Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 53 Pž-666/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj
stvari tužitelja DRAŽENA SKENDERA, Pisarovina, Karlovačka 8, OIB 89583972048,
kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje
Lafter i Vladimir Rađenović, Jastrebarsko, A. Šenoe 2A/2, protiv 1. tuženika Wiener
osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB
52848403362, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kožul
& Petrinović d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 47, i 2. tuženika CROATIA osiguranje
d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete odlučujući
o prvotuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj
P-1363/2021 od 23. prosinca 2022., 15. prosinca 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se prvotuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda
Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1363/2021 od 23. prosinca 2022. u točki
I. izreke u dijelu u kojem je naloženo prvotuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.384,60
EUR / 10.432,29 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 23. prosinca 2022. do
isplate i naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.470,30 EUR /
18.612,50 kn.
II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1363/2021 od 23. prosinca 2022. u preostalom dijelu točke I. izreke i sudi:
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate
na iznos od 1.384,60 EUR / 10.432,29 kn od 10. svibnja 2021. do 22. prosinca 2022.
i naknadu parničnog troška u iznosu od 373,28 EUR / 2.812,50 kn.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška u iznosu od 364,16 EUR.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1363/2021 od 23.
prosinca 2022. naloženo je prvotuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.432,29 kn /
1.384,60 EUR sa zateznim kamatama od 10. svibnja 2021. do isplate po stopi ______________________________
Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Poslovni broj: 53 Pž-666/2023-2 2
određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena i da naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 21.425,00 kn /
2.843,59 EUR (točka I. izreke) i odbijen je tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika
kao neosnovan (točka II. izreke).
2. Protiv presude je prvotuženik podnio žalbu pobijajući točku I. izreke zbog
pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka
iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, s prijedlogom ovome
sudu da pobijanu presudu preinačiti na način da odbije tužbeni zahtjev i naloži
tužitelju da naknadi parnične troškove prvotuženiku računajući i žalbeni trošak u
iznosu od 364,16 EUR. U bitnom navodi da pobijana presuda proturječi stanju spisa,
te da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odredbu čl. 964.
Zakona o obveznim odnosima, budući da prvotuženik u vrijeme štetnog događaja nije
bio osiguratelj društva Hrvatske ceste. Nadalje, ističe kako u konkretnom slučaju nije
bilo mjesta primjeni odredbe čl. 78. Pravilnika o prometnim znakovima, opremi i
signalizaciji na cestama i njime propisane minimalne visine zaštitne žičane ograde od
2m, jer je prema završnim odredbama pravilna, u odnosu na ceste koje su izgrađene
do stupanja na snagu pravilnika mjerodavno postojeće stanje prometne i opreme
prema propisima prema kojim su izvedene (....). Smatra da se stoga odgovornost
tuženikovog osiguranika nije mogla temeljiti na činjenici da je zaštitna ograda visine
1,80m, a ne 2m, te ističe da je njegov osiguranik u cijelosti postupio u skladu sa
svojim obvezama postavljanjem ograde u visini određenoj propisima, održavanjem i
redovnim pregledom ograde. Na kraju ističe da prvostupanjski sud nije dao nikakvo
objašnjenje o tijeku kamata, te da je pogrešno dosuđena kamata od dana nastanka
štetnog događaja, umjesto od dana donošenja prvostupanjske presude. Odluku o
troškovima spora osporava zbog odluke o glavnoj stvari te zbog pogrešne primjene
Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u odnosu na poduzete
radnje navedene u žalbi.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 368. st. 2. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14,
70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po
službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.
2., 4., 8., 9., 13 i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Iako se žalitelj ne poziva na žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog
stanja, Iz žalbenih navoda proizlazi da neizravno upire i na taj razlog ističući da je
prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je prvotuženik osiguravatelj Hrvatskih
autocesta d.o.o. kao i u odnosu na utvrđenje visine žičane ograde. U ovom postupku
se sukladno odredbi čl. 502. st. 1. ZPP-a radi o sporu male vrijednosti pa se na
osnovi odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presude ne može pobijati zbog
pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Poslovni broj: 53 Pž-666/2023-2 3
7. Osim toga, iz podataka u spisu proizlazi da prvotuženik u odgovoru na
tužbu učinio nespornom pasivnu legitimaciju (list 49. spisa). Stoga žalbeni navod da
prvotuženik u vrijeme štetnog događaja nije bio osiguratelj društva Hrvatske ceste
d.o.o. predstavlja iznošenje novih činjenica što prema odredbi čl. 352. st. 2. ZPP-a
nije dopušteno.
8. Pobijana presuda nije zahvaćena niti jednom od bitnih povreda odredaba
parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti onom iz
odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upire žalitelj. Suprotno žalbenim
navodima, ovaj sud smatra da pobijana presuda nije proturječna, da je
prvostupanjski sud valjano ocijenio izvedene dokaze i utvrdio činjenice koje nisu u
suprotnosti sa sadržajem izvedenih dokaza.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.432,29 kn /
1.384,60 EUR za štetu koja mu je nastala osiguranim slučajem nastalim 9. svibnja
2021. uslijed naleta divljači (srne) na njegovo vozilo na autocesti A1 kod prometnog
čvorišta Demerje.
10. Na temelju rezultata dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio, da
je do naleta divljači (srne) na vozilo tužitelja došlo 9. svibnja 2021. unutar ograđenog
prostora autoceste A, te da ophodari tužitelja poslije nesreće nisu pronašli rupu na
ogradi koja je prema njihovim iskazima visoka 1,40 cm i da ju je srna u određenim
situacijama mogla preskočiti, dok je prema rekonstrukciji prilaza naplatnoj postaji
Lučko žičana ograda bila visoka 1,80 cm. S obzirom na ta utvrđenja pravilno je
zaključio prvostupanjski sud da u konkretnom slučaju postoji odgovornost
prvotuženikovog osiguranika za štetu na vozilu tužitelja, koju je prouzročio nalet srne
i to na temelju odredbe čl. 50. Zakona o cestama.
11. Na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske održanoj 20. prosinca 2022. prihvaćeno je sljedeće pravno
shvaćanje: „Za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo na autocesti pravna
osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnijevane krivnje. Kada je
utvrđeno da se divljač nalazila na kolniku autoceste samim time dokazan je propust u
održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom. Na tuženiku
je teret dokazivanja činjenice da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste
pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog
kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste.“
12. Budući da se u konkretnom slučaju na kolniku ograđene autoceste našla
srna, dokazan je propust tuženika u održavanju autoceste. Naime, za ono što se
nalazi na autocesti odgovoran je onaj koji njome upravlja. Ovakvo pravno shvaćanje
prihvaćeno je i u sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, npr. u odluci
poslovni broj Rev-x 230/2012 na koje se pozvao tužitelj i drugim. Ovaj sud pritom
ističe i to da se za korištenje autoceste plaća naknada upravo da bi put bio siguran i
da se na autocesti ne nađe divljač.
Poslovni broj: 53 Pž-666/2023-2 4
13. U okolnostima konkretnog slučaja u kojem nije utvrđeno na koji način je
srna uopće dospjela na autocestu, prema shvaćanju ovog suda, tuženik nije dokazao
da nije bilo njegovog propusta u održavanju autoceste.
14. S obzirom na izneseno, a kako nije utvrđen doprinos tužitelja nastanku
prometne nesreće, pravilnom primjenom odredbe čl. 50. st. 1. Zakona o cestama
prema kojoj se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač
odgovara po osnovi krivnje, te na nespornu pasivnu legitimaciju prvotuženika,
pravilno je prvostupanjski sud ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja kao oštećene
osobe za naknadu štete od osiguratelja Hrvatskih cesta d.o.o. na temelju odredbe čl.
965. i 1090. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08,
78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO).
15. U pravu je žalitelj da je odluka o tijeku zateznih kamata donesena
pogrešnom primjenom materijalnog prava. Prvostupanjski sud je dosudio kamatu od
sljedećeg dana od dana nastanka štetnog događaja, a u obrazloženju pobijane
presude nije navedeno materijalno pravo za takvu odluku. Nesporno je da je nastala
šteta tužitelju, ali tužitelj nije tvrdio niti dokazivao da je da je vozilo popravio, pa se u
konkretnom slučaju radi o nenovčanoj materijalnoj šteti za koju je pravilnom
primjenom materijalnog prava trebalo dosuditi zatezne kamate od donošenja
prvostupanjske presude do isplate. Članak 1089. st. 2. i čl. 190. ZOO-a.
16. Odluka o parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom odredbe čl.
154. st. 1. ZPP-a, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu. Međutim, o visini
dosuđenog troška je djelomično pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
17. U pravu je žalitelj da je za sastavljanje podneska od 18. ožujka 2022. i 18.
listopada 2022. trebalo primijeniti Tbr. 8. t. 3. Tarifom o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,
37/22 i 126/22; dalje: Tarifa), jer se radilo o ostalim podnescima, a ne o nekom od
podnesaka taksativno navedenom u Tbr 8. t. 1. Također je u pravu žalitelj da je
neosnovano priznat tuženiku trošak za sastavljanje podneska od 7. travnja 2022.
primjenom Tbr. 8. t. 1. budući da se tim podneskom tužitelj očituje na dotadašnji tijek
postupka, pa se taj trošak ne može smatrati potrebnim za vođenje spora (čl. 155.
ZPP-a). Stoga je za iznos od 2.812,50 kn pravilno trebalo odbiti tužiteljev zahtjev za
naknadu parničnog troška.
18. Neosnovan je žalbeni navod da je neosnovano priznat trošak sastavljanja
podneska od 8. ožujka 2022. budući da iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj u
popisu troškova (list 301. spisa) zahtijevao trošak za zastupanje na ročištu od 8.
ožujka 2022., a iz zapisnika s održanog ročišta proizlazi da tužitelju pripada trošak
tog ročišta u iznosu od 1.500,00 kn prema Tbr. 9. t. 1. Dakle, radi se o očiglednoj
grešci suda u pisanju jer je umjesto troška za ročište naveden za sastav podneska.
Pravilno je prvostupanjski sud priznao tužitelju trošak sudske pristojbe na presudu,
budući da je tužitelj obveznik plaćanja sudske pristojbe na presudu.
19. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u točki I.
Poslovni broj: 53 Pž-666/2023-2 5
izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju glavnicu s pripadajućom
zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate i naknaditi parnični trošak u
iznosu od 18.612,50 kn, dok je u preostalom dijelu valjalo preinačiti točku I. izreke i
na temelju odredbe čl. 373. ZPP-a odlučiti kao pod točkom II. izreke ove
drugostupanjske presude.
20. Budući da je tuženik u odnosu na glavni zahtjev u cijelosti izgubio spor, a
samo djelomično uspio u odnosu na sporedni zahtjev (tijek zateznih kamata i trošak
parničnog postupka) valjalo je tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog
postupka odbiti i odlučiti kao u točki III. izreke ove drugostupanjske presude.
21. Napominje se da su novčani iznosi u uvodu i izreci presude iskazani i u
valuti EUR, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući Zakon o
uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj
57/22 i 88/22), čl. 43. i 48.
Zagreb, 15. prosinca 2023.
Sudac Ružica Omazić
Kontrolni broj: 04b48-39afd-23d7d
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Ružica Omazić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.