Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-686/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić, kao predsjednice vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kate Brajković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupana punomoćnica ABC, odvjetnica iz [adresa], protiv tužene ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici posl.br. P-275/2023-7 od 19. listopada 2023., u sjednici održanoj 13. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Virovitici posl.br. P-275/2023-7 od 19. listopada 2023. se potvrđuje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Utvrđuju se ništetnima odredbe članka 7. Ugovora o [broj kredita], solemniziran 08.01.2007 god. kod Javnog bilježnika ABC iz [adresa], pod brojem OU-[osobni identifikacijski broj]/07, između tužiteljice ĐČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], u dijelu u kojem je za povrat obveze ugovorena valutna klauzula vezana uz valutu CHF, i to čl. 7 (naziva: NAČIN OTPLATE) u dijelu odredbe stavka 1. navedenog članka, prvi red, tekst koji glasi: ".......po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća", te navedene odredbe ne proizvode pravne učinke zaugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], da isplati tužiteljici ĐČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.053,45 EUR/15.471,72 kn1 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi : iznos 1,40 EUR 10,58 kuna od 31. ožujak 2009.

iznos 10,34 EUR 77,90 kuna od 30. travanj 2009.

iznos 7,95 EUR 59,90 kuna od 31. svibanj 2009.

iznos 7,15 EUR 53,90 kuna od 30. lipanj 2009.

iznos 6,22 EUR 46,90 kuna od 31. srpanj 2009.

iznos 6,36 EUR 47,90 kuna od 31. kolovoz 2009.

iznos 7,29 EUR 54,90 kuna od 30. rujan 2009.

iznos 6,49 EUR 48,90 kuna od 31. listopad 2009.

iznos 7,68 EUR 57,90 kuna od 30. studeni 2009.

iznos 9,94 EUR 74,90 kuna od 31. prosinac 2009.

iznos 11,67 EUR 87,90 kuna od 31. siječanj 2010.

iznos 11,40 EUR 85,90 kuna od 28. veljača 2010.

iznos 14,45 EUR 108,90 kuna od 31. ožujak 2010.

iznos 13,79 EUR 103,90 kuna od 30. travanj 2010.

iznos 15,25 EUR 114,90 kuna od 31. svibanj 2010.

iznos 22,02 EUR 165,90 kuna od 30. lipanj 2010.

iznos 24,81 EUR 186,90 kuna od 31. srpanj 2010.

iznos 28,52 EUR 214,90 kuna od 31. kolovoz 2010.

iznos 25,87 EUR 194,90 kuna od 30. rujan 2010.

iznos 25,87 EUR 194,90 kuna od 31. listopad 2010.

iznos 31,18 EUR 234,90 kuna od 30. studeni 2010.

iznos 37,81 EUR 284,90 kuna od 31. prosinac 2010.

iznos 30,25 EUR 227,90 kuna od 31. siječanj 2011.

iznos 34,10 EUR 256,90 kuna od 28. veljača 2011.

iznos 38,74 EUR 291,90 kuna od 31. ožujak 2011.

iznos 38,74 EUR 291,90 kuna od 30. travanj 2011.

iznos 44,85 EUR 337,90 kuna od 31. svibanj 2011.

iznos 45,64 EUR 343,90 kuna od 30. lipanj 2011.

iznos 61,70 EUR 464,90 kuna od 31. srpanj 2011.

iznos 42,72 EUR 321,90 kuna od 31. kolovoz 2011.

iznos 77,23 EUR 581,90 kuna od 30. rujan 2011.

iznos 82,63 EUR 622,58 kuna od 31. listopad 2011.

iznos 88,60 EUR 667,58 kuna od 31. prosinac 2011.

iznos 93,91 EUR 707,58 kuna od 31. siječanj 2012.

iznos 101,88 EUR 767,58 kuna od 29. veljača 2012.

iznos 48,79 EUR 367,58 kuna od 31. ožujak 2012.

iznos 49,45 EUR 372,58 kuna od 30. travanj 2012.

iznos 47,59 EUR 358,58 kuna od 31. svibanj 2012.

iznos 47,86 EUR 360,58 kuna od 30. lipanj 2012.

iznos 46,93 EUR 353,58 kuna od 31. srpanj 2012.

iznos 44,94 EUR 338,58 kuna od 31. kolovoz 2012.

iznos 47,46 EUR 357,58 kuna od 30. rujan 2012.

iznos 48,12 EUR 362,58 kuna od 31. listopad 2012.

iznos 43,48 EUR 327,58 kuna od 30. studeni 2012.

iznos 74,40 EUR 560,58 kuna od 31. prosinac 2012.

iznos 48,26 EUR 363,58 kuna od 31. siječanj 2013.

iznos 47,33 EUR 356,58 kuna od 28. veljača 2013.

iznos 79,84 EUR 601,58 kuna od 31. ožujak 2013.

iznos 70,02 EUR 527,58 kuna od 30. travanj 2013.

iznos 56,75 EUR 427,58 kuna od 31. svibanj 2013.

iznos 64,71 EUR 487,55 kuna od 30. lipanj 2013.

od dospijeća pojedinih iznosa do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena od dospijeća svakog pojedinog iznosa, a od 01. kolovoza 2015. godine do plateža u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01.01.2023. godine do plaćanja po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], da naknadi tužiteljici ĐČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 812,91 eura/6.124,87 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude 19. listopada 2023. pa do isplate, koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodiša za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe".

