Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž- 1207/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Vinku Gulišiji, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ad. 1 Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ul. grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri, Zagreb, Pisarnica Split i tuženika ad. 2 Wiener osiguranje vienna insurance group d.d., Slovenska 24, Zagreb, OIB: 52848403362, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Budimir & Partneri d.o.o. Split, radi naknade štete, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-535/19 od 13. svibnja 2022., 13. studenog 2024.
p r e s u d i o j e
1. Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-535/19 od 13. svibnja 2022.
2. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovani.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, naloženo je tuženicima solidarno isplatiti tužitelju s naslova naknade neimovinske štete iznos od 62.100,00 kn sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke dok se za više zatraženi iznos od 163. 500,00 kn sa zateznim kamatama tužbeni zahtjev odbija. Točkom II izreke nalaže se tuženicima solidarno isplatiti tužitelju s naslova naknade imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći iznos od 3.920,00 kn sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke, a sa više zatraženim iznosom do 1.960,00 kn tužbeni zahtjev se odbija dok je točkom III izreke naloženo tuženicima nadoknaditi solidarno tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.480,00 kn sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke.
Protiv usvajajućeg dijela presude žale se tuženici zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22:dalje-ZPP)dok se iz istih razloga protiv odbijajućeg dijela presude žali tužitelj.
Tužitelj u žalbi tvrdi da je pobijana presuda nerazumljiva i proturječna i da se ne može ispitati. Sud prvog stupnja da je pogrešno utvrdio, prihvaćanjem nalaza vještaka da bi tužitelju za nastanak neimovinske štete pripadala novčana naknada u iznosu od 75.000,00 kn jer da težina povrede i neugodnosti u liječenju opravdavaju dosudu novčanog iznosa od 117. 375,00 kn koji je potraživao konačno postavljenim tužbenim zahtjevom.
Tuženici u odvojenim žalbama u bitnome sličnoga sadržaja tvrde da je pobijana presuda nerazumljiva i proturječna te da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio iznos novčane naknade za neimovinsku štetu. Dosuđeni iznos za tuđu pomoć i njegu te SOŽ-u da je puno veći od onog koji bi tužitelju pripadao po okvirnim mjerilima i to odstupanje da iznosi gotovo 100%. Tvrde i da je pogrešno cijena sata tuđe pomoći utvrđena u iznosu od 35 kn jer da tužitelj nije koristio uslugu Doma za starije osobe. Osporavaju i odluku suda u dijelu troškova postupka. Drugotuženik tvrdi da je na ime naknade neimovinske štete isplatio tužitelju iznos od 12. 9000,00 kn pa da ga je sud prvog stupnja mogao obvezati samo na isplatu 47.100,00 kn. Svaka stranka predlaže uvaženje svoje žalbe.
Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.
Žalbe stranaka nisu osnovane.
Prvostupanjski sud je utvrdio nespornim:
- da je tužitelj 2. travnja 2017. kao pješak povrijeđen u prometnoj nezgodi za koju su odgovorni osiguranici tuženika te da nije sporna pasivna legitimacija ni pravna osnova odgovornosti tuženika za štetu, sporna je visina štete.
Nastavno je utvrdio:
- da tuženici solidarno odgovaraju za nastalu štetu u smislu odredbe članka 1069. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine „ broj 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO),
- da je vještačenjem po vještacima spec. ortopedu, spec. neurokirurgu i spec. psihijatru, na koje nije bilo primjedbi, utvrđeno da je tužitelj u vrijeme nesreće bio star 18 godina i da je zadobio po život teške kraniocerebralne povrede (nagnječene moždane mase) potres mozga, prijelom lubanje te hematom iznad tvrde mozgovne ovojnice u sljepoočnoj regiji desno, a uočeno je i krvarenje zbog čega je iniciran hitni neurološki zahvat i da je trpio anksiozno depresivno stanje reaktivne geneze,
- da je kao posljedicu povrede trpio bolove jakog intenziteta neposredno poslije ozljeđivanja pa do trenutka kada se pristupilo operacijskom zahvatu, 2-3 sata te intenzivne i jake bolove nakon odvajanja od respiratora kroz 3 dana, kroz 2 tjedna bolove srednjeg intenziteta i zatim kroz 2 mjeseca bolove blažeg intenziteta. Tužitelj da je bio izvrgnut rendgenskom snimanju i da je izveden veliki neurokirurški zahvat, te da je hospitalizacija trajala 19 dana i da je trpio znatne neugodnosti i nelagode pri hospitalizaciji,
- da mu je bila onemogućena životna aktivnosti u punom obimu kroz čitavo vrijeme boravka u bolnici i nakon otpusta kroz mjesec dana, dok mu je u nastavnom razdoblju kroz 3 mjeseca reducirana životna aktivnosti za 50 % kroz 3 mjeseca,
- da je kod tužitelja s neurokirurškog gledišta preostalo trajno oštećenje tjelesnog zdravlja za 15 %,
- da je preostao polulučni poslijeoperacijski ožiljak na glavi koji se djelomično može sakriti kosom kada je kosa duža, ali ako je kosa ošišana taj je ožiljak uvijek jasno vidi i da se takav ožiljak može cijeniti u stupnju između blažeg i srednjeg stupnja naruženosti. Te povrede da su izazvale i povredu duševnog integriteta jer se radi o mlađoj muškoj osobi i poslijeoperacijski ožiljci kod te osobe izazivaju patnju,
- da je tužitelj trpio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od dva tjedna, srednjeg intenziteta u trajanju do tri tjedna, te blažeg intenziteta sa iste osnove u različitim vremenskim intervalima u trajanju od dva mjeseca,
- da je tužitelju nakon otpusta iz bolnice bila potrebna u pomoći i njege kod kuće od strane treće osobe kroz 2 tjedna po 3 sata dnevno, kroz 3 tjedna po 2 sata dnevno i kroz 4 tjedna po 1 sat dnevno, da se to odnosi na pomoć i njegu tužitelju za osobne potrebe u širem smislu te u vidu pripomoći pri održavanju osobne higijene te pratnju pri korištenju zdravstvene zaštite.
- vodeći računa o dobi i subjektivnim svojstvima tužitelja, okolnostima stradavanja i samoj nezgodi, sud prvog stupnja je utvrdio da tužitelj na ime naknade neimovinske štete, u smislu odredbe članka 1100. ZOO-a, ostvaruje pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 75.000,00 kn (pretrpljeni fizički bolovi, iznos od 25.000,00 kn, smanjenje životne aktivnosti, 25.000,00 kn, duševnih bolova radi naruženja 5.000,00 kn i straha iznos od 20.000,00 kn). Od tog iznosa odbio je iznos od 12.900,00 kn koji je isplaćen tužitelju prije podnošenja tužbe te je obvezao tuženike da mu solidarno isplate daljnji iznos od 62.100,00 kn,
- da za 112 sati tuđe pomoći i njege po cijeni sata od 35,00 kn iz potvrde Doma za starije i nemoćne osobe Lovret Split, tužitelj ostvaruje pravo na naknadu imovinske štete u iznosu od 3.920,00 kn.
Ispitujući po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda. Protivno žalbenim tvrdnjama stranaka presuda nije proturječna sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.
Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je djelomično udovoljio tužbenom zahtjevu.
U ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporan nastanak štete, odgovornost tuženika za štetu ni povrede koje je zadobio tuženik u predmetnom štetnom događaju. Sporno je je li sud prvog stupnja pravilno utvrdio iznos novčane naknade koja pripada tužitelju na ime naknade za neimovinsku štetu, povrede prava osobnosti te je li sud prvog stupnja pravilno utvrdio cijenu sata nestručne pomoći.
Pravilno je sud prvog stupnja, vodeći računa o okolnostima konkretnog slučaja, načinu povrjeđivanja tužitelja, težini povreda koje je zadobio, operacijskom zahvatu koji je bio nužan, trajanju hospitalizacije, svim neugodnostima u liječenju te činjenici da je tužitelj imao svega osamnaest godina u trenutku nastanka štete, utvrdio da tužitelj na ime neimovinske štete, povrede prava osobnosti ostvaruje novčanu naknadu u iznosu od 75. 000,00 kn. Pri tom treba kazati da su tjelesne i duševne povrede te strah i naruženije pravilno uzeti tek kao kriteriji, mjerila koji zajedno s ostalim okolnostima utječu na ocjenu povrede prava osobnosti.
Neosnovano se tuženici pozivaju na Orjentacijske kriterije i iznos naknade koji bi za pojedine kriterije (kvalifikatorne okolnosti) pripadao tuženiku primjenom tih Orjentacijskih kriterija.
Naime, naknada nematerijalne štete je strogo individualizirana i ovisi o nizu elemenata konkretnog slučaja, što znači da objektivno nema mogućnosti matematičkog izračuna naknade, a koji bi bio univerzalan u svim predmetima. Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, tzv. okvirna mjerila donesena na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenoga 2002. imaju, a kako to njihov naziv govori samo svrhu okvirnog orijentira i pomoći sucima u određivanju naknade.
Sukladno tome neosnovane su i žalbene tvrdnje tužitelja o prenisko dosuđenom iznosu novčane naknade za neimovinsku štetu jer kao što je naprijed navedeno sve okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu upravo dosuđenog iznosa.
Pravilno je utvrđena i visina imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege primjenom cijene sata tuđe pomoći u iznosu od 35,00 kn jer bi i po slobodnoj ocjeni suda proizlazilo da je to cijena sata nestručne pomoći koja je tuženiku bila potrebna u vrijeme nastanka štete na području prebivališta tužitelja.
Nisu istinite žalbene tvrdnje drugotuženika da bi on na ime naknade štete bio u obvezi podmiriti tek iznos od 47.100,00 kn jer da da je na ime naknade neimovinske štete prije podnošenja tužbe isplatio tužitelju iznos od 12. 9000,00 kn pa da ga je sud prvog stupnja mogao obvezati samo na isplatu 47.100,00 kn. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da tuženici za štetu tužitelju koja je prouzročena pogonom dvaju vozila odgovaraju solidarno, u smislu odredbe članka 1069. ZOO-a, a kako svaki dužnik solidarne obveze, u smislu odredbe članka 43. ZOO-a, odgovara vjerovniku za cijeli dug, sud prvog stupnja je pravilno obvezao oba tuženika na ispunjenje cjelokupne tražbine koju je u odnosu na obojicu umanjio za nesporno podmireni dio tražbine. To stoga jer kad jedan dužnik solidarne obveze ispuni dug (analogno dio duga)obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju od obaveze (analogno dijela obveze) u smislu odredbe članka 43. stavak 1. ZOO-a.
Pri tom treba kazati da to ne utječe na eventualne regresne zahtjeve tuženika.
Iz navedenih razloga svi žalbeni navodi stranaka kojima se osporava utvrđenje suda prvog stupnja u dijelu glavne tražbine su neosnovani.
Pravilno je sud prvog stupnja dosudio tužitelju troškove vještačenja koji su bili nužni za vođenje parnice i pravilno je odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Iako je između stranaka bila nesporna osnovanost tužbenog zahtjeva budući da je bila sporna visina zahtjeva i da tužitelj prije provedenog vještačenja nije mogao pravilno postaviti tužbeni zahtjev u pogledu neimovinske štete i da su mu tuženici prije podnošenja tužbe dobrovoljno podmirili tek manji iznos dosuđene tražbine pravilno je sud prvog stupnja obvezao svaku stranku da nadoknadi svoje troškove postupka. Drugačija odluka suda ograničila bi pravo tužitelja na sudsku zaštitu i ostvarivanju prava na naknadu štete
Iz navedenih razloga, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, te članka 380. stavak 1 točka 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
Strankama postupka nisu priznati troškovi žalbenog postupka jer stranke postupka nisu uspjele sa žalbom (članak 166. stavak 2. u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a).
U Rijeci, 13. studenog 2024.
Predsjednica vijeća
Tajana Polić
