Poslovni broj: Usž-858/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Lidije Rostaš, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Tomislav Filaković, odvjetnik u Osijeku, Vukovarska 4, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, Aleksandra von Humboldta 4a, Zagreb, OIB: 18683136487, radi teške povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 2 UsI- 917/2023-8 od 21. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 13. studenog 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja LO iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 2 UsI-917/2023-8 od 21. prosinca 2023.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 2 UsI-917/2023-8 od 21. prosinca 2023. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, klasa: UP/I-114-02/23-01/5, urbroj: 513-02-8988-23-3 od 10. svibnja 2023. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, klasa: UP/I-114-04/22-01/20, urbroj: 513-02-8989-23-15 od 9. veljače 2023 (točka I. izreke presude), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke presude).
2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud niti prvostupanjsko upravno tijelo, a niti tuženik nisu utvrdili da bi predmetna roba bila dio robe koja je evidentirana u kontrolnicima GCU Bajakovo kao prethodno oduzeta roba u carinsko- prekršajnim postupcima. Slijedom toga, nije se moglo tužitelju staviti na teret da bi zlouporabio položaj i prekoračio ovlasti, te da bi u prtljažniku vozila kojim je upravljao bila smještena roba navedena u izreci rješenja, a koja izvjesno nije uopće bila evidentirana kao privremeno oduzeta roba u carinsko-prekršajnom ili drugim postupcima, jer ni tijekom upravnog postupka nisu pruženi dokazi, a niti su izvođeni na okolnost da bi predmetna roba koja je zatečena u vozilu tužitelja doista bila roba iz nekog od prekršajnih postupaka, koja je bila privremeno oduzeta. Bez takvih dokaza nije moguće postaviti tvrdnju da bi vlasnik predmetne robe koja je zatečena u vozilu tužitelja bila doista Republika Hrvatska, a bez te činjenice nije moguće utvrditi niti odgovornost tužitelja za težu povredu službene dužnosti. Ističe da se prvostupanjski sud nije osvrnuo na njegov navod da su dokazi nezakonito pribavljeni, jer su pronađeni i privremeno oduzeti uz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta koje je izdala PU vukovarsko-srijemska 18. ožujka 2022. pretragom vozila tužitelja od strane policijskih službenika, bez sudskih naloga. Posebno napominje da Prvostupanjski disciplinski sud nije našao otegotnih okolnosti, a tužitelju je izrekao najtežu moguću sankciju (prestanak državne službe) bez da je valjano obrazložio tu svoju odluku. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu, te sam otkloni nedostatke i presudom riješi stvar.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da nije sporno da se u konkretnom slučaju radi o robi koja je prethodno oduzeta u carinsko-prekršajnim postupcima u Graničnom carinskom uredu Bajakovo, te su žalbeni navodi u tom dijelu neosnovani. U odnosu na navode o nezakonito pribavljenim dokazima od strane Policijske uprave vukovarsko-srijemske, ističe da je postupak zbog povrede službene dužnosti samostalni upravni postupak koji se temelji na utvrđenom činjeničnom stanju i dokazima odvojenima od kaznenog postupka, a odluka se donosi uzimajući u obzir svaki pojedini dokaz posebno i sve dokaze zajedno na temelju rezultata cjelokupnog postupka. U skladu s time tuženik je u potpunosti prihvatio obrazloženje prvostupanjskog tijela kojim je državni službenik proglašen odgovornim za povrede službene dužnosti koja mu se stavlja na teret, iz razloga jer se krivnja državnog službenika temelji na dokazima koje je prvostupanjsko tijelo samostalno ocijenilo. U pogledu ocjene olakotnih i otegotnih okolnosti, činjenica je da je na strani tužitelja utvrđen niz olakotnih okolnosti, ali je prema ocjeni tuženika izrečena sankcija primjerena i apsolutno razmjerna djelu koje se tužitelju stavlja na teret, odnosno primjerenoj težini počinjene povrede službene dužnosti. Predlaže da ovaj Sud žalbu odbije kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanih člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Prema ocjeni ovoga Suda pobijana presuda prvostupanjskog suda ne može se ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. To stoga, jer prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora, te nakon održane usmene rasprave, čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno našao da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, a pobijana presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 60. Zakona o upravnim sporovima, te dostatno obrazloženje odlučnih činjenica iz sadržaja priloženih isprava za otklanjanje bilo kakve sumnje u arbitrarnu i samovoljnu primjenu mjerodavnog prava.
8. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom postupku koje slijedi iz spisa javnopravnog tijela dostavljenog prvostupanjskom sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je protiv tužitelja proveden disciplinski postupak zbog toga što je kao državni službenik Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, raspoređen na radno mjesto pomoćnik predstojnika GCU na Graničnom carinskom uredu Bajakovo 18. ožujka 2022. u vremenu od 7,00 do 15,00 sati na međunarodnom cestovnom graničnom prijelazu Bajakovo, s SO kao predstojnikom Graničnog carinskog ureda Bajakovo s ciljem da se nepripadno materijalno okoriste, dogovorio da iz carinskog skladišta neovlašteno uzmu robu koja je prethodno oduzeta u raznim carinskim i prekršajnim postupcima, odnosno veću količinu prehrambenih proizvoda, kako je to detaljno navedeno u izreci rješenja tijela prvog stupnja.
9. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu i utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.
10. Prema ocjeni ovoga Suda, na tako utvrđeno činjenično stanje, koje proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka pred prvostupanjskim disciplinskim sudom, pravilno su prvostupanjski upravni sud i disciplinski sudovi primijenili materijalno pravo zaključivši da su u konkretnom slučaju su odnosu na tužitelja ispunjene pretpostavke za izricanje disciplinske kazne zbog teške povrede službene dužnosti opisane u članku 99. stavku 1. točci 4. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", 92/05., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12. – pročišćeni tekst: 37/13., 38/13., 1/15., 138/15., 61/17., 70/19., 98/19. i 141/22.) kao "zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u službi", slijedom čega je tužitelju na temelju odredbe članka s110. stavka 2. c) u vezi s stavkom 5. Zakona o državnim službenicima izrečena disciplinska kazna prestanak državne službe.
11. Naime, prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužitelj neovlašten uzimao iz carinskog skladišta na RGP Bajakovo stranu robu koja je u ranijem razdoblju bila oduzeta u okviru provedenih carinsko-prekršajnih postupaka, a s ciljem da zadrži za sebe protupravno prisvojene predmete, te se na taj način nepripadno materijalno okoristio čime je počinio radnju s obilježjem korupcije, kako je to pravilno utvrđeno u provedenom disciplinskom postupku.
12. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski upravni sud, kao i tuženik, te prvostupanjski disciplinski sud na osnovi rezultata cjelokupnog dokaznog postupka pravilno ocijenio da je tužitelj počinio djelo koje mu se stavlja na teret, okvalificirano kao teža povreda službene dužnosti iz primijenjenog propisa, te da je tužitelju za počinjenje istog izrečena primjerena kazna s obzirom na prirodu i težinu počinjenog djela, pri čemu se odluka o kazni temelji na diskrecijskoj ocjeni disciplinskih sudova, koja je zakonito izrečena u granicama ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana kako je to pravilno naveo i prvostupanjski sud.
13. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
14. Žalbeni navodi tužitelja, a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje u provedenom postupku, nisu odlučni niti su od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
15. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 13. studenog 2024.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić