REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-9306/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ŠZ, zbog prekršaja iz članka 59. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika ŠZ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: 97. Pp-3891/2021-4 od 14. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 13. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ŠZ i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik ŠZ je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 14,00 (četrnaest) eura u roku od 15 (petnaest) dana od dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom, okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 59. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 1.500,00 kuna.
2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 kuna.
3. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe.
4. U žalbi okrivljenik poriče počinjenje prekršaja.
5. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.
6. Žalba nije osnovana.
7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjskom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Naime, prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka, ispitivanjem policijskog službenika KZ, ovlaštene službene osobe, koji iskaz je prihvatio, nije propustio iznijeti razloge o odlučnim činjenicama, te je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojeg je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, tako da nisu osnovani navodi žalbe okrivljenika da nije počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.
9. Kod u svemu pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, u ponašanju okrivljenika ostvarili su se svi bitni elementi bića prekršaja činjenično opisanog u izreci, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.
12. Žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava.
13. Ispitujući odluku o kazni, sukladno članku 202. stavku 5. Prekršajnog zakona vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga, s obzirom da je prvostupanjski sud istu za navedeno djelo primjenom instituta ublažavanja (članak 37. Prekršajnog zakona), okrivljeniku izrekao znatno ispod visine propisanog posebnog minimuma novčane kazne, te izrečenu kaznu i ovaj sud smatra primjerenom svrsi kažnjavanja.
14. S obzirom na ovako izrečenu kaznu nesporno proizlazi da je prvostupanjski sud imao u vidu sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika, te ovaj sud smatra da će se i tako ublaženom kaznom postići svrha kažnjavanja propisana člankom 32. Prekršajnog zakona.
15. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu osnovana i odgovarajuće obrazložena, a njihova visina od 100,00 kuna za paušalne troškove, ukazuje se primjerenom, s obzirom na Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), propisani raspon troškova u paušalnom iznosu od 100,00 do 5.000,00 kuna.
16. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 14,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.
17. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 13. studenog 2024.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Marcela Soljačić-Prester v.r.
Nediljko Boban, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.