1              Poslovni broj: Gž-773/2023-2

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Vesni Šuflaj Šestak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. i M. d.o.o., OIB:…, K. Š., , zastupanog po punomoćniku Z. L.-P., diplomiranoj pravnici s položenim pravosudnim ispitom, zaposlenici tužitelja protiv tuženika S. M. iz Nj. B., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pl-911/2023-2 od 18. listopada 2023., 15. prosinca 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Uvažava se žalba tužitelja te se ukida rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pl-911/2023-2 od 18. listopada 2023., a predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je tako da izreka rješenja glasi:

 

„Odbacuje se tužba s prijedlogom za izdavanjem platnog naloga u ovom postupku.“

 

2. Protiv rješenja prvostupanjskog suda žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da drugostupanjski sud pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovan postupak sudu prvog stupnja.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Ovaj sud ispitao je pobijano rješenje na temelju čl. 365. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19 i 80/22, dalje: ZPP) i nije našao da bi u njegovu donošenju bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud drugog stupnja na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Suprotno navodima žalbe, obrazloženje pobijanog rješenja nije paušalno, rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati i sadrži razloge o odlučnim činjenicama radi kojih sud smatra da nije nadležan za vođenje postupka, pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na počinjenje koje tužitelj izričito ukazuje u žalbi.

 

6. Osnovana je žalba tužitelja u dijelu kojim tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 16. st. 3. u vezi st. 1. ZPP-a čime je počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.

 

7. Prvostupanjski sud oglasio se nenadležnim za postupanje te odbacio tužbu primjenom čl. 16. st. 3. u vezi st. 1. ZPP-a, uz obrazloženje da tražbina tužitelja potječe iz potrošačkog ugovora, da tuženik ima domicil u Njemačkoj, a da je odredbom članka 18. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i vijeća od 12. prosinca 2012. godine o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) propisano da potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne stranke bilo pred sudovima države članice u kojoj ta stranka ima domicil, ili, neovisno o domicilu druge stranke, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima domicil (stavak 1.), ali da druga ugovorna stranka može pokrenuti postupak protiv potrošača samo pred sudovima države članice u kojoj potrošač ima domicil (stavak 2.), pa kako je domicil tuženika u Njemačkoj, tada je tužitelj postupak protiv tuženika mogao pokrenuti samo u Njemačkoj.

 

8. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika za kojega je utvrđeno da je osoba s prebivalištem izvan Republike Hrvatske, te je javni bilježnik proslijedio predmet nadležnom sudu prema odredbama čl. 281. st. 6. i 287. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22., dalje: OZ), stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kao da je zaprimljen zahtjev za izdavanje platnog naloga.

 

9. Naime, prema članku 281. stavku 6. OZ-a, ako javni bilježnik zaprimi prijedlog za ovrhu protiv ovršenika osobe s prebivalištem ili sjedištem izvan Republike Hrvatske, smatrat će se da je zaprimio zahtjev za izdavanje platnog naloga sukladno odredbama zakona kojim se uređuje parnični postupak, te neće donijeti rješenje o ovrsi već će proslijediti predmet nadležnom sudu u skladu sa člankom 287. OZ-a Zakona radi donošenja odluke. Tumačenjem citirane zakonske odredbe treba zaključiti da prvostupanjski sud koji od javnog bilježnika zaprimi takav prijedlog za ovrhu treba o istome odlučiti kao da je ovrhovoditelj (tužitelj) podnio zahtjev za izdavanje platnog naloga.

10. Dana 29. siječnja 2019. na snagu stupio Zakon o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“, broj 101/17, dalje u tekstu: ZMPP), kojim je regulirano pitanje mjerodavnog prava za privatnopravne odnose s međunarodnim obilježjem, nadležnost sudova i drugih tijela Republike Hrvatske u pravnim stvarima. Člankom 46. stavkom 1. navedenog zakona propisano je da se u građanskim i trgovačkim stvarima, nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. 12. 2012., dalje: Uredba (EU) br. 1215/2012).

 

10.1. Uredbom (EU) br. 1215/2012, između ostalog, uređena je nadležnost sudova (poglavlje II. članak 5.) na način da osobe koje imaju domicil u državi članici mogu biti

tužene pred sudovima druge države članice samo na temelju pravila iz odjeljka 2. - 7. toga poglavlja.

 

11. U konkretnom postupku ovrhovoditelj traži naplatu novčane tražbine u iznosu od 137,86 eura[1] / 1.038,17 kn koja se odnosi na plaćanje dospjelih, a nepodmirenih računa za javnu uslugu odvoza komunalnog otpada za objekat u K. Š., koji je u vlasništvu tuženika, pa se tuženik kao vlasnik nekretnine te nekretnine smatra u odnosu na navedenu uslugu potrošačem u smislu čl. 79. st. 2. Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 84/21), prema kojoj je fizička osoba kao korisnik usluge – potrošač. Stoga se na odnos između stranaka ima primijeniti predmetna Uredba (EU) br. 1215/2012.

 

12. Prema Odjeljku 4. Uredbe (EU) br. 1215/2012, ''Nadležnost za potrošačke ugovore'' i to čl. 17. st. 1. Uredbe propisano je da u pitanjima u vezi ugovora kojeg sklapa osoba potrošač, u svrhu koja se može smatrati da je izvan njegove profesionalne ili gospodarske djelatnosti, nadležnost se utvrđuje ovim Odjeljkom, ne dovodeći u pitanje članak 6. i točku 5. članka 7., ako:

(a) je riječ o ugovoru o kupoprodaji robe s obročnom otplatom cijene;

(b) je riječ o ugovoru o zajmu s obročnom otplatom ili o ugovoru o bilo kakvom drugom obliku kredita, sklopljenim za financiranje prodaje robe; ili

c) u svim drugim slučajevima, ako je ugovor sklopljen s osobom koja obavlja trgovačku ili profesionalnu djelatnost u državi članici u kojoj potrošač ima domicil, ili ako na bilo koji način usmjerava svoje djelatnosti u tu državu članicu ili više država uključujući tu državu članicu, ugovor spada u okvir te djelatnosti.

12.1. Iz citiranih odredaba proizlazi da se nadležnost utvrđuje Odjeljkom 4. Uredbe (EU) br. 1215/2012, samo ako je riječ o potrošačkim ugovorima koji su taksativno navedeni u čl. 17. st. 1. Uredbe, ali o takvim se ugovorima ne radi u konkretnom slučaju. Ovdje ne dolazi u obzir primjena čl. 6. i toč. 5. čl. 7. navedene Uredbe koje se navode u tim odredbama, a niti primjena preostalih stavaka toga članka odnosno odredaba čl. 17. st. 2. i 3. te Uredbe.

 

13. Zato je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pogrešno primijenio i citiranu odredbu čl. 18. st. 2. Uredbe (EU) br. 1215/2012 prema kojoj ''druga ugovorna strana može pokrenuti postupak protiv potrošača samo pred sudovima države članice u kojoj potrošač ima domicil'', posljedično čemu se ovdje primjenjuju odredbe Odjeljka 4., čl. 7. st. 1. te Uredbe koje glase: ''Osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici:

1. (a) u stvarima povezanim s ugovorom, pred sudom mjesta izvršenja konkretne

obveze;

(b) za potrebe ove odredbe, te ako nije drukčije dogovoreno, mjesto izvršenja

konkretne obveze je:

 

- u slučaju prodaje robe, mjesto u državi članici u kojoj je roba dostavljena ili trebala

biti dostavljena sukladno ugovoru,

- u slučaju pružanja usluga, mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru;

(c) ako se ne primjenjuje točka (b), primjenjuje se točka (a).

14. Stoga je sud u Republici Hrvatskoj nadležan za odlučivanje o tužbi s prijedlogom za izdavanje platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave koju je podnio tužitelj, kao domaća pravna osoba i isporučitelj javne usluge u Republici Hrvatskoj, protiv tuženika, korisnika javne usluge za nekretninu u Republici Hrvatskoj u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene, jer ima prebivalište izvan Republike Hrvatske, odnosno na području Europske unije. Takav pravni stav iznesen je u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1101/2022-2 od 27. lipnja 2023.

 

15. Slijedom svih navedenih razloga, valjalo je zbog počinjene bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 16. st. 3. u vezi st. 1. ZPP-a ukinuti pobijano rješenje na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP-a i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

16. Iz navedenih razloga riješeno je kao u izreci rješenja.

 

Bjelovar, 15. prosinca 2023.

 

           Sutkinja

Vesna Šuflaj Šestak v.r.