Poslovni broj: Usž-1006/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Lidije Rostaš, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Šangulin tours d.o.o., Obala kralja P. Krešimira IV broj 3, Biograd na Moru, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi naplate trošarina na energente, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI- 525/2022-7 od 20. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 13. studenoga 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-525/2022-7 od 20. prosinca 2023.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-01/19-01/430, urbroj: 513-04-22-2 od 13. siječnja 2022. i rješenja Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, klasa: UP/I-415-02/19- 20/5, urbroj: 513-02-8005/24-19-2 od 9. srpnja 2019.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 13. siječnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 9. srpnja 2019. kojim je utvrđeno da je tužitelj dužan na ime trošarine platiti iznos od 36.720,00 kn te na ime kamata iznos od 2.476,04 kn.
3. Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom ističe da je tijekom spora isticao da je trebalo utvrditi je li se radi o nenamjenskom korištenju plinskog ulja kao pogonskog goriva od strane tužitelja koji je ujedno i vlasnik plovila, a prema ugovoru sklopljenom s društvom Kornati plovidba d.o.o. Tužitelj ističe da je u navedenom ugovornom odnosu nastupao kao brodar jer je bio nositelj pomorskog plovidbenog posla (plovidbe) za što je uredno registriran, dok Kornati plovidba d.o.o. nije nositelj pomorskog plovidbenog pothvata koji je unajmilo brodski prostor za prijevoz svojih putnika. Nadalje ističe da su iz Ugovora o zakupu, zaključenog između tužitelja i društva Kornati plovidba d.o.o. vidljiva prava i obveze koje terete ugovorne strane koje prvostupanjski sud nije uzeo u obzir te je stoga izvukao pogrešne zaključke. Navodi da je točno da je predmetni ugovorni odnos nazvan Ugovor o zakupu, međutim, ne mogu se odredbe iz Pomorskog zakonika, koje propisuju zakup broda, isključivo primijeniti na sadržaj predmetnog ugovornog odnosa jer je tužitelj zadržao svoju posadu uključujući i zapovjednika broda, kao i opremanje broda za plovidbu te preuzeo cijeli trošak osiguranja posade, putnika i broda u slučaju nastalih pomorskih rizika, a komercijalni korisnik brodskog prostora za potrebe prijevoza putnika u svrhu organizacije izleta je društvo Kornati plovidba d.o.o. Dakle, naručitelj prijevoza putnika je društvo Kornati plovidba d.o.o., koje je u tom ugovornom odnosu naručitelj prijevoza putnika u izletničke svrhe s očekivanim komercijalnim ishodom, a koju uslugu je osigurao brodar u okviru registrirane plovidbene djelatnosti svojim brodskim prostorom te se opravdano postavlja pitanje o kakvom se to nenamjenskom korištenju goriva radi kada je sve obavljeno u dozvoljenim i propisanim zakonskim okvirima. Ističe kako prvostupanjski sud ponavlja zaključke prvostupanjskog i drugostupanjskog carinskog tijela, a da uopće nije dao valjane razloge iz kojih bi proizlazili dokazi da je tužitelj nenamjenski koristio pogonsko gorivo. Tužitelj iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da poništi presudu Upravnog suda u Splitu i osporena rješenja ili podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama određenim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Prvostupanjski je sud održao raspravu čime je u smislu članka 6. ZUS-a omogućio strankama da se izjasne o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su sporna u predmetnom upravnom sporu.
8. Prvostupanjski je sud uvidom u spis tuženika utvrdio da je dana 26. srpnja 2018. Carinska uprava, Središnji ured, Sektor za mobilne jedinice, PJ – Služba za mobilne jedinice Split obavila provjeru namjenske uporabe i uzorkovanja pogonskog goriva u plovilu Perla Kornati obujma 6000 litara lijevi tank i 6000 litara desni tank, u vlasništvu tužitelja, a kojim brodom je u trenutku provjere upravljao DK, o čemu su sastavljeni zapisnici 26. srpnja 2018. Tijekom provedenog postupka, vizualnom provjerom je utvrđeno kako boja goriva upućuje na nezakonitu uporabu označenog plinskog ulja obojenog plavom bojom te su ovlašteni službenici radi provođenja laboratorijske analize uzeli uzorke pogonskog goriva.
9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj vlasnik predmetnog broda te da je sklopio Ugovor o zakupu 15. svibnja 2018. s društvom Kornati plovidba d.o.o. Nadalje iz spisa proizlazi da je tužitelj korisnik povlastice potrošnje plinskog goriva, što je vidljivo iz kartice goriva izdane od Ministarstva pomorstva i infrastrukture, dok trgovačko društvo Kornati plovidba d.o.o. nije korisnik prava na potrošnju plinskog goriva.
10. Odredbom članka 90. stavka 1. Zakona o trošarinama ("Narodne novine", 22/13., 32/13., 81/13., 100/15., 120/15., 115/16. – dalje: ZT) propisano je, ako se pri nadzoru motornih vozila, plovnih objekata, plovila, drugih motora ili strojeva utvrdi da se označena plinska ulja iz članka 87. ovoga Zakona koriste u druge svrhe osim u svrhe i na način propisan člankom 88. ovoga Zakona, vlasniku motornog vozila, plovnog objekta, plovila, drugog motora ili stroja trošarina se obračunava na količine koje odgovaraju obujmu spremnika pogonskog goriva.
11. Nadalje, odredbom članka 88. stavka 4. ZT-a propisano je da označena plinska ulja iz članka 87. ovoga Zakona obojena plavom bojom smiju koristiti korisnici prava iz članka 92. ovoga Zakona za pogon poljoprivrednih strojeva poljoprivrednih gospodarstava i za rad pogonskih motora ribarskih plovila kojima se obavlja gospodarskih ribolov te za rad pogonskih i pomoćnih motora, plovila i strojeva u ribogojstvu i akvakulturi, kao i za pogonsko gorivo za plovidbu.
12. Odredbom članka 92. stavka 4. ZT-a propisano je da korisnici prava iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka ostvaruju to pravo prema posebnim propisima temeljem odobrenja i kartice goriva izdane od strane nadležnog tijela za poslove poljoprivrede i ribarstva, odnosno nadležnog tijela za poslove prometa. Kartica goriva smatra se javnom ispravom.
13. S obzirom da je u trenutku nadzora predmetno plovilo prema rješenju Ureda državne uprave u zadarskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove od 1. srpnja 2014. poslovalo u sastavu društva Perla Kornati d.o.o. koje nije korisnik prava na potrošnju označenog plinskog ulja za prijevoz, to je tužitelju primjenom navedenih odredbi ZT-a kao vlasniku vozila utvrđena obveza plaćanja trošarine zbog nenamjenskog korištena plinskog ulja kao pogonskog goriva.
14. Slijedom navedenog proizlazi da se navodi žalbe koji su istovjetni navodima tužbe ne mogu ocijeniti zakonitim te se ujedno napominje da tužitelj u žalbi u bitnome ističe istovjetne prigovore koje je isticao u postupku pred prvostupanjskim sudom o kojima se prvostupanjski sud na odgovarajući način očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.
15. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede pravila postupka budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe ZUS-a i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, sukladno odredbi članka 60. stavka 4. ZUS-a.
16. Kako tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost osporene presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 13. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
