Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7388/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca : Sanje Gospočić, kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke u prekršajnom postupku protiv okrivljenika PA, zbog prekršaja iz čl.192. st.2. u svezi st.1. toč.1. i toč.2. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj : 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20.), odlučujući o žalbi okrivljenika PA, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Vijeća za prekršajni postupak, od 5. svibnja 2022., KLASA : UP/I-740-04/22-02/46, URBROJ : 513-07-17/22-08, na sjednici vijeća održanoj 13. studeni 2024.,

p r e s u d i o  j e

-

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika PA, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci i odluci o kazni na način da je okrivljenik PA djelom činjenično opisanim u toč. 1) izreke pobijanog rješenja o prekršaju počinio prekršaj iz čl.192. st.2. u svezi st.1. toč.1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22.) te mu se uz primjenu odredbe čl.37. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj : 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) izriče novčana kazna u iznosu od 600,00 (šesto) eura, te djelom činjenično opisanim u toč 2) izreke pobijanog rješenja o prekršaju počinio prekršaj iz čl.192. st.2. u svezi st.1. toč.2. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22.), te mu se uz primjenu odredbe čl.37. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) izriče novčana kazna u iznosu od 900,00 (devetsto) eura.

II. Uslijed odluke pod toč.I. izreke ove presude, preinačuje se odluka o ukupno izrečenoj novčanoj kazni za okrivljenika PA na način da se izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.500,00 (tisućupetsto) eura, koju je okrivljenik dužan platiti u roku od 15 dana, od dana primitka ove presude.

III. Ako okrivljenik PA plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 15 dana od primitka ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

IV. Okrivljenik je dužan platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka ovoga Suda u iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenik PA je proglašen krivim i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 kuna, zbog prekršaja iz čl.192. st.1. toč.1., toč.2. i st.2. Općeg poreznog zakona, pobliže opisanih u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.

2. Za pojedine prekršaje okrivljeniku su utvrđene novčane kazne u iznosima od dva puta po 10.000,00 kuna.

3.Temeljem odredbe čl.192. st.6. Općeg poreznog zakona, okrivljeniku je oduzeta imovinska korist ostvarena prekršajem iz čl.192. st.2. u svezi st.1. toč.2. Općeg poreznog zakona u iznosu od 360,00 kuna.

4. Istim je rješenjem o prekršaju okrivljenik obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

5. Protiv tog rješenja okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i netočno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o prekršajnopravnim sankcijama te u bitnome ističe da je prekoračen optužni prijedlog, da nema utvrđenja krivnje, da je trebalo primijeniti zakon o porezu na dodanu vrijednost kao blaži propis i da nisu cijenjene brojne olakšavajuće okolnosti zbog kojih bi novčana kazna bila manja.

6. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

7. Žalba je djelomično osnovana.

8. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu odredbe čl.202. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj : 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je po službenoj dužnosti našao da nije nastupila zastara prekršajnog progona, te da nisu počinjene apsolutno bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz čl.195. st.1. toč.6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, niti povrede odredbi materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Žalitelj neosnovano poriče svoju prekršajnu odgovornost iz razloga što je Vijeće za prekršajni postupak, Porezne uprave, Ministarstva financija RH, Područnog ureda Split, u provedenom postupku neprijeporno utvrdilo kako je okrivljenik počinio prekršaje na način opisan u sadržaju izreke zbog čega se zaključuje kako je osnovano proglašen krivim i kažnjen sukladno odredbama čl.192. st.2. u svezi st.1. toč.1. i toč.2. Općeg poreznog zakona.

10. Okolnosti koje navode žalitelji, nisu u konkretnom slučaju takvog značaja da bi se okrivljenik mogao ekskulpirati za počinjene prekršaje. Uspoređujući sadržaj izreke prekršajnog naloga koji predstavlja optužni akti i sadržaj izreke pobijanoga rješenja, konstatira se da je identičan te nema naznačene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka na koju se poziva žalitelj u navodima žalbe.

11. Žalitelj neosnovano ističe da nije obrazložena krivnja. Čl.25. Prekršajnog zakona je propisano da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja a iznimno se propisom o prekršaju može propisati odgovornost samo za namjeru. U konkretnom slučaju za počinjena djela prekršaja propisom o prekršaju kao oblik krivnje nije propisana namjera, a navodi iz žalbe ne mogu okrivljenika ekskulpirati za najblaži oblik krivnje – nesvjesni nehaj jer je okrivljenik kao nositelj ugostiteljske djelatnosti bio dužan i mogao znati da su djela neizdavanja računa te neevidentiranja prometa putem naplatnog uređaja zabranjena, a što je propustio učiniti.

12. Vezano za žalbeni navod okrivljenika da je trebalo primijeniti blaži propis, odnosno Zakon o porezu na dodanu vrijednost, valja navesti da je neosnovan, jer je u čl.131. st.1. toč.6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano kažnjavanje za poreznog obveznika koji ne izda račun ili ga ne izda u propisanom roku, pri čemu se ta odredba poziva na odredbu čl.78. st.1., 2. i 4. tog Zakona, dakle, odnosi se samo na situacije navedene u tim odredbama. U čl.78. st.1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da je svaki porezni obveznik dužan izdati račun za isporuke dobara i usluga koje je obavio drugom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik. Prema čl.6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, porezni obveznik je svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti. Iz navedenog jasno proizlazi da krajnji kupac – potrošač nije porezni obveznik pa se na njega ne može odnositi čl.78. st.1. navedenog Zakona, a onda se niti na situaciju koja je činjenično okrivljeniku stavljena na teret ne može primijeniti čl.131. st.1. toč.6. tog Zakona. Stoga je na okrivljenika pravilno primijenjen čl.62. st.1. i st.4. Općeg poreznog zakona prema kojem su porezni obveznici dužni izdavati račune te voditi poslovne knjige i evidencije radi oporezivanja prema propisima kojima se određuje pojedina vrsta poreza, kao i evidentirati promet putem naplatnog uređaja kada se izvršena usluga naplati gotovinom te posljedično tome čl.192. st.2. u svezi st.1. toč.1. i toč.2. Općeg poreznog zakona u kojima su propisane sankcije za ne postupanje po navedenom.

13. Ispitujući prvostupanjsko rješenje o prekršaju glede odluke o kazni, razvidno je da iz obrazloženja pobijanog rješenja o prekršaju proizlazi da je Vijeće za prekršajni postupak prilikom odmjeravanja novčane kazne uzelo u obzir sve okolnosti koje utječu na visinu kazne, a naročito težinu učinjenog prekršaja i njegove posljedice te je kao olakotnu okolnost cijenilo činjenicu da okrivljenik do sada nije prekršajno kažnjavan, dok su otegotne okolnosti paušalno cijenjene.

14. Nadalje, unatoč tome što inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja određeni stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra, cijeneći olakotne okolnosti utvrđene po prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak, nadalje uzimajući u obzir i protek vremena od dana počinjenja prekršaja, te posebice vodeći računa kako izrečena novčana kazna mora predstavljati primjerenu društvenu osudu za počinjeno djelo, ovaj Sud smatra kako se radi o takvim olakotnim okolnostima koje opravdavaju izricanje blaže novčane kazne od onih koje su izrečene osporavanim rješenjem o prekršaju. Stoga je, uvažavajući navedene olakotne okolnosti, ali i sukladno odredbi čl.3. st.2. Prekršajnog zakona (načelo primjene blažeg propisa) po službenoj dužnosti, uzimajući u obzir Zakon o izmjenama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ br. 114/22.), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023., koji sada za to djelo za okrivljenika fizičku osobu obrtnika odnosno fizičku osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost propisuje novčanu kaznu u iznosu od 1.320,00 do 39.810,00 eura (prije 10.000,00 do 300.000,00 kuna), računajući prema fiksnom tečaju konverzije 7.534,50 ista je sada propisana u nešto blažem iznosu nego ranije, ovaj je Sud stoga preinačio odluku o kazni, smatrajući da će se i ovako izrečenim novčanim kaznama postići svrha kažnjavanja, te da će se ubuduće kloniti počinjenja ovakvih i sličnih prekršaja i djela okrivljenika pravilno pravno označio sukladno citiranim Zakonu o izmjenama Općeg poreznog zakona ("Narodne novine": 114/22.).

15. U tako odmjerenim novčanim kaznama pravilan su odraz pronašle sve utvrđene olakotne okolnosti na strani okrivljenika pa iste po mišljenju ovog Suda, odgovaraju okolnostima konkretnog slučaja i individualizirane su u dovoljnoj mjeri, pri čemu je imajući u vidu vrstu počinitelja, iznos propisane novčane kazne i granice ublažavanja, iste sukladno odredbi čl.37. st.3. toč.1. Prekršajnog zakona, odmjerio ispod zakonom propisanog minimuma, držeći da će se ovakvim novčanim kaznama postići svrha kažnjavanja i na okrivljenika djelovati na način da ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje, odnosno da će se postići kako opća tako i poseban svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle, svrha specijalne i generalne prevencije.

16. Svakako treba naglasiti kako je prema odredbi čl.152. st.3. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj 39/13) propisano da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ukoliko okrivljenik u roku od 15 dana od primitka ove presude, plati dvije trećine ukupne novčane kazne izrečene ovom presudom, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

17. Odluka o troškovima postupka također je utemeljena na zakonu.

18. Kako je ovaj Sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to je temeljem odredbe čl.138. st.2. toč.3c. Prekršajnog zakona, okrivljenik dužan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovoga Suda u iznosu od 30,00 eura, u roku od 15 dana od primitka ove presude. Visina troškova je odmjerena sukladno odredbi čl.139. st.3. Prekršajnog zakona, obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka te imovno stanje okrivljenika.

U Zagrebu, 13. studeni 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Sanja Gospočić, v.r.

Presuda se dostavlja Vijeću za prekršajni postupak, Područnog ureda Split, Porezne uprave Ministarstva financija Republike Hrvatske u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.