Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-580/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić, kao predsjednice vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kate Brajković, kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice UK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika ..., [osobni identifikacijski broj], sa sjedištem u [adresa], zastupana po punomoćniku ČK, dipl. iur., temeljem generalne punomoći broj Su-338/11, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude sadržane u presudi i rješenju Općinskog suda u Osijeku, posl.br. Pn-5/2021-37 od 18. srpnja 2023., u sjednici održanoj 13. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice se djelomično prihvaća a djelomično odbija kao neosnovana i u pobijanom dijelu presude – dijelu točke I., alineja druga u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske štete, točkama II. i III., presuda sadržana u presudi i rješenju Općinskog suda u Osijeku, posl.br. Pn-5/2021-37 od 18. srpnja 2023. se:

a) preinačuje:

- u dijelu točke I. alineja druga u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate tako da glasi:

Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici na dosuđeni (i neožalbeni) iznos od 829,52 eura/6.500,00 kuna zakonske zatezne kamate koje teku od 2.11.2020. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena; za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana,

- u dijelu točke II. tako da glasi:

„Nalaže se tuženiku ..., [adresa], isplatiti tužiteljici [adresa].315,95 eura na ime neimovinske štete, te 282,04 eura na ime imovinske štete sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2.11.2020. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena; za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

-u točki III. tako da glasi:

"Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u svoti od 398,17 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje se obračunavaju za razdoblje od 18. srpnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena; za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana." b) potvrđuje u preostalom dijelu točke II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbe.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

" I. Nalaže se tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici UK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime naknade štete:

- po osnovi povrede prava osobnosti preostali iznos od 3.777,29 EUR1 (tri- tisućesedamstosedamdesetsedameuraidvadesetdevetcenti) / 28.460,00 kn (dva- desetosamtisućačetiristošezdesetkuna), sa zateznim kamatama tekućim od dana 02. studenog 2020. godine u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena do 31.12.2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, u roku od 15 dana,

- po osnovi tuđe pomoći i njege preostali iznos od 829,52 EUR (osamsto- dvadesetdeveteurapedesetidvacenta) / 6.250,00 kn (šesttisućadvjestopedesetkuna) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 18. srpnja 2023, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, u roku od 15 dana.

II. S preostalim dijelom tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 15.034,51 EUR (pet- naesttisućatridesetičetirieuraipedesetjedancent) / 113.277,50 kn (stotrinaesttisuća- dvjestosedamdesetisedamkunaipedesetcenti), za isplatu naknade štete za tuđu njegu i pomoć u iznosu od 970,48 EUR (devetstosedamdesdeteuraičetrdesetiosam-centi) / 7.312,10 kn (sedamtisućatristodvanaestkunaidesetlipa), te za naknadu štete po osnovi troškova boravaka u [obrt] [adresa] i troška sanitetskog prijevoza u iznosu od 723,34 EUR (sedamstodvadesetitrieuraitrideset-ičetiricenta) / 5.450,00 kn (pettisućačetiristopedesetkuna), sa zateznom kamatama tekućim od dana 02.11.2020. do isplate – se odbija.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba tužiteljice za isplatu naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 16.167,30 EUR (šesnaesttisućastošezdeset- sedameuraitridesetcenti) / 121.812,50 kn (stodvadesetjednutisućuosamstodvanaest- kunaipedesetlipa), te za isplatu naknade štete na ime tuđe njege i pomoći u iznosu od 7.623,12 EUR (sedamtisućašestodvadesettrieuradvanaestcenti) / 57.437,90 kn (pedesetsedamtisućačetiristotridesetsedamkunadevedesetlipa), te za trošak boravka u [obrt] u iznosu od 663,61 EUR (šesto- šezdesettrieurašezdesetijedancent) / 5.000,00kn (pettisućakuna) sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe tj. od 30. prosinca 2020. godine do isplate – povučena".

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tužiteljica u dijelu u kojem je njezin tužbeni zahtjev odbijen, kao i u odluci o troškovima, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev u cijelosti prihvatiti, te dosuditi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama, te troškovima žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je za naknadom imovinske i neimovinske štete koju je tužiteljica pretrpjela ozljeđivanjem u prometnoj nesreći u kojoj je sudjelovala kao pješak, a koju je prouzročio osiguranik tuženika. