Poslovni broj: Usž-3826/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice UD iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, Đorđićeva 15, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Kliničke bolnice Merkur, Zagreb, Zajčeva 19, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-795/2023-17 od 19. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. studenoga 2024.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-795/2023-17 od 19. lipnja 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/II-502-03/22- 01/272, urbroj: 338-01-06-05-22-03 od 4. srpnja 2022. i točke III. i IV. izreke prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odjela za zdravstveno osiguranje-2, klasa: UP/I-502-03/22-02/2, urbroj: 338-21-02-02-22-07 od 3. ožujka 2022. (točka I. izreke). Točkom II. izreke presude dijagnoza bolesti pod šifrom prema MKB-10 klasifikaciji: S 83.2 (Rascjep meniska, sadašnji – fissura meniski traumatica recens) nastala 29. studenoga 2021., priznata je ozljedom na radu, te su tužiteljici s osnove te dijagnoze priznata sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu. Točkom III. izreke presude naloženo je prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude u upravnom sporu donese sve potrebne provedbene odluke u svrhu ostvarivanja prava tužiteljice iz točke II. izreke te presude. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 2.533,37 eura u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog spora, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova.
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odjela za zdravstveno osiguranje-2 od 3. ožujka 2022., kojim je tužiteljici ozljeda nastala 29. studenoga 2021. izražena šifrom prema MKB-10 klasifikaciji: S 83.4 (Iščašenje i nategnuće (fibularnog) (tibijalnog) kolatelarnog ligamenta koljena) priznata ozljedom na radu te su joj u vezi s tom dijagnozom priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu (točke I. i II.), dok u točkama III. i IV. izreke rješenja dijagnoza izražena šifrom prema MKB-10 klasifikaciji: S 83.2 (Rascjep meniska, sadašnji – fissura meniski traumatica recens) zadobivena u istom događaju nije priznata ozljedom na radu te joj u vezi te dijagnoze nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.
3. Tuženik podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da svaka ozljeda zadobivena na radnom mjestu nije automatski i ozljeda na radu. Navodi da iz nalaza zdravstvene ustanove Akromion od 22. prosinca 2021. jasno proizlazi da je interoperacijski utvrđen degenerativno promijenjen cijeli lateralni menisk uz rupturu prednjeg roga i trupa u obliku slobodnog flapa na prednjem rogu. Navodi da pogrešno sudska vještakinja degenerativne promjene kod tužiteljice smatra umjerenim, s obzirom da su bile opsežne te glavni razlog što je lateralni menisk ruptirao. Degenerativne promjene lokomotornog sustava razvijaju se godinama i multifaktorijalno, te se ne mogu vezati uz jedan traumatski događaj. Smatra da su ispunjeni uvjeti iz članka 67. točke 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj: 80/13., 137/13., 98/19., dalje: Zakon) jer se radi o stečenoj predispoziciji zdravstvenog stanja, a ne o ozljedi na radu. Osporava odluku o dodijeljenom trošku spora te predlaže Sudu da uvaži žalbu, poništi pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužiteljica u odgovoru na žalbu navodi da su žalbeni navodi paušalni i neutemeljeni, te da je odluka suda pravilno utemeljena na nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje. Predlaže Sudu da odbije žalbu kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS/10), koji se primjenjuje u skladu s odredbom članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.
7. Člankom 67. Zakona propisano je da se ozljedom na radu, u smislu toga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo, između ostaloga, zbog urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.
8. U postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja pribavljeni su nalazi i mišljenja stručnih tijela medicinskog vještačenja oba stupnja (Liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Zagreb od 22. veljače 2022. i Liječničkog povjerenstva Direkcije od 12. svibnja 2022.), koji su ocijenili da se sporna ozljeda pod dijagnozom šifre S 83.2 (Rascjep meniska, sadašnji) ne može priznati kao ozljeda na radu jer kod tužiteljice postoji predispozicija zdravstvenog stanja za tu ozljedu. Naime, kod tužiteljice od ranije postoje degenerativne promjene lijevog koljena u vidu degenerativnih promjena meniska, patele III. stupnja i stanjene zglobne hrskavice femura i tibije.
9. U sporu je provedeno sudsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji medicine rada prim. dr. sc. Jeleni Macan, dr. med. specijalistici medicine rada i sporta, zaposlenici stručne ustanove medicine rada, Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada d.o.o. Sudska vještakinja je konstatirala da se ozljeda koju je tužiteljica zadobila 29. studenoga 2021. prilikom pada na nogostupu, pod dijagnozom šifre S 83.2 (Rascjep meniska, sadašnji), može smatrati ozljedom na radu. Obrazložila je da tužiteljica do predmetnog događaja nije imala nikakvih tegoba, ozljeda ili bolesti lijevog koljena, te da je točno da su bile prisutne degenerativne promjene u lijevom zglobu koljena, koje su očekivane s obzirom na njezinu životnu dob (56 godina života). Pojasnila je da istu predispoziciju na takvom koljenu ne može imati osoba sa 36 ili 56 godina života, no da se radi o normalnom procesu starenja, a da se kod tužiteljice radilo o blagim do umjerenim degenerativnim promjenama na lijevom koljenu, pozivajući se pri tome na otpusno pismo bolnice Akromion od 22. prosinca 2021., te zaključila da se dijagnoza šifre S 83.2 (Rascjep meniska, svježi) smatra ozljedom na radu.
10. Prvostupanjski je sud poklonio vjeru nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje, koji je ocijenio potpunim i uvjerljivim, te utemeljenim na raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji i stručnom znanju, te je utvrdio da činjenično stanje u upravnom postupku nije pravilno utvrđeno. Stoga je poništio osporeno rješenje i točke III. i IV. izreke prvostupanjskog rješenja tuženika i tužiteljici priznao ozljedu na radu s osnove dijagnoze S 83.2 (Rascjep meniska, sadašnji – fissura meniski traumatica recens), u skladu s odredbom članka 66. Zakona, utvrdivši da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 67. Zakona jer se ne radi o predispoziciji zdravstvenog stanja tužiteljice.
11. Slijedom iznijetog, ovaj Sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud odlučio o tužbenom zahtjevu na način da je usvojio tužbeni zahtjev, poništio rješenje tuženika i točke III. i IV. izreke prvostupanjskog rješenja te tužiteljici priznao ozljedu na radu.
12. Žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u predmetnoj upravnoj stvari.
13. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 79 stavku 1. i 4. ZUS-a, te su tužiteljici dosuđeni opravdani troškovi spora. Imajući u vidu da tuženik posebno ne navodi razloge radi kojih nije pravilna visina o dosuđenom trošku potvrđena je točka IV. izreke pobijane presude.
14. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 13. studenoga 2024.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
