad uljare i time ni dozvolu za rad, nije odredio osobu koja će se baviti sigurnošću na radu i biti odgovorna za istu, kao ni to kako će se izdavati računi i voditi dokumentacija o tome tako da je u konačnici rad uljare bio tako organiziran da je optuženi zapravo izvrgnuo njenim radom TD Komunalno Mljet d.o.o kao pravnu osobu u sklopu koje je pokrenut rad uljare potencijalno velikoj količini dodatnih troškova radi očitog počinjenja više prekršaja iz nadležnosti inspektorata rada, a što se samo spletom sretnih okolnosti po TD Komunalno Mljet d.o.o. nije dogodilo.

15. Što se tiče iskaza svjedoka kao i pregledane dokumentacije i to 4 isplatnice na ukupan iznos od 27.150,00 kn proizlazi da je RA, koji je faktički rukovodio preradu maslina u uljari u inkriminiranom periodu utržak uljare u navedenom iznosu predao PA, što u svom iskaznu RA i potvrđuje, kao i sam optuženi u svojoj obrani.

16. Nadalje, LA koja je vodila računovodstvo TD komunalno Mljet d.o.o. za 2012/2013 godinu je iskazala kako je u sklopu društva poslovala uljara u Maranovićima koja nije imala svoj račun, već da su se troškovi uljare knjižili u poslovnim knjigama TD Komunalno Mljet d.o.o., te je još navela kako utržak uljare za taj period nikada nije predan u blagajnu društva.

17. Iz iskaza svjedoka JA, BA, KA i SA proizlazi da im je za rad u uljari novac isplaćen u gotovini, a u bitnome je isto iskazivao i MA koji je u uljari vršio popravke.

18. Analizirajući dakle svaki izvedeni dokaz zasebno i sve izvedene dokaze u njihovoj ukupnosti te uspoređujući ih s obranom optuženog ovaj sud nalazi dokazanim da je optuženi kritične prigode počinio predmetna kaznena djelo u vrijeme i na način kako je to opisano u izreci ove presude te da u konkretnom slučaju nema elemenata koji bi isključivali njegovu kaznenopravnu odgovornost.

19. Posebno je potrebno napomenuti kako ovaj sud u ponovljenom postupku nije vršio intervencije u činjenični opis tako da je optuženog osudio upravo za onaj činjenični supstrat kako ga ODO u Dubrovniku tereti, a sve imajući u vidu navode ukidnog rješenja Županijskog suda u Dubrovniku poslovnog broja: Kž-64/22 od 2. listopada 2024 čime su anulirane povrede Zakona o kaznenom postupku obrazložene u točkama 6. i 7. citiranog ukidnog rješenja.

20. Naime, budući da nadležni državni odvjetnik nije uskladio činjenični opis s iskazima svjedoka koji su ispitani pred sudom iskazivali da im je optuženi dao više novca nego što su to prije iskazivali, a sud intervenirajući po službenoj dužnosti ne može mijenjati činjenični opis na štetu optuženika, a što bi u konkretnom slučaju učinio kada bi činjenični opis prilagodio iskazima svjedoka u pogledu povećanja iznosa koje im je optuženi dao mimo ugovora o radu, to je sud u toj procesnoj situaciji jedino mogao osuditi optuženog sukladno iskazima navedenim u činjeničnom opisu državnog odvjetnika.

21. Sud je odbio dokazni prijedlog obrane za dodatnim pozivanjem i ispitivanjem svjedoka ČA i JA na okolnost nužnih troškova za ostvarivanje rada predmetne uljare kao i za ispitivanjem vještaka za maslinarstvo, također na okolnost nužnih troškova za pokretanje proizvodnje u predmetnoj uljari. Naime, upravo uslijed činjenice da optuženi s namjerom nije vodio poslovne knjige za predmetni poduzetnički projekt pokretanja proizvodnje u predmetnoj uljari bespredmetno je o tome ispitivati svjedoke ili vještaka koji mogu mati samo fragmentarne informacije o tome (svjedoci) i paušalne zaključke o tome (vještak), a sve upravo radi optuženikovog počinjenja kaznenog djela povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz čl. 248. st. 1. KZ/11 za koje ga se ovom presudom između ostalog oglašava krivim tako da se provođenjem predloženih dokaza nebi mogle utvrditi činjenice odlučne za ovaj kazneni postupak, posebice imajući u vidu navode oštećenog trgovačkog društva da oni od optuženog ne potražuju naknadu štete i da smatraju da je on njima nadoknadio svu štetu prouzročenu počinjenjem predmetnog kaznenog djela.

