Poslovni broj: Usž-1852/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja, Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice SH iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku Josipu Giljanoviću, odvjetniku iz Splita, Put Skalica 35, protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka Republike Hrvatske, Zagreb, Selska 136, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbama tuženika i tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI-3061/2023-7 od 17. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e
I. Žalbe se odbijaju i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI- 3061/2023-7 od 17. siječnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda tuženiku je naloženo da u roku 15 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja nadoknadi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura, dok je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora u iznosu od 2.812,50 eura odbijen kao neosnovan.
2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je podnijela žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede pravila sudskog postupka. Navodi da je zatražila naknadu troškova za sastav tužbe u iznosu od 1.250,00 eura koji joj je dosuđen te za trošak za sastav podneska od 16. siječnja 2024. koji trošak joj prvostupanjski sud nije priznao. Ističe da je za navedeni podnesak zatražila iznos od 1.250,00 eura da bi sud u izreci rješenja odbio trošak u iznosu od 2.812,50 eura. Smatra da je sastavljanje navedenog podneska bila nužna radnja u postupku jer rješenjem prvostupanjskog suda, poslovni broj: UsI-3061/2023-4 od 12. siječnja 2024., nije odlučeno o troškovima upravnog spora niti je određeno da će se o trošku donijeti posebno rješenje. Tužiteljica predlaže obvezati tuženika da joj nadoknadi trošak sastava navedenog podneska. Potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tuženik u žalbi podnesenoj protiv rješenja prvostupanjskog suda navodi da je prvostupanjski sud pogrešno dosudio naknadu troškova tužiteljici jer je on ovlašten odlučiti o zahtjevu tužiteljice neovisno o vođenju upravnog spora. Poziva se na odredbu članka 79. Zakona o upravnim sporovima navodeći da u slučaju obustave upravnog spora tužitelj u pravilu nema pravo na naknadu troškova spora. Tuženik ističe da u konkretnom postupku sud nije meritorno riješio upravnu stvar jer tužba nije bila usmjerena na osporavanje rješenja već zbog nedonošenja rješenja (šutnja uprave). Ukazuje na presudu ovog Suda poslovni broj Usž-1830/2018-2 od 18. listopada 2018. i odluku Ustavnog suda broj U-III/2561/2018 od 19. lipnja 2019. koje se odnose na troškove upravnog spora kod obustave spora u kojima se u bitnom navodi da okončanjem upravnog spora rješenjem o obustavi upravni spor nije meritorno riješen zbog čega se ne može zaključiti da bi tužitelj u upravnom sporu uspio. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti rješenje prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je tužiteljici dosuđen trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura.
4. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženika navodi da je upravni spor obustavljen rješenjem prvostupanjskog suda, poslovni broj: UsI-3061/2023-4 od 12. siječnja 2024. nakon što je tuženik u cijelosti postupio po tužbenom zahtjevu. Poziva se na odredbu članka 79. Zakona o upravnim sporovima te ističe da je tuženik koji je u cijelosti izgubio upravni spor dužan nadoknaditi troškove upravnog spora. Predlaže odbiti žalbu te potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.
5. Tuženik u odgovoru na žalbu tužiteljice osporava osnovanost žalbe te istu predlaže Sudu odbiti.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Ispitujući pobijano rješenje prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
8. ZUS u članku 79. stavku 1. propisuje da troškove čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili povodom spora, koji troškovi obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 4. istog članka ZUS- a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodjele razmjerno uspjehu u sporu.
9. S obzirom na činjenicu da je prvostupanjski sud pravomoćnim rješenjem, poslovni broj: UsI-3061/2023-4 od 12. siječnja 2024., obustavio spor koji je tužiteljica pokrenula radi šutnje uprave, tužiteljica je u cijelosti uspjela u upravnom sporu. Stoga je prvostupanjski sud tužiteljici, koja ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 79. stavaka 1. i 4. ZUS-a, pravilno priznao opravdani trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku zatražen za sastav tužbe u iznosu od 1.250 eura sukladno Tbr. 27. točka 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine", 138/23.).
10. Imajući na umu naprijed navedeno, nisu osnovani navodi tuženika u vezi s troškom upravnog spora kao i pozivanje na odluku ovog Suda poslovni broj Usž- 1830/2018-2 od 18. listopada 2018., kojom je između ostalog, odlučeno o zakonitosti odluke o troškovima upravnog spora u situaciji kada je javnopravno tijelo donošenjem odluke djelomično postupilo po tužbenom zahtjevu zbog čega je upravni spor za taj dio tužbenog zahtjeva obustavljen, a što u predmetnom postupku nije riječ.
11. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice pravilno je prvostupanjski sud trošak sastava podneska kojim je tužiteljica zatražila donošenje odluke o trošku ocijenio neosnovanim, imajući u vidu da podnesak tužiteljice od 16. siječnja 2014. ne sadrži činjenična i pravna razlaganja u prvostupanjskom upravnom sporu, već tim podneskom tužiteljica traži donošenje dopunskog rješenja o trošku kojeg je precizirala u tužbi, a koji joj je i dosuđen pobijanim rješenjem.
12. Žalbeni navodi u pogledu naznačenog iznosa troška koji sud nije priznao nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u konkretnom slučaju, jer iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da nije priznat trošak sastava podneska kojim je tužiteljica zatražila donošenje dopunskog rješenja o trošku, a sama tužiteljica niti ne spori da je u upravnom sporu potraživala trošak sastava tužbe u iznosu od 1.250,00 eura i trošak sastava podneska od 16. siječnja 2024. u iznosu od 1.250,00 eura.
13. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbe tuženika i tužiteljice te potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.
14. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka nije osnovan u smislu odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, jer tužiteljica nije uspjela sa žalbom. U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu ovaj Sud ne smatra da se radi o opravdanom trošku koji bi bio od utjecaja na odluku u ovom žalbenom postupku.
15. Stoga je primjenom odredbe članka 74. stavka 1. u vezi s odredbom članka 67. stavka 3. ZUS-a, koji se primjenjuje sukladno odredbi članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.), odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 13. studenoga 2024.
Predsjednica vijeća:
Mira Kovačić
