Poslovni broj: Usž-1284/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Lidije Rostaš, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MTG d.o.o., Malo Gradišće 16a, Cestica, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi oglašivanja rješenja ništavim, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-550/2023-2 od 6. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 13. studenoga 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-550/2023-2 od 6. listopada 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-415-01/20-01/311, urbroj: 513-04-22-2 od 11. siječnja 2022.
2. Rješenjem tuženika od 11. siječnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Varaždin, Ispostava Varaždin, klasa: UP/I-415-02/20-01/1, urbroj: 513-07-05-01/2020-1 od 9. lipnja 2020. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za oglašivanjem ništavim rješenja izdanih od 28. prosinca 2007. do 31. siječnja 2020.
3. Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu i u bitnom ističe kako je obrazloženje osporene presude nejasno, neutemeljeno i protivno odredbama članka 128. Zakona o općem upravnom postupku. Navodi da sporna rješenja o ovrsi nisu na zakonu osnovana jer nisu stekla svojstvo izvršnosti te izvršenje predmetnih rješenja nije pravno i stvarno moguće. Nadalje ističe da ustraje u svojim navodima da izvršenje rješenja nije pravno moguće jer se temelje na ispravama u kojima je unesen i ovjeren neistinit sadržaj te su ovlaštene osobe tuženika izdavale odnosno sačinile lažne isprave koje su upotrijebljene kao istinite u postupcima prisilne naplate poreza i javnih davanja. Tužitelj ističe kako je Upravni sud Zagrebu u presudama koje tužitelj navodi u tužbi, utvrdio da je u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu bilo povrede zakona na štetu tužitelja, zbog čega se osporena rješenja nisu mogla ocijeniti zakonitim, a na to upućuje i rješenje Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj: Gž Ovr-692/2020-2 od 3. veljače 2021. Iz navedenih razloga tužitelj predlaže ovom Sudu da uvaži žalbu te preinači osporenu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev, podredno da usvoji žalbu, ukine prvostupanjsku presudu, naloži tuženiku da izvrši povrat poreza i javnih davanja te kamata na porez plaćen bez pravne osnove. Tužitelj ujedno predlaže da mu se nadoknade troškovi za sastav žalbe.
4. Tuženik, iako pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama određenim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Prvostupanjski je sud uvidom u spis tuženika utvrdio da je tužitelj podnio zahtjev prvostupanjskom poreznom tijelu da se oglase ništavim sva rješenja donesena u razdoblju od 28. prosinca 2007. do 31. siječnja 2020. Tužitelj svoj zahtjev temelji na odredbi članka 128. stavka 1. točkama 3., 4. i 6. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP).
8. Odredbom članka 128. stavka 1. ZUP-a propisano je da će se rješenje oglasiti ništavim ako njegovo izvršenje nije pravno i stvarno moguće (točka 3.), ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo (točka 4.) i ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja ( točka 6.).
9. Razmatrajući podatke spisa predmeta i navode podnositelja, ovaj Sud prihvaća pravilnom ocjenu prvostupanjskog suda da tužitelj svojim navodima nije dokazao da je bilo osnove za oglašavanjem ništavim predmetnih poreznih rješenja sukladno članku 128. ZUP-a. Pri tome prvostupanjski sud pravilno ističe kako se u konkretnom slučaju ne radi o pravnoj ni o stvarnoj nemogućnosti izvršenja rješenja, budući da su sva rješenja već izvršena i dugovanje naplaćeno, a niti su rješenja protivna zakonu ili nekom drugom propisu. Nadalje, općenite tvrdnje tužitelja ne dokazuju ni postojanje razloga za oglašivanje rješenja ništavim iz točke 4. i 6. članka 128. stavka 1. ZUP-a.
10. Iz svega navedenog proizlazi da se osporena presuda ne može ocijeniti nezakonitom te se ujedno napominje da tužitelj u žalbi ističe istovjetne prigovore koje je isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom o kojima se prvostupanjski sud na odgovarajući način očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.
11. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede pravila postupka budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe ZUS-a i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, sukladno odredbi članka 60. stavka 4. ZUS-a.
12. Kako tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost osporene presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu.
13. Ujedno se napominje da u predmetnom upravnom sporu tužitelj nije bio zastupan po opunomoćeniku odvjetniku, a niti je uspio sa žalbom zbog čega je neutemeljen i njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka u smislu odredbe članka 79. ZUS-a.
U Zagrebu, 13. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
