Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-4252/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika UČ, zbog prekršaja iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 40/16), odlučujući o žalbi okrivljenika UČ, podnesenoj po branitelju Jurici Barbariću, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv rješenja o prekršaju Vijeća za prekršaje, Područnog carinskog ureda Osijek, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske, od 17. ožujka 2022. godine, Klasa: 413-01/21-26/2029, Urbroj: 513-02-7002/15-22-12, na sjednici vijeća održanoj dana 13. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
I Djelomično se prihvaća žalba okrivljenika UČ, te se preinačuje pobijano rješenje o prekršaju u odluci o kazni, na način da se okrivljeniku UČ za prekršaj činjenično opisan i pravno označen u izreci prvostupanjskog rješenja o prekršaju izriče novčana kazna u iznosu od 1.400,00 eura (tisućučetiristo eura), koju je okrivljenik dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana po primitku ove presude.
II U preostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika UČ i prvostupanjsko rješenje o prekršaju se potvrđuje.
III Ukoliko okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 15 (petnaest) dana po primitku ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
IV Okrivljenik je obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka ovog suda u paušalnom iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) u roku od 15 (petnaest) dana po primitku ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenik UČ proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 18.000,00 (osamnaesttisuća) kuna, zbog prekršaja iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, činjenično pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja.
2. Istim rješenjem okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) kuna.
3. Protiv prvostupanjskog rješenja okrivljenik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona i odluke o kazni, navodeći u bitnom da je izreka prvostupanjskog rješenja nerazumljiva i da se ne može ispitati a uz to da pobijano rješenje ne sadrži razloge te da razlozi nisu dostatno obrazloženi vezano za specijalnu i generalnu prevenciju, odnosno zašto u konkretnom slučaju nije bilo mjesta izricanju blaže novčane kazne. Istaknuo je da mu je, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, izrečena vrlo visoka novčana kazna, prvenstveno iz razloga što olakotne okolnosti nisu dovoljno cijenjene. Dodao je da je novčanu kaznu po prekršajnom nalogu platio njegov poslodavac no da time nije priznata krivnja za djelo koje mu se stavlja na teret. Predlaže da se pobijano rješenje ukine ili da mu se izrekne značajno manja novčana kazna.
4. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba je djelomično osnovana.
6. Ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (“Narodne novine” broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske našao je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak potpuno i pravilno utvrdilo činjenično stanje, te na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenilo materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa. Ispitujući dalje pobijano rješenje, ovaj sud nije našao da bi nastupila zastara prekršajnog progona, te da bi tijekom prvostupanjskog postupka bile počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni povrede na koje upire žalitelj.
7. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na temelju provedenog prekršajnog postupka, a naročito na temelju izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu osnovano zaključilo da je okrivljenik ostvario bitna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret, pri čemu je za okrivljenje iz razumljivo sročene izreke pobijanog rješenja o prekršaju dalo valjane razloge o odlučnim činjenicama koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Slijedom istaknutog ovaj sud je ocijenio neosnovanom žalbu okrivljenika u dijelu u kojem ističe da je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva, zbog čega se ne može niti ispitati, a uz to da pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama, pa da bi time bila ostvarena bitna povreda odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona.
8. Razmatrajući u smislu navoda žalbe odluku o kazni, ovaj sud je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, od olakotnih okolnosti cijenilo dosadašnju nekažnjavanost okrivljenika dok je otegotnim cijenilo moguću posljedicu koja međutim nije nastala, obzirom da je pregledom robe utvrđeno da ista odgovara deklariranoj robi, slijedom čega je ovaj sud ocijenio da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak cijenjenu otegotnu okolnost obrazložilo paušalno. Okrivljeniku je pobijanim rješenjem izrečena novčana kazna unutar propisanog raspona novčane kazne za ovakvu vrstu prekršaja, no međutim, ovaj sud smatra da prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nije dovoljno cijenilo olakotne okolnosti koje je našlo na strani okrivljenika, tako da mu je odmjerena previsoka novčana kazna. Stoga je ovaj sud vodeći računa o pravilnoj ocjeni dosadašnje nekažnjavanosti kao olakotne okolnosti te o proteku vremena od počinjenja prekršaja do odlučivanja ovog suda, no ujedno i o samoj težini djela, preinačio odluku o kazni iz pobijanog rješenja o prekršaju, na način da je okrivljeniku smanjio izrečenu novčanu kaznu kao pod točkom I izreke ove presude, držeći da je ovako izrečena novčana kazna, razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika.
9. Ovaj sud smatra da je novčana kazna izrečena po ovom sudu primjerena kazna kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja, odnosno da će se okrivljenik ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja.
10. Međutim, treba naglasiti da je odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u danom roku. Stoga ako okrivljenik u roku od 15 (petnaest) dana po primitku ove presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom. Kako iz sadržaja spisa proizlazi da je okrivljenik platio dvije trećine izrečene novčane kazne prekršajnim nalogom, konkretno iznos od 14.000,00 kuna, okrivljenik više nije dužan platiti novčanu kaznu po ovoj presudi, već se smatra da je platio dvije trećine izrečene novčane kazne u paricijskom roku, plaćanjem dvije trećine novčane kazne na koju je bio obvezan izdanim prekršajnim nalogom.
11. Odluka o troškovima prvostupanjskog prekršajnog postupka na zakonu je utemeljena i valjano obrazložena u pobijanom rješenju o prekršaju. Uz to, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu koji se temelji na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona, a koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (“Narodne novine” broj: 18/13) s obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka pred ovim sudom.
12. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
13. Ova presuda je pravomoćna.
U Zagrebu, 13. studenog 2024.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Mladen Genc,v.r.
Presuda se dostavlja Vijeću za prekršaje, Područnog carinskog ureda Osijek, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
