Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-3994/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika MJ, zbog prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (NN 79/07, 113/08, 43/09, 130/17, 118/18, 47/20, 134/20), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zadarske, Policijske postaje Zadar, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 5. travnja 2024., poslovni broj: 131. Pp-5329/2021, na sjednici vijeća održanoj 13. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar kao osnovana, te se preinačuje pobijana presuda u odluci o kazni, tako da se okrivljeniku MJ, za djelo za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (NN 79/07, 113/08, 43/09, 130/17, 118/18, 47/20, 134/20), na temelju odredbe članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), izriče novčana kazna u iznosu od 300,00 (tristo) eura, koju je dužan platiti u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene kazne u roku određenom ovom presudom, smatrat će se da je novčana kazna uplaćena u cijelosti.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru okrivljenik je proglašen krivim i oslobođen od kazne, zbog prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenik je pa oslobođen naknade troška prekršajnog postupka u cijelosti.

3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je u pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, navodeći u bitnom da u obrazloženju presude sud navodi da je prilikom odlučivanja o prekršajnoj sankciji koju će primijeniti okrivljeniku kao olakotnu okolnost na strani okrivljenika cijenio izostanak štetnih posljedica, da je dana 11. svibnja 2023. godine Vlada Republike Hrvatske objavila završetak pandemije koronavirusa, te da njegovo kažnjavanje nije potrebno radi ostvarivanja svrhe kažnjavanja, te je okrivljenika oslobodio od plaćanja novčane kazne. Smatra da sud nije donio odgovarajuću odluku o prekršajnopravnim sankcijama, te da se oslobođenjem okrivljenika od kazne neće postići svrha kažnjavanja.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je osnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je u pravu žalitelj kada ističe povredu materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona, jer je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbe o oslobođenju od kazne, obzirom u konkretnom slučaju nisu ostvareni zakonom propisani uvjeti za primjenu članka 38. stavka 2. točke 2. citiranog Zakona.

7. Naime, prvostupanjski sud je oslobodio od kazne okrivljenika, na temelju odredbe članka 38. Prekršajnog zakona, s obrazloženjem da je okrivljeniku kao olakotnu okolnost cijenio izostanak štetnih posljedica, da je dana 11. svibnja 2023. godine Vlada Republike Hrvatske objavila završetak pandemije koronavirusa, te da njegovo kažnjavanje nije potrebno radi ostvarivanja svrhe kažnjavanja, dok otegotnih okolnosti na strani okrivljenika nije našao.

8. Nadalje, odredbom članka 38. Prekršajnog zakona propisano je da će sud osloboditi od kazne počinitelja kad to zakon izričito propisuje, te sud može osloboditi od kazne počinitelja: 1. kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, 2. kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak, 3. kad se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu.

9. U konkretnom slučaju nije ispunjen niti jedan od navedenih propisanih uvjeta za primjenu navedenog instituta oslobođenja od kazne, pa je stoga u pravu tužitelj da je okrivljeniku trebalo izreći novčanu kaznu. Međutim, razlozi koje navodi prvostupanjski sud kao odlučne za oslobođenje od kazne, mogu se cijeniti kao olakotne okolnosti kod određivanja kazne. Stoga je ovaj Sud prihvatio žalbu tužitelja, a uvažavajući od strane prvostupanjskog suda utvrđene okolnosti, naročito vodeći računa o prekršajnoj nekažnjavanosti okrivljenika, ovaj Sud smatra da su u konkretnom slučaju ostvareni uvjeti za primjenu instituta ublažavanja novčane kazne, pa je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu ispod minimalno propisane kazne, kako je to označeno u izreci ove presude. Ovaj Sud je mišljenja da tako odmjerena kazna predstavlja primjerenu društvenu osudu za počinjeni prekršaj i opravdano se može očekivati da će se njome postići opća i posebna svrha kažnjavanja.

10. Zbog izloženih razloga, sukladno članka 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 13. studenog 2024.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Tomislav Tomašić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.