Poslovni broj: Usž-954/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijaliste Blaženke Drdić kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja JČ iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Mark Baničević, odvjetnik u Splitu, Vukovarska 28/I, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-670/2022-8 od 12. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 13. studenog 2024.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI- 670/2022-8 od 12. rujna 2022.
i
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI- 670/2022-8 od 12. rujna 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II 141-06/20-01/03015800495, urbroj: 341-99- 05/3-20-5798 od 13. prosinca 2021. i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak. 2. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 5.000,00 kn u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima.
3. Tuženik je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome osporava razloge poništavanja osporenog rješenja, navodeći da tužitelj u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja nije isticao prigovor da nije pregledan u prvostupanjskom postupku vještačenja, te da je odluka u upravnom postupku utemeljena na nalazu i mišljenju tijela vještačenja u dva stupnja (od 30. srpnja i 1. prosinca 2020.) u postupku provedenom sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju i Uredbe o metodologijama vještačenja. Poziva se na odredbe članka 20. stavka 6. i 7. Uredbe o metodologijama vještačenja, te ističe da osobni pregled pred Vijećem viših vještaka nije nužan (članak 69. stavak 1. i 2. Uredbe), već se radi o diskrecijskoj procjeni vještaka o tome kada je potrebno neposredno pregledati osiguranika, pa je drugostupanjski nalaz i mišljenje od 1. prosinca 2020., koji se temelji na cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji, donesen sukladno toj odredbi i sačinjen prema članku 68. Uredbe. Nadalje, navodi da je epidemija bolesti Covid-19 dovela do promjena u načinu postupanja tijela vještačenja, o čemu su osiguranici bili obaviješteni na službenim stranicama Zavoda za vještačenje te da u takvoj epidemiološkoj situaciji neobavljanjem pregleda nije došlo do bitnih procesnih povreda prava tužitelju, s obzirom da je i odredbama članka 20. stavka 7. Uredbe propisano da se, iznimno, može dati nalaz i mišljenje o tjelesnom oštećenju bez pregleda osiguranika, a na temelju medicinske dokumentacije. Smatra da je sud pogrešno protumačio materijalno pravo i neosnovano zaključio da je predmetni postupak proveden nezakonito. Predlaže da ovaj Sud prvostupanjsku presudu poništi i tužbeni zahtjev odbije.
4. Nadalje, tuženik žalbom pobija rješenje prvostupanjskog suda u cijelosti, navodeći da se odredba članka 67. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ne može primijeniti na rješenje o troškovima spora budući da je protivna smislu rješenja o troškovima kojim se de facto završava upravni spor, a ne nalaže neka radnja u postupku. Stoga osporava uputu o pravnom lijeku u dijelu u kojem je navedeno da žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja. Smatra da je izreka rješenja kojom je naloženo da tužitelju naknadi trošak spora u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima u suprotnosti sa uputom o pravnom lijeku. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsko rješenje u cijelosti i zahtjev tužitelja za naknadu troška odbije.
5. Tužitelj nije dostavio sudu odgovor na žalbu tuženika.
6. Žalba protiv presude i rješenja nije osnovana.
7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbi u skladu s člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda i rješenje žalbom pobija niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Predmetni upravni postupak vođen je u povodu zahtjeva tužitelja za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja prema članku 61. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" , broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18. i 102/19. – dalje: ZOMO). Rješenjem Područnog ureda u Dubrovniku, klasa: UP/I 141-06/20-01/03015800495, urbroj: 341-05-05/3-20-2445 od 3. kolovoza 2020. tužitelju je utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 60% prema Odjeljku V točka 5. Liste oštećenja organizma – Lista I, koja je sastavni dio Uredbe o metodologijama vještačenja ("Narodne novine", broj: 67/17. i 56/18. – dalje: Uredba) zbog bolesti shizofrenija, shizotipni poremećaj. Tjelesno oštećenje utvrđeno je na temelju nalaza i mišljenja Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 30. srpnja 2020., koji je potvrđen nalazom i mišljenjem Vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku od 1. prosinca 2020., pribavljenim u povodu žalbe tužitelja prema članku 133. stavku 3. ZOMO-a, te je na temelju tog nalaza osporenim rješenjem tuženika od 31. prosinca 2021. odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja.
9. Prema podacima spisa razvidno je da je prvostupanjski sud odlučujući o tužbenom zahtjevu razmotrio činjenična i pravna pitanja koja su u smislu članka 61. ZOMO-a, kao i odredaba Uredbe, relevantna za rješavanje predmetne upravne stvari. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku, te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i mjerodavne propise, ocjenjujući navode tužbe dao valjane i dostatne razloge za poništavanje osporenog rješenja tuženika i vraćanje predmeta na ponovni postupak. 10. Činjenice koje su s medicinskog stajališta odlučne za ostvarivanje prava prema propisima iz mirovinskog osiguranja, uključujući činjenicu postojanja ili nepostojanja tjelesnog oštećenja, utvrđuju se na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, a način i postupak vještačenja u svrhu ostvarivanja, između ostalog, prava iz mirovinskog osiguranja uređen je Uredbom. S obzirom da prema članku 20. stavku 6. Uredbe vijeće vještaka donosi nalaz i mišljenje o vrsti, stupnju i uzroku oštećenja organizma – tjelesnog oštećenja na temelju osobnog pregleda osiguranika, odnosno osobe i dokumentacije iz stavka 3. toga članka, a da prema podacima spisa, koje niti tuženik ne osporava, tužitelj nije osobno pregledan u postupku vještačenja pred prvostupanjskim tijelom, pravilno je utvrđeno da postupak utvrđivanja relevantnih činjenica nije proveden sukladno propisima, imajući pri tome u vidu da spisu predmeta ne prileže podaci iz kojih bi za sada proizlazilo da su ispunjene pretpostavke za iznimno utvrđivanje oštećenja organizma samo na temelju medicinske dokumentacije u smislu stavka 7. članka 20. Uredbe. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da se navodi tužbe odnosno prigovori tužitelja u tom dijelu ne mogu otkloniti. Pozivanje tuženika na članak 69. stavak 1. i 2. Uredbe odnosno ovlaštenje Vijeća viših vještaka da ocijeni kada je potrebno neposredno pregledati osiguranika, nije od utjecaja na naprijed iznesena utvrđenja, s obzirom da se ta odredba Uredbe odnosi na vještačenje u drugostupanjskom postupku, te navod žalbe da je sud pogrešno protumačio materijalno pravo nije osnovan.
11. Nadalje, tuženik pogrešno smatra da se odredba članka 67. stavka 2. ZUS-a ne može primijeniti na rješenje o troškovima spora, budući da to ne proizlazi iz odredaba ZUS-a, koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja. U konkretnom slučaju osim toga s obzirom da je izrekom rješenja suda tuženik obvezan naknaditi tužitelju trošak upravnog spora od dostave pravomoćne odluke o troškovima, takvim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tuženika, niti je uputa o pravnom lijeku od utjecaja na rješavanje o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Kako je tužitelj uspio u upravnom sporu pravilno mu je priznato pravo na naknadu opravdanih troškova nastalih u tijeku spora na temelju odredbe članka 79. stavka 1. i 4. ZUS-a i to za sastav tužbe i zastupanje na ročištu prema Tbr. 23. točka 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.).
12. Slijedom iznesenog navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke, te je na temelju članka 74. stavka 1. i članka 67. stavka 3. ZUS-a riješeno kao u izreci ove presude i rješenja.
U Zagrebu, 13. studenog 2024.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
