Poslovni broj: Usž-3618/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice OME iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, radi naknade plaće tijekom rodiljnog dopusta, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2044/22-9 od 24. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 13. studenoga 2024.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2044/22-9 od 24. listopada 2023.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-502-06/22-01/26, URBROJ: 338-01-06-05-22-05 od 6. lipnja 2022., rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe Varaždin, KLASA: UP/I-502-06/22-01/09, URBROJ: 338-05-02-22- 02 od 16. veljače 2022. te je utvrđeno da za vrijeme korištenja prava na rodiljni dopust tužiteljica ima pravo na naknadu plaće u iznosu 100% od osnovice (7,34 eura/55,27 kuna po satu).
2. Rješenjem tuženika od 6. lipnja 2022. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Područne službe Varaždin od 16. veljače 2022. kojim je tužiteljici za vrijeme korištenja prava na rodiljni dopust za dijete OM, rođ. **.**.2021., u razdoblju od 24. rujna 2021. do 28. travnja 2022., priznato pravo na naknadu plaće u iznosu od 100% od osnovice za naknadu plaće utvrđene prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju u iznosu od 41,12 kuna po satu.
3. Tuženik osporava prvostupanjsku presudu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi se poziva na Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama ("Narodne novine", 85/08., 110/08., 34/11., 54/13., 152/14., 59/17. i 37/20.), Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", 80/13., 137/13. i 98/19.; u daljnjem tekstu: ZOZO) te na Pravilnik o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", 49/14., 51/14. – ispravak, 11/15., 17/15., 123/16. – ispravak, 129/17. i 9/21.; u daljnjem tekstu: Pravilnik). U bitnom ističe da se prema mjerodavnim propisima primici u vezi s radom kod poslodavca za koje nisu iskazani sati rada ne uračunavaju pri izračunavanju osnovice za naknadu plaće za vrijeme korištenja prava iz ZOZO-a, zbog čega se prilikom utvrđivanja osnovice u konkretnom slučaju mogu uzeti u obzir samo primici po osnovi rada, ali ne i primici koji su tužiteljici isplaćeni na temelju odluka poslodavca. Naglašava da ZOZO propisuje što se smatra plaćom u smislu toga Zakona i koja plaća služi za utvrđivanje osnovice za naknadu plaće te definicija plaće iz drugih propisa nije relevantna. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužiteljica u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da tuženik selektivno tumači što se smatra odnosno ne smatra plaćom i osnovicom za naknadu plaće. Predlaže žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da žalba nije osnovana.
7. Među strankama je sporno na temelju kojih primitaka osiguranika se izračunava osnovica za naknadu plaće za vrijeme korištenja prava iz ZOZO-a (u konkretnom slučaju osnovica za naknadu plaće tijekom korištenja rodiljnog dopusta) odnosno uzimaju li se pored redovne plaće i ostali primici koje po odluci poslodavca primi osiguranik (u slučaju tužiteljice – uvećanje plaće zbog povećanog opsega posla).
8. U postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu predmetna je upravna stvar riješena pozivom na članak 36. stavak 1., članak 39. točku 7., članak 54. stavke 1. do 6., članak 55. stavak 2. točku 3., stavke 3. i 4., članak 56. stavaka 1. ZOZO-a te članak 73. stavke 1. i 2., članak 74., članak 76. stavke 1. i 2. i članak 77. Pravilnika s obrazloženjem da se sukladno navedenim propisima primici osiguranika u vezi s radom kod poslodavca za koja nisu iskazani sati rada ne uzimaju u obzir pri izračunavanju osnovice za naknadu plaće za vrijeme korištenja prava iz ZOZO-a. Pri utvrđivanju osnovice uzimaju se u obzir samo primici po osnovi redovnog i prekovremenog rada, ali ne i primici koji su isplaćeni na temelju odluka poslodavca, neovisno o tome kako je plaća definirana drugim propisima.
9. Prvostupanjski je sud ocijenio da je osporavanim rješenjima povrijeđen zakon na štetu tužiteljice. Prema mišljenju toga suda, iznos prema kojem se plaćaju doprinosi i porezi šest mjeseci prije osiguranog slučaja, mora odgovarati iznosu na temelju kojeg se osiguranicima priznaje osnovica plaće pri ostvarivanju prava na naknadu plaće za nastup osiguranog slučaja, a što proizlazi iz navedenih propisa i dosljedne upravno sudske prakse.
10. Nije sporno da je tužiteljičin poslodavac, Fakultet organizacije i informatike Varaždin, Sveučilišta u Zagrebu, u relevantnom razdoblju isplatio svojim zaposlenicima, među kojima je i tužiteljica, sukladno Pravilniku o raspodjeli vlastitih prihoda Fakulteta, uvećanje plaće, koje, prema ocjeni ovoga Suda, valja smatrati plaćom zaposlenika.
11. Ocjenjujući osnovanost žalbe ovaj Sud polazi od svoga, višekratno izraženoga, stava da tuženik restriktivno tumači članak 54. stavak 2. ZOZO-a smatrajući da osnovica za naknadu može biti samo redovita mjesečna plaća osiguranika u koju ne ulazi i varijabilni dio plaće, već samo fiksni dio plaće, dakle dio koji se isplaćuje neovisno o rezultatima rada osiguranika. Tuženik ne sagledava članak 54. stavak 2. ZOZO-a kao cjelinu, koji, među ostalim, upućuje na propise o radu koji propisuju da je plaća određena propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu te što se sve podrazumijeva pod plaćom.
12. Nadalje valja istaknuti da članak 76. Pravilnika tuženik primjenjuje samo djelomično, zanemarujući smisao ukupnosti navedenoga članka. Naime, prema stavku 2. članka 76. Pravilnika, u osnovicu se ne uračunavaju sljedeće isplate: primanja osiguranika prema propisima o mirovinskom osiguranju osim naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, posebne nagrade u znak priznanja i prigodne novčane isplate radnicima, menadžerske nagrade i stimulacije, nagrade za dugogodišnji rad, regres za godišnji odmor, isplate za Uskrs, Božić, obljetnicu, primanja s osnova troškova terenskih dodataka, naknada za odvojeni život, naknade isplaćene za izum, tehnička unapređenja u svezi s radom, premije osiguranja koje poslodavac plaća za radnika po osnovu osiguranja života i dodatne mirovine, te dopunskog zdravstvenog osiguranja i slično. Iz navedenoga proizlazi da je riječ o isplatama koje su po svojoj prirodi isplate u prigodnim situacijama, kao što su jubilarne nagrade, božićnice, uskrsnice te određeni troškovi terenskih dodataka, tehnička unapređenja i dr. Nije sporno da se navedene isplate ne smatraju plaćom, jer nisu vezane za rezultate rada od kojih ovisi plaća radnika, a što je uređeno ugovorom o radu, Kolektivnim ugovorom, odnosno Pravilnikom o radu poslodavca.
13. Pored toga valja reći da Zakon o porezu na dohodak ("Narodne novine", 115/16, 106/18., 121/19., 32/20. i 138/20.) u članku 21. propisuje da se primicima po osnovi nesamostalnog rada (plaća) smatraju svi primici koje poslodavac u novcu ili u naravi isplaćuje ili daje radniku po osnovi radnog odnosa, prema propisima koji uređuju radni odnos. Prema članku 7. stavku 1. točki 33. Zakon o doprinosima ("Narodne novine", 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12., 148/13., 41/14., 143/14., 115/16. i 106/18.), plaća je primitak što ga poslodavac ili druga osoba umjesto poslodavca isplaćuje ili daje u naravi ili ga je bio dužan isplatiti radniku, odnosno osiguraniku po osnovi radnog odnosa za rad u određenom mjesecu prema ugovoru o radu, pravilniku o radu, kolektivnom ugovoru ili posebnom propisu, a od tog se primitka, prema propisima o porezu na dohodak, utvrđuje dohodak od nesamostalnog rada. Oba se zakona, pri definiranju pojma plaće pozivaju na odredbe kojima su uređena prava iz radnog odnosa, odnosno ugovora o radu, pravilnika o radu, Kolektivnog ugovora. Na istovjetan način stoga treba tumačiti i članak 54. stavak 2. ZOZO-a prema kojemu redovitom mjesečnom plaćom osiguranika treba smatrati sve primitke u skladu s odredbama propisa o radu, dakle propisa kojima se uređuju prava po osnovi radnog odnosa, a sukladno članku 90. Zakona o radu, reguliraju se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu poslodavca, odnosno ugovorom o radu sklopljenim između radnika i poslodavca.
14. S obzirom na izneseno, ovaj Sud zaključuje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio osnovicu za isplatu naknade tužiteljici sukladno odredbama propisa o radu u smislu članka 54. stavka 2. ZOZO-a.
15. Stoga žalbene razloge tuženika o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim.
16. Slijedom iznesenog, smatrajući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju zakonitost osporavane presude, valjalo je, na temelju članka 74. stavka 1.
ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 13. studenoga 2024.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković
