Poslovni broj: Usž-374/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Lidije Rostaš, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Solaris d.d. za hotelijerstvo, ugostiteljstvo i turizam, Hotelsko naselje Solaris 86, OIB:26217708909, zastupan po predsjedniku uprave FV, a on po opunomoćenicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Višić i partneri d.o.o. Šibenik, Stjepana Radića 53, protiv tuženika Centra za restrukturiranje i prodaju, Zagreb, Ivana Lučića 6, zastupanog po opunomoćenici FVS, dipl. pravnici i zaposlenici, uz sudjelovanje Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, Šibenik, Ulica Stjepana Radića 81, u postupku pretvorbe društvenog poduzeća, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI-756/2022-15 od 29. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 13. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI-756/2022-15 od 29. rujna 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Centra za restrukturiranje i prodaju, klasa: UP/I-943-01/15- 02/30, urbroj: 360-04-0305-2022-25 od 2. ožujka 2022. i za utvrđenje da su u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća HTP Solaris Šibenik procijenjene nekretnine pobliže označene u točki I. izreke prvostupanjske presude. Točkom II. izreke nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke nadoknadi zainteresiranoj osobi troškove upravnog spora u iznosu od 995,42 eura/ 7.500,00 kn, dok se odbija zahtjev za naknadom troškova spora u preostalom dijelu za iznos od 18.913,00 eura/ 142.500,00 kn kao neosnovan.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 2. ožujka 2022. odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanjem da su u postupku pretvorbe društvenog poduzeća HTP Solaris, Šibenik, procijenjene nekretnine pobliže označene u izreci osporenog rješenja.

3. Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih razloga propisanih odredbom članka 66. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS). Tužitelj u žalbi u bitnome ističe da je sud dužan svoju odluku donijeti na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, što u ovom slučaju nije učinjeno. Utvrđenje suda kako je tuženik zakonito postupio kada je odbio zahtjev tužitelja protivno je dokazima izvedenim u postupku pa je upitno je li prvostupanjski sud ocjenjivao sve dokaze jer da je ne bi mogao zaključiti da su u Elaboratu o pretvorbi društvenog poduzeća HTP Solaris, Šibenik, u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe procijenjene jedino i isključivo nekretnine koje su navedene kao procijenjene u rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju od 17. siječnja 2011. i u uvjerenju Centra za restrukturiranje i prodaju od 27. listopada 2015. Nadalje navodi kako prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je glavno dokazno sredstvo za utvrđenje činjeničnog stanja Elaborat, ali svoju odluku ne donosi na temelju činjenica iz Elaborata, čime je očito počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka. Ističe da je prvostupanjski sud očito zanemario činjenicu u pogledu relevantnosti dokaza, kojeg je sam istaknuo, već se poklonio stavu tuženika da su u postupku pretvorbe društvenog poduzeća procijenjene samo one nekretnine i u onoj vrijednosti koje je odredio Odjel nekretnina i opreme, kao organizacijska jedinica HFP-a. Tužitelj se poziva na odredbu članka 11. stavka 4. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća kojim je propisano da Agencija može tražiti od Službe društvenog knjigovodstva Hrvatske ili druge pravne osobe da obavi reviziju elaborata o procjeni vrijednosti poduzeća pa tužitelj smatra kako Odjel nekretnina i opreme nije po zakonu ovlašten vršiti korekciju procjene izvršene Elaboratom o pretvorbi. Nadalje smatra neosnovanim i stav prvostupanjskog suda da je tuženik pravilno primijenio odredbu članka 28. stavka 10. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske. Tužitelj ujedno ističe da je prvostupanjski sud nezakonito odbio tužbeni zahtjev jer nije meritorno odlučivao o zahtjevu tužitelja, već je formalistički prihvatio tvrdnje tuženika, čime je osnažio nezakonito postupanje tuženika i povrijedio ustavno načelo sudske kontrole pojedinačnih akata upravnih tijela. Ujedno ističe da je prvostupanjski sud zanemario materijalne propise, kao i dokaze u spisu, iz kojih je razvidno što je sve društveno poduzeće Solaris procijenilo u postupku pretvorbe te ujedno odbija provesti predložene dokaze, među kojima je i očevid, jer bi očevidom sigurno uočio da je jedino logična i zakonita procjena nekretnina (katastarske oznake, namjena i izgrađeni objekti) prikazana u Elaboratu. Tužitelj ističe da podnosi žalbu i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je u osporenom rješenju tuženik označio predmetne nekretnine na način koji nije sukladan stanju u zemljišnim knjigama, što je vidljivo primjerice iz označavanja nekretnine nazivom hotela "Andrija", "Jure" itd. pri čemu se ne označavaju katastarske čestice na koje bi se odnosili ti objekti. Tužitelj smatra da iz navedenog proizlazi kako odlučne činjenice nisu pravilno utvrđene pa je očito počinjena bitna povreda pravila sudskog postupka te su nepravilno primijenjeni propisi, slijedom čega su osporenom presudom nezakonito povrijeđena njegova prava i pravni interesi. Tužitelj ujedno predlaže ovom Sudu da zbog složenosti ovoga predmeta provede raspravu. Iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da preinači osporenu presudu na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev te naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora uvećane za troškove sastava žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu protivi se u cijelosti žalbi i navodima žalbe te smatra da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Smatra neosnovanim navode tužitelja o povredama odredbi ZUS-a, Ustava Republike Hrvatske, Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske. Tuženik navodi da je iz spisa razvidno kako tužitelju tijekom postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu pa tako i tijekom samog upravnog spora nikakvo pravo nije bilo uskraćeno te je cijeli postupak proveden sukladno propisanom zakonskom okviru. Nadalje ističe kako tužitelj pogrešno tumači odredbu članka 28. stavka 9. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske te se poziva na pravni stav koji su zauzeli upravni sudovi u tumačenju navedene odredbe. Nadalje ističe kako su netočni navodi tužitelja da odluka nije donesena na temelju činjenica iz Elaborata o pretvorbi društvenog poduzeća HTP Solaris, Šibenik. Tuženik ističe da je u obrazloženju osporenog rješenja jasno naveo da je izvršio uvid u navedeni Elaborat te stoga ponovno ističe kako je rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju broj: 01-02/92- 06/224 od 25. svibnja 1994. kojim je dana suglasnost društvenom poduzeću HTP Solaris, Šibenik na namjeravanu pretvorbu, utvrđena vrijednost društvenog kapitala u iznosu od 57.000.000 DEM, a iz rekapitulacije procijenjene vrijednosti društvenog kapitala razvidno je da vrijednost zemljišta u iznosu od 12.084.900 DEM ulazi u navedenu vrijednost društvenog kapitala. Nadalje, u provedenom upravnom postupku utvrđeno je kako je procijenjena jedinična cijena zemljišta u iznosu od 60 DEM/m[2] , odnosno da je u vrijednost društvenog kapitala procijenjeno zemljište u površini od 203.119m[2] u iznosu od 12.084.900 DEM te kada se zbroje površine procijenjenih nekretnina dobiva se upravo sveukupna procijenjena površina od 203.119 m[2] . Dakle, ukupna vrijednost procijenjenog zemljišta zadana je u iznosu od 12.084.900 DEM, budući da je upravo ta vrijednost procijenjena u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća HTP Solaris pa s obzirom na tu vrijednost jedino površina od 203.119 m[2] , predstavlja veličinu koja pomnožena s vrijednošću 1m[2] (60 DEM) daje tu ukupnu vrijednost. Prema tome, ni u kojem slučaju nisu mogle biti predmetom procjene još i nekretnine koje je tužitelj postavio u svom zahtjevu jer bi u tom slučaju ukupna površina zemljišta iznosila 474.783 m[2] . Tuženik stoga smatra da je prvostupanjski sud pravilno odbio dokazni prijedlog izvođenja očevida s obzirom da je predmet postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu bio utvrditi jesu li ili nisu nekretnine iz zahtjeva tužitelja procijenjene u postupku pretvorbe društvenog poduzeća, a nije predmet postupka identifikacija nekretnina iz zahtjeva tužitelja. Tuženik zaključno ističe da je paušalan žalbeni navod tužitelja kojim spominje nenadležnost, budući da je Agencija za restrukturiranje i razvoj, a kasnije Hrvatski fond za privatizaciju, kao njezin pravni slijednik, imao sva potrebna zakonska ovlaštenja prilikom nadzora provedbe postupka pretvorbe društvenih poduzeća, a isto je obavljao putem svojih organizacijskih jedinica. Upućuje i na činjenicu da je 2. svibnja 2020. stupio na snagu Zakon o neprocijenjenom građevinskom zemljištu ("Narodne novine", 50/20.) svrha kojega je upravo rješavanje imovinsko-pravnih odnosa na nekretninama između trgovačkih društava i Republike Hrvatske. Tuženik iz navedenih razloga predlaže da se odbije žalba i potvrdi osporena presuda.

4. Zainteresirana osoba nije dostavila odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporenu prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da nisu ostvareni žalbeni razlozi zbog kojih tužitelj osporava prvostupanjsku presudu.

7. Prvostupanjski je sud održao raspravu čime je strankama u smislu članka 6. ZUS-a omogućio da se očituju o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Nadalje, prvostupanjski je sud odbio kao neosnovan dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem uviđaja na licu mjesta i provođenjem geodetsko-građevinsko-financijskog vještačenja na okolnosti koje su nekretnine i po kojoj cijeni procijenjene u postupku pretvorbe društvenog poduzeća, pravilno nalazeći da je izvođenje tih dokaza nesvrsishodno, budući da je odlučne činjenice mogao utvrditi na temelju podataka spisa predmeta tuženika, ocjenom izvedenih dokaza te podataka sudskog spisa, s kojom ocjenom je suglasan i ovaj Sud.

8. U odnosu na navode žalbe prije svega valja istaknuti da je prvostupanjski sud pravilno primijenio i protumačio odredbu članka 28. stavka 9. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske ("Narodne novine", 94/13., 18/16. i 89/17. – dalje: ZURIVRH) mjerodavnu u konkretnom slučaju, osnovano navodeći da je sukladno navedenoj odredbi u konkretnom predmetu trebalo isključivo utvrditi je li ili nije predmetno zemljište procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe prednika tužitelja. U provedenom postupku utvrđeno je da zemljište koje tužitelj navodi u svom zahtjevu nije procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala pa je slijedom toga zahtjev tužitelja pravilno odbijen. Napominje se da je istovjetno stajalište u pogledu tumačenja navedene odredbe zauzeo i ovaj Sud u presudi poslovni broj: Usž-3579/18 od 8. svibnja 2019.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da su u rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju, klasa: UP/I-943-01/04-02/71, urbroj: 563-05-0202/01-2011-23 od 17. siječnja 2011. i u Uvjerenju Centra za restrukturiranje i prodaju, klasa: 943-01/15- 02/150, urbroj: 360-03/02-2015-6 od 27. listopada 2015. iskazane nekretnine procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća HTP Solaris, Šibenik, na temelju Elaborata o pretvorbi društvenog poduzeća HTP Solaris, Šibenik. Tuženik je izvršio uvid u navedeni Elaborat, i utvrdio da su u postupku pretvorbe navedenog poduzeća procijenjene jedino i isključivo nekretnine koje su već navedene kao procijenjene u navedenom rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju od 17. siječnja 2011. i Uvjerenju Centra za restrukturiranje i prodaju od 27. listopada 2015.

10. Stoga navodi žalbe koji su istovjetni navodima koje je tužitelj isticao u tužbi, a odnose se na nesuglasnost nekretnina u osporenom rješenju i stanja u katastru odnosno zemljišnim knjigama, ne utječu na drukčije rješenje predmetne stvari. Ujedno se napominje da iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj u drugom postupku koji se vodio pred tuženikom, svojim zahtjevom zatražio izmjenu rješenja Fonda za privatizaciju od 17. siječnja 2017., a koji zahtjev je odbijen rješenjem tuženika od 10. studenoga 2015. Presudom ovoga Suda, poslovni broj: Usž-855/18 od 27. lipnja 2019. potvrđena je presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 16 UsI-416/15 od 29. rujna 2017. kojom je odbijen tuženi zahtjev tužitelja, s obrazloženjem da okolnosti na koje je tužitelj upućivao, a nastale nakon pravomoćnosti rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 17. siječnja 2011. (parcelacija i ucrtavanje zgrada) ne dovode u sumnju činjenicu da su rješenjem od 17. siječnja 2011. obuhvaćene upravo one nekretnine koje su u postupku pretvorbe procijenjene u vrijednost društvenog kapitala.

11. Slijedom navedenog proizlazi kako prigovori tužitelja izneseni u žalbi nisu osnovani i nemaju utjecaj na drukčije rješenje predmetne upravne stvari, a pogotovo kao što je već i navedeno radi se o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s čijim zaključcima se u potpunosti slaže i ovaj Sud.

12. Iz navedenog proizlazi da je prvostupanjska presuda suprotno navodima tužitelja obrazložena sukladno odredbi članka 60. stavka 4. ZUS-a iz kojeg razloga je pravilno prvostupanjski sud osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim te odbio tužbeni zahtjev tužitelja pozivom na odredbu članka 57. stavka 1. ZUS-a. Polazeći od toga da je činjenično stanje pravilno utvrđeno i na isto pravilno primijenjeno materijalno pravo te da ne postoje ni povrede postupka, ovaj Sud nije našao potrebnim održati raspravu kako to tužitelj predlaže u žalbi.

13. Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.

14. S obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a.

U Zagrebu, 13. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća

Boris Marković