22. Što se pak tiče subjektivnog odnosa optuženika prema kaznenim djelima za koja ga se tereti može se reći da je on u vrijeme ispunjavanja zakonskih obilježja istih postupao s namjerom u odnosu na zabranjene posljedice navedenih kaznenih djela jer je poduzimao radnje upravo u cilju i s namjerom postizanja zabranjenih posljedica predmetnih kaznenih djela, dakle iako je kao direktor TD Komunalno Mljet d.o.o iz sredstava tog trgovačkog društva pokrivao rashode uljare u Maranovićima istom trgovačkom društvu nije uplatio prihode te iste uljare već ih je zadržao za sebe i s njima raspolagao kako je on smatrao potrebnim, tako da mu je bilo jasno da time oštećuje TD Komunalno Mljet d.o.o. te je također znao da o prihodima uljare mora voditi poslovne knjige, ali to ipak s namjerom nije činio pa je za sud nesporno da je optuženi optužene prigode postupao s izravnom namjerom.

23. Dakle, budući da je optuženi svojim postupanjem u optuženom periodu ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 1. Kaznenog zakona u stjecaju s kaznenim djelom povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz čl. 248. st. 1. Kaznenog zakona, a sve u svezi čl. 51. Kaznenog zakona te kako ne postoje razlozi za isključenje protupravnosti u njegovu postupanju, to je isti odgovoran za navedena kaznena djela pa ga je Sud oglasio krivim.

24. Nakon što je na ovaj način utvrđena odgovornost optuženika valjalo je donijeti odluku o vrsti i visini kaznene sankcije koju mu je potrebno izreći imajući u vidu sve olakotne i otegotne okolnosti na njegovoj strani.

25. Što se tiče ubrojivosti optuženika u vrijeme počinjenja predmetnih kaznenih djela, Sud smatra da je isti bio potpuno ubrojiv jer tijekom postupka nitko nije uputio na postojanje bilo kakve sumnje da bi ikakve smetnje mogle utjecati na njegovu potpunu ubrojivost.

26. Sud je uzeo u obzir kao olakotnu okolnost na strani optuženika njegovu dosadašnju neosuđivanost te korektno držanje pred sudom, kao i protek vremena od počinjenja predmetnih kaznenih djela, dok otegotnih okolnosti na njegovoj strani nije pronašao.

27. Prilikom izbora vrste i mjere kaznene sankcije, Sud je vodio računa o svrsi kažnjavanja i to prije svega da se presudom izrazi društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, da se utječe na počinitelja da više ne čini kaznena djela, da se utječe na ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela te na svijest o pravednosti kažnjavanja počinitelja kaznenih djela omogućavajući im ipak pritom ponovno uključivanje u društvo.

28. Sud smatra da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može postići osudom optuženika na kaznu zatvora optuženiku te potom izricanjem uvjetne osude istome. Naime sud smatra da će i takva vrsta prijekora u odnosu na optuženika polučiti specijalnom prevencijom i odvratiti ga od činjenja novih kaznenih djela, a sve imajući u vidu njegovu neosuđivanosti kako prije tako i nakon optuženih događaja.

29. Slijedom svega navedenog Sud je optuženiku za predmetno kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 1. Kaznenog zakona utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, zatim je optuženom za predmetno kazneno djelo povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz čl. 248. st. 1. Kaznenog zakona utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, potom je istog na temelju odredbe čl. 51. Kaznenog zakona osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine te je potom na temelju odredbe čl. 56. Kaznenog zakona istome izrekao uvjetnu osudu na način da se izrečena kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženi u roku od 4 godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

30. Zaključno, sud je na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 odlučio da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. t. 1. - 8. ZKP/08 i to paušalni troškovi u iznosu od 200,00 eura kao i ukupni trošak pristupa svjedoka pred sud u iznosu od 141,75 eura, dakle sveukupno 341,75 eura padaju na teret optuženika. Optuženi je dužan u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude podmiriti navedeni trošak kaznenog postupka uplatom na račun državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084- 3847-27124 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K.271/24) te je u istom roku dužan sudu dostaviti pisani dokaz o izvršenoj uplati pozivom na gornji poslovni broj predmeta. Prilikom odlučivanja o troškovima kaznenog postupka sud je vodio računa o složenosti i trajanju ovog kaznenog postupka kao i o imovinskim prilikama optuženika.

U Dubrovniku, 13. studenog 2024.

Sudac:

Mario Bulum

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- ODO Dubrovnik, na broj K-DO-30/18,

- optuženiku PA,

- branitelju optuženika Selimu Šabanoviću, odvjetniku u Zagrebu,

- oštećenom TD Komunalno Mljet d.o.o.