Poslovni broj: Usž-713/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice SN, [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi nepripadne isplate nacionalne naknade za starije osobe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 UsI-1704/23-5 od 6. studenoga 2023., na sjednici vijeća održanoj 13. studenoga 2024.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 UsI-1704/23-5 od 6. studenoga 2023.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 551-08/22-01/03014904397, URBROJ: 341-99-01/1-22-7051 od 19. siječnja 2023.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Dubrovniku, KLASA: UP/I 551-08/22-01/03014904397, URBROJ: 341-05-01/1-22-9572 od 24. listopada 2022., kojim je tužiteljici utvrđena nepripadna isplata nacionalne naknade za starije osobe za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. kolovoza 2022. u svoti od ukupno 16.166,40 kn / 2.145,65 eura (točka 1. izreke rješenja) te je obvezna navedenu svotu nepripadno isplaćene nacionalne naknade za starije osobe uplatiti u roku od 15 dana, računajući od dana primitka rješenja, u korist žiro računa Državnog proračuna (točka 2. izreke rješenja).
3. Tužiteljica žalbom pobija presudu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS). Navodi da tijekom upravnog postupka i upravnog spora nisu uzete u obzir bitne činjenice. Prvenstveno ističe da sama živi u domaćinstvu na adresi [adresa] u [adresa], na koju adresu dobiva svu poštu i obavijesti od strane lokalne samouprave. Ističe da joj je pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe priznao tuženik nakon provedenog postupka te je ista isplaćivana na temelju rješenja, a ako se radi o pogrešci, smatra da je do iste došlo isključivo radnjom tuženika. Navodi da se u pobijanoj presudi koristi pojam „naknadno je uočeno“, iako ga prvostupanjski sud ni na koji način nije obrazložio. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i potvrditi njezino na zakonu ostvareno pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu smatra pobijanu presudu pravilnom iz svih razloga iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja. Navodi da je isto doneseno u skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem u pravilno provedenom upravnom postupku i primjenom mjerodavnog materijalnog prava. Smatra da navodi izneseni u žalbi nisu od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari te stoga predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode (članak 60. stavak 4. ZUS-a).
8. U upravnom postupku i upravnom sporu utvrđeno je da je tužiteljica 29. siječnja 2021. podnijela zahtjev za ostvarivanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe, u kojem je navela kao adresu prebivališta [adresa] u [adresa], dok nije upisala podatke o članovima svojeg kućanstva. Pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Dubrovniku, KLASA: 551-08/20- 01/03014904397, URBROJ: 341-5-01/1-20-11667 od 13. veljače 2021. priznato joj je pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe u svoti od 800,00 kuna mjesečno jer je utvrđeno da ispunjava uvjete iz članka 4. i članka 5. Zakona o nacionalnoj naknadi za starije osobe („Narodne novine“, 62/20. – dalje: ZNN).
9. Nakon smrti supruga, CN, tužiteljica je 8. rujna 2022. podnijela zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu, u kojem je navela da isti podnosi kao udovica (član obitelji) iza umrlog korisnika mirovine te je kao zajedničku adresu prebivališta navela [adresa] u [adresa]. Uz zahtjev su priložene i preslike osobnih iskaznica tužiteljice i njezinog pokojnog supruga iz kojih proizlazi da su oboje imali prebivalište na adresi [adresa] u [adresa]. Postupajući po predmetnom zahtjevu, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Dubrovniku je pravomoćnim rješenjem, KLASA: 140-03/22-03/03015526425, URBROJ: 341-05- 06/2-22-009277 od 23. rujna 2022. tužiteljici priznao pravo na razmjerni dio obiteljske mirovine u svoti od 2.076,18 kuna / 275,56 eura mjesečno.
10. Pri tome je prvostupanjsko javnopravno tijelo utvrdilo da tužiteljica prilikom podnošenja zahtjeva za nacionalnu naknadu za starije osobe nije navela supruga, kao člana zajedničkog kućanstva, koji je bio korisnik razmjernog dijela starosne mirovine, te da su prosječni mjesečni prihodi članova kućanstva tužiteljice u godini koja je prethodila godini ostvarivanja prava na nacionalnu naknadu za starije osobe iznosili 2.633,09 kuna zbog čega nije ispunjavala uvjet iz članka 5. stavka 1. točke 2. ZNN-a. Stoga je rješenjem, KLASA: UP/I 551-08/22-01/03014904397, URBROJ: 341-05-01/1- 22-9507 od 26. rujna 2022. prvostupanjsko javnopravno tijelo poništilo rješenje od 13. veljače 2021.
11. Budući da je nesporno suprug tužiteljice preminuo **.**.2022., nakon što joj je priznato pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe i da su bili prijavljeni na istoj adresi prebivališta, tužiteljica je ostvarila pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe na koju nije imala pravo, odnosno ostvarila ju je na temelju neistinitih i netočnih podataka za koje je znala da su neistiniti i netočni u skladu s člankom 16. točkom 1. ZNN-a. U konkretnom slučaju je pravilno utvrđeno da je tužiteljici u razdoblju od 1. siječnja 2021. do 31. kolovoza 2022. nepripadno isplaćena nacionalna naknada za starije osobe koja joj ne pripada, te da se stoga radi o nepripadnoj isplati u skladu s mjerodavnim člankom 16. ZNN-a.
12. Pri tome valja istaknuti da je prema članku 16. ZNN-a tuženik zadržao pravo tražiti preplaćeni iznos nacionalne naknade, odnosno vraćanje stečenog bez osnove.
13. S obzirom da je utvrđeno da je Zavod za nepripadnu isplatu doznao 8. rujna 2022., kada je zaprimio zahtjev tužiteljice za priznanje prava na obiteljsku mirovinu, te je tada utvrdio da je pokojni JN bio član kućanstva tužiteljice, odnosno da je tužiteljica pravo na nacionalnu naknadu ostvarila na temelju neistinitih i nepotpunih podataka za koje je znala da su neistiniti, ovaj Sud prigovor tužiteljice o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju ocjenjuje u cijelosti neosnovanim.
14. Imajući na umu da je prema članku 1. stavku 1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“, 62/15., 42/20., 144/20., 114/22. i 18/24.), osobna iskaznica elektronička javna isprava kojom hrvatski državljanin, između ostalog, dokazuje i prebivalište u [adresa], neosnovan je i prigovor o pogrešno utvrđenoj adresi prebivališta tijekom upravnog postupka i upravnog spora jer i iz osobnih iskaznica tužiteljice i njezinog pokojnog supruga, koje su priložene uz zahtjev od 8. rujna 2022. i koje prileže spisu predmeta, proizlazi da su u vrijeme podnošenja zahtjeva tužiteljice za ostvarivanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe imali prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] u [adresa].
15. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačiju odluku suda. Radi se o navodima koje je tužiteljica isticala u tužbi, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje, dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
16. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 13. studenoga 2024.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