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom ovu presudu pobija tuženik zbog svih zakonom dopuštenih razloga, dakle onih iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), predlaže preinačiti pobijanu presudu i tužbeni zahtjev odbiti, a tužitelju naložiti naknaditi mu parnične troškove, uključujući i troškove žalbe, podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i vratiti na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je za utvrđenjem ništetnima odredbi ugovora o kreditu što su ga parnične stranke zaključile, a kojima je ugovorena valutna klauzula sa švicarskim frankom (CHF) kao valutom uz koju je vezana glavnica, te vraćanjem stečenog bez osnove na temelju tih ništetnih ugovornih odredbi.

6. Među strankama nije bila sporna činjenica da su parnične stranke 08. siječnja 2007. zaključile Ugovor o kreditu (dalje: Ugovor) na temelju kojeg je tužiteljici stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 14.022,82 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, kojim je bila ugovorena otplata kredita u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, uz kamatu od 5,20% promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, uz rok vraćanja od 84 mjeseci i da je kredit u cijelosti otplaćen. Nije bila sporna niti visina tužiteljičine tražbine, ako tražbina postoji, odnosno bilo je sporno jesu li odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli ništetne te slijedom toga je li tuženik bez osnove stekao ono što mu je tužiteljica u otplati kredita više platila zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na onaj početni, koji je vrijedio na dan realizacije kredita.

7. Sporno je bilo mogu li se u ovom slučaju primjenjivati utvrđenja iz pravomoćno okončanog postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, kojim je utvrđeno da je, između ostalih i tuženik, u Ugovorima o kreditu koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica obveze CHF, te je li nastupila zastara.

8. Prvostupanjski je sud svoja utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi (o valutnoj klauzuli u CHF uz koju je vezana glavnica) utemeljio na pravnim utvrđenjima iz odluka sudova na koje se pozvala tužiteljica, a koje su donesene u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača – korisnika kredita s valutnim klauzulama vezanim uz CHF i s promjenjivim kamatnim stopama. Riječ je o presudama Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 i Visokog Trgovačkog suda Republike

9. Navedenim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tuženik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime su banke postupile suprotno odredbama, u vrijeme sklapanja Ugovora važećeg, Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03, dalje: ZZP).

10. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača utemeljio na odredbi članka 502.c ZPP-a kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi, a s obzirom da se tužiteljica na te odluke pozivala, kao i na odredbama članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 125/07, u daljnjem tekstu ZZP/07) odnosno članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 41/14, 110/15, u daljnjem tekstu: ZZP/14).

11. Tuženikov prigovor zastare prvostupanjski je sud odbio navodeći da je zastara prekinuta pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te je zastara pojedinačnih zahtjeva potrošača za vraćanjem stečenog bez osnove, kao što je zahtjev tužiteljice, ponovno počela teći tek pravomoćnošću presude donesene u spomenutom predmetu po kolektivnoj tužbi, točnije 14. lipnja 2018., pa do podnošenja tužbe 19. travnja 2023. nije protekao petogodišnji zastarni rok.

12. Svoju odluku prvostupanjski je sud temeljio na odredbama članaka 323. stavak 1. i 1115. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 78/15, dalje: ZOO).

13. Odluku o troškovima prvostupanjski je sud donio na temelju članka 154. stavak 1. i 155. stavak 1. ZPP-a

14. Ispitujući prvostupanjsku presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP- a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda, kao i postupak koji joj je prethodio, bila opterećena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje tako pazi po službenoj dužnosti, a to su one iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

14.1. Protivno žalbenim tvrdnjama nije počinjena niti bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer se pobijana presuda može ispitati i o odlučnim činjenicama dati su jasni i nekontradiktorni razlozi.

14.2. S obzirom na vezanost prvostupanjskog suda za pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupku po kolektivnoj tužbi, uvažavajući činjenicu da ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (tako i Rev-3142/2018-2), tuženik jest u ovom postupku mogao dokazivati da je konkretnu tužiteljicu obavijestio o onome što nije bio sadržaj obavijesti svih potrošača u reklamnoj i predugovornoj fazi i onoga što je bio sadržaj tipskih, unaprijed pripremljenih ugovora kakav je predmetni, a što bi dovelo do drugačijeg utvrđenja u pogledu (ne)poštenosti odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, točnije da ga je obavijestio o rizicima fluktuacije tečaja CHF, što tuženik nije niti tvrdio, pa logično niti dokazivao. Sama činjenica da je tužitelj sam odabrao valutu uz koju će biti vezana glavnica kredita ne predstavlja takvu okolnost zbog koje prvostupanjski sud ne bi bio vezan pravnim utvrđenjima iz presuda donesenih po kolektivnoj tužbi, u kojem je postupku tuženik sudjelovao i iznosio tvrdnje o dopuštenosti ugovaranja valutne klauzule, jasnoći, razumljivosti i lakoj uočljivosti valutne klauzule vezane za CHF, na kojim se (istim) tvrdnjama temelji predmetna žalba.

14.3. Neosnovano stoga žalitelj tvrdi kako je prvostupanjski sud propustio utvrditi da su ugovorne strane pojedinačno pregovarale o spornim odredbama, dakle da je pogrešno utvrdio činjenično stanje, ne navodeći iz kojih bi to dokaza proizlazilo, a okolnost da je ugovor solemniziran svakako to ne dokazuje.

15. Slijedom navedenog žalbeni se navodi ukazuju neosnovanima, a pobijana presuda zakonita radi čega je valjalo odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Dubrovniku, 13. studenog 2024.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić