Poslovni broj: Usž-306/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Lidije Rostaš, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3139/2022-7 od 29. studenoga 2023., na sjednici vijeća održanoj 13. studenoga 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3139/2022-7 od 29. studenoga 2023.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-3139/2022-7 od 29. studenoga 2023. poništeno je rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/20- 01/1421, urbroj: 513-04-22-2 od 11. kolovoza 2022. (točka I. izreke presude), poništeno je rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Črnomerec, klasa: UP/I-410-20/2018-001/251, urbroj: 513-07-01- 02-2020-13 od 12. listopada 2020. (točka II. izreke presude) te je tužitelj oslobođen obveze plaćanja poreza na promet nekretnina na temelju ugovora o zamjeni od 3. veljače 2017. (točka III. izreke presude).
2. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da se u konkretnom slučaju radi isključivo o oporezivoj zamjeni nekretnina te da 1/20 idealnog dijela predmetne nekretnine tužitelj stekao na temelju ugovora o zamjeni nekretnina, slijedom čega mu je pravilno u provedenom poreznom postupku utvrđen porez na promet nekretnina zbog čega smatra da prvostupanjski sud u tijeku upravnog spora nije pravilno primjenio odredbu članka 13. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina čime je počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka. Nastanak porezne obveze na temelju navedenog ugovora prijavio je prvostupanjskom poreznom tijelu javni bilježnik elektroničkim putem 6. veljače 2017. što nije sporno. Iz odredbi samog ugovora o zamjeni nekretnina ne proizlazi da bi tužitelj i njegova supruga vršili predmetnu zamjenu nekretnina samo radi usklađivanja zemljišnoknjižnog stanja sa stvarnim stanjem vlasništva i posjeda predmetnih nekretnina na način kako je to opisano u ugovoru. Tuženik smatra da je obrazloženje pobijane presude nejasno, nerazumljivo i proturječno samom sebi te nije sukladno s člankom 60. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima. Smatra da prvostupanjski sud nije iznio razloge zbog kojih smatra da se radi o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina, a niti se pozvao, odnosno primijenio odgovarajuće odredbe o razvrgnuću suvlasništva koje reguliraju pravo na razvrgnuće, načine razvrgnuća i pravne učinke razvrgnuće suvlasništva. Drži da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 13. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina na temelju koje je tužitelja oslobodio od obveze plaćanja poreza na promet nekretnina te isto u žalbi obrazlaže i upućuje na odgovarajuće odredbe navedenog zakona. Ističe da je prvostupanjsko tijelo u provedenom poreznom postupku pravilno postupilo kada je zaključio da je ostvaren promet nekretnina i da je došlo do nastanka obveze plaćanja poreza na promet nekretnina te je sukladno svim bitnim okolnostima, tužitelja pravilno zadužilo obvezom plaćanja poreza što je svojim rješenjem pravilno potvrdio i tuženik. Predlaže da ovaj Sud žalbu usvoji u cijelosti, poništi prvostupanjsku presudu te sam otkloni nedostatke i presudom riješi predmetnu poreznu upravnu stvar na zakonit način.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da se tuženik upušta u tumačenje pojedinih dijelova spisa, posebno spornog naziva ugovora kojim je stekao dio nekretnine, međutim, u svojim navodima ne osporava sadržaj prvostupanjske presude pa tužitelj smatra da tuženik u nedostatku argumentacije poseže za ponavljanjem i nabrajanjima koja su prvostupanjskom sudu poznata i u presudi detaljno obrazložena. Nadalje, tužitelj se poziva na pravomoćne presude u njegovu korist i u korist njegove supruge protivi istog tuženika u postupcima koji su vođeni pred prvostupanjskim sudom i pravomoćno okončani. Smatra da žalba ne sadrži detaljno obrazloženje razloga radi kojih se podnosi te propušta osporiti konkretne navode prvostupanjske presude i poziva se na zakonske odredbe koje nisu problematizirane u ovom predmetu. Predlaže da ovaj Sud žalbu odbije kao neosnovanu i potvrdit prvostupanjsku presudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama određenim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Prema podacima u spisu predmeta dostavljenog ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je u konkretnom slučaju tužitelju utvrđen porez na promet nekretnina na temelju ugovora o zamjeni suvlasničkih dijelova na nekretninama od 3. veljače 2017. Predmet oporezivanja prema navedenom ugovoru koji je tužitelj sklopio s BG je 1/20 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi kuća br. 2a [adresa], površine 79 m[2] , pomoćna zgrada površine 12 m , garaža površine 18 m[2] , spremište površine 14 m i dvorište površine 1261 m ukupne površine 1384 m .
7. Tužitelj je na temelju navedenog ugovora od strane prvostupanjskog tijela utvrđen poreznim obveznikom poreza na promet nekretnina prvostupanjskim rješenjem od 12. listopada 2020. te mu je utvrđena obveza poreza na promet nekretnina u iznosu od 1.697,07 kn.
8. Pobijanim rješenjem tuženika od 11. kolovoza 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv navedenog prvostupanjskog rješenja, kojim je tužitelju utvrđena obveza poreza na promet nekretnina.
9. Međutim, polazeći od sadržaja navedenog ugovora prvostupanjski sud smatra da je u konkretnom slučaju riječ o razvrgnuću suvlasništva na više nekretnina, u skladu s člankom 52. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14.). Stoga je primjenjujući porezno oslobođenje iz članka 13. točke 8. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ 115/16.), prvostupanjski sud poništio pobijana rješenja poreznih tijela i oslobodio tužitelja obveze plaćanja poreza na promet nekretnina. Naime, člankom 13. točkom 8. Zakona o porezu na promet nekretnina propisano je da porez na promet nekretnina ne plaćaju osobe koje razvrgnućem suvlasništva ili diobom zajedničkog vlasništva stječu posebne dijelove te ili tih nekretnina, neovisno o omjerima prije i nakon razvrgnuća suvlasništva ili diobe zajedničkog vlasništva.
10. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da bez obzira na naziv ugovora, iz činjeničnog stanja u spisu predmeta proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o razvrgnuću suvlasništva međusobnim ustupima nekretnina na kojima postoji suvlasništvo ugovornih strana, a što proizlazi i iz samog ugovora, pa je jasna svrha predmetnog ugovora, a to je prestanak suvlasništva, a ne tek zamjena nekretnina što je sve valjano obrazložio i prvostupanjski sud.
11. Imajući na umu navedeno proizlazi da je tužitelj predmetnu nekretninu stekao u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice međusobnim stjecanjem posebnih dijelova različitih nekretnina, odnosno diobom po ekvivalentu pa je iz tog razloga oslobođen od plaćanja poreza na promet nekretnina na temelju odredbe članka 13. točke 8. Zakona o porezu na promet nekretnina.
12. Tuženik žalbenim razlozima nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude pa je valjalo na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je to i odlučeno u izreci.
U Zagrebu, 13. studenoga 2024.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić
