Poslovni broj Gž R-281/2022-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Nemanji Nožiniću, odvjetniku iz [adresa] protiv tuženice JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnice obrta [obrt], [adresa] zastupane po Odvjetničkom društvu Juranović i dr. j.t.d. Nova Gradiška, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj 1 Pr- 30/2020-31 od 15. studenog 2021., 13. studenog 2024.
p r e s u d i o j e
1. Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj 1 Pr- 30/2020-31 od 15. studenog 2021.
2.Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja, u točki I izreke, naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 417,38 kn sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke odbijena je tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu razlike plaće u iznosu od 27.662,62 kn sa zateznom kamatom kao i sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima dosuđene plaće. Točkom III izreke naloženo je tužiteljici da nadoknadi tuženici parnični trošak u iznosu od 7.812,50 kn sa zateznom kamatom.
Protiv točke II i III izreke žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19, 80/22 i 114/22:dalje -ZPP) dok se protiv točke I izreke žali tuženica, također zbog svih žalbenih razloga.
Tužiteljica u žalbi tvrdi da je pobijana presuda nerazumljiva i da se ne može ispitati. Tvrdi da se temelji na nezakonitom nalazu vještaka te da je vještak kod izrade nalaza izašao iz okvira vještačenja. Tvrdi da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da bi osnovna plaća sadržala prikrivene dodatke na plaću u situaciji kada ti dodaci nisu izričito navedeni u obračunskoj listi. Sud da je trebao usvojiti prijedlog tužiteljice za provođenjem novog vještačenja. Tvrdi da nje sporan broj prekovremenih sati i da tuženica sadržajem obračunskih lista nije dokazala da bi tuženici isplatila te sate pa da je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev.
Tuženica u žalbi tvrdi da je vještačenjem utvrđeno da je tužiteljici prema evidenciji koju je dostavila uz tužbu manje isplaćen iznos do 178,95 kn za mjesec kolovoz, ali da joj je za ostale mjesece više isplaćen iznos do 2.227,25 kn dok je prema evidenciji koju je dostavila tuženica utvrđeno da je tužiteljici manje plaćen iznos od 417,38 kn za kolovoz i rujana, ali joj je u ostalim mjesecima više plaćen iznos od 4.078,96 kn iz čega da proizlazi da su kasnijim isplatama plaćeni zaostaci iz ranijeg razdoblje pa da se radi o naknadnom ispunjenju duga.
Predlažu uvaženje žalbi.
Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.
Žalbe stranaka nisu osnovane.
Sud prvog stupnja je utvrdio nespornim:
- da je tužiteljica radila kod tužene od 1. kolovoza 2019. do 4. veljače 2020. na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme potpisanog 1. kolovoza 2019.,
- da je stranke ugovorile 40-satno radno vrijeme i to za razdoblje od ponedjeljka do petka od 8,00 do 15,00 sati ili od 13,00 do 20,00 sati, a subotom od 08,00 do 13,00 sati ili od 15,00 do 20,00 sati za ugovorenu bruto plaću u iznosu od 5.089,67 kn,
- da su ugovoreni dodaci na plaću za otežane uvjete rada 30 %, rad u dane blagdana i neradne dane 50 %, rad nedjeljom 30 %, noćni rad 50 %, prekovremeni rad 30 % i rad u drugoj smjeni u slučaju smjenskog rada 10 %,
- da je tužiteljica u utuženom razdoblju ostvarila pravo na dodatke na plaću jer je radila prekovremeno, nedjeljom, neradnim danom i blagdanom i da je vjerodostojna da je evidenciju prekovremenog rada koju je dostavila tuženica, Nastavno je utvrdio:
- da tuženica prema obračunu plaće nije tužiteljici platila samo ugovorenu bruto plaću u iznosu od 5.089,67 kn, već joj je isplatila uvećane iznose plaće i to: za mjesec kolovoz 2019. iznos od 6.312,51 kn, za mjesec rujan 2019. iznos od 7.297,55 kn, za mjesec listopad 2019. iznos od 8.656,25 kn, za mjesec studeni iznos 2019. od 10.524,45 kuna i za mjesec prosinac 2019. iznos od 9.483,71 kn,
- da tuženica u obračunu plaća nije posebno evidentirala i prikazala dodatke na plaću iako ih je isplatila te da za osnovanost tužbenog zahtjeva nije odlučno je tuženica takvim obračunom plaće prekršila porezne propise iako je ovakvim iskazivanjem redovnih sati rada, a ne i prekovremenih sati, poslodavac javnim tijelima dao povoljnije podatke za mirovinsku osnovicu,
- da je vještačenjem utvrđena razlika plaće tako da je za redovan fond sati obračunata plaća primjenom ugovorene bruto plaće od 5.089,67 kn i da je tom iznosu, a prema nespornoj evidenciji dodan izračunati dodataka za prekovremeni rad od 30%, dodataka za rad nedjeljom od 30% i dodataka za rad neradnim danom i blagdanom od 50% , sukladno Ugovoru o radu te da je utvrđeno da je tužiteljici plaćen manji iznos plaće od 417,38 kn i to za mjesec kolovoz i rujan 2019. dok joj je za ostale mjesece više isplaćeno plaće u iznosu od 4.078,96 kn,
- da radnik za svaki mjesec mora biti u potpunosti plaćen te da je zabranjena kompenzacije iz članka 96. ZR-a kao i isticanje prigovora prijeboja.
Ispitujući po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. 1. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda. Nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva tužiteljica. Presuda je razumljiva i neproturječna, sadrži razloge od odlučnim činjenicama i može se ispitati.
Nije počinio relativno bitnu povredu postupka zbog povrede odredbe o vještačenju jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbe članka 259. i 260. ZPP- a. Rukovodio je vještačenjem i dao određen nalog vještaku koji je ovaj u cijelosti ispoštovao o provedenom vještačenju o vještačenju jer je sud rukovodio. Osim toga pismeni nalaz vještaka je temeljit, jasan i razumljiv i vještak je i usmenim očitovanjem odgovorio na sva sporna pitanja i nije postojala potreba za provođenjem novog vještačenja po drugom vještaku, kako predlaže tužitelj.
Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženicu na potraživanje dosuđenog iznosa, odnosno odbio tužbeni zahtjev u preostalom dijelu.
Prije svega pravilno je temeljio predmetno utvrđenje na sadržaju nalaza vještaka koji je u pismenom nalazu i kroz usmeno očitovanje odgovorio na sva sporna pitanja i nisu ispunjene zakonske pretpostavke za provođenjem novog vještačenja po drugom vještaku.
Vještačenjem je utvrđen iznos plaće koji je tuženica trebala isplatiti tužiteljici za redovan fond sati u spornom razdoblju te dodatke na plaću za sate prekovremenog rada, rada nedjeljom, neradnim danom i blagdanom i nije u pravu tužiteljica kada tvrdi da u situaciji kada tuženica u obračunu plaća nije posebno evidentirala i prikazala dodatke na plaću treba uzeti da isplaćeni iznos predstavlja naknadu plaće za redovan rad.
Naime, u konkretnoj situaciji kada je sadržajem ugovora utvrđena bruto plaća tužiteljice, visina koje nije sporna dok je vještačenjem utvrđeno da je tuženica isplatila tužiteljici i dodatne iznose veće od ugovorene bruto plaće, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da su tužiteljici kroz te iznose isplaćeni dodaci na plaću za prekovremeni rad, rad nedjeljom, neradnim danom i blagdanom. Stoga, iako u obračunu plaće nisu posebno iskazani ti dodaci na plaću pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da se navedena isplata odnosi i na isplatu dodataka na plaću jer tužiteljica ni ne tvrdi da bi joj tuženica u spornom razdoblju osim ugovorene plaće i nesporno utvrđenih dodataka bila u obvezi isplatiti i neke druge dodatke na plaću.
Nisu prihvatljive ni žalbene tvrdnje tuženice da bi preplatama koje su izvršene u studenom i prosincu 2019. te siječnju 2020. bio podmiren manje plaćeni iznos po osnovi dodataka na plaću od 417,38 kn isplaćen za mjesec kolovoz i rujan 2019.
Tuženica je temeljem odredbe Ugovora o radu i članka 92. stavak 3. ZR-a bila u obvezi isplatiti tužiteljici plaću i naknadu plaće najkasnije do 15. u mjesecu za prethodni mjesec i nije dokazala da bi se pretplate koje su izvršene u studenom i prosincu 2019. te siječnju 2020. odnosile na manje plaćeni iznos iz ranijeg razdoblja, a teret dokaza te tvrdnje je na njoj, sukladno tome pravilno je utvrdio sud prvog stupnja osnovanim tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 417,38 eura.
Pravilna je odluka suda prvog stupnja u dijelu troškova postupka glede osnovanosti i visini temeljena na odredbi članka 154. stavak 5. ZPP-a i to utvrđenje suda prvog stupnja određenim žalbenim tvrdnjama stranaka nije ni dovedeno u pitanje.
Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka jer stranke postupka nisu uspjele sa žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a).
Slijedom navedenog, svi žalbeni navodi su neosnovani te je odlučeno kao u izreci ove presude, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
U Rijeci, 13. studenog 2024.
Predsjednica vijeća:
Tajana Polić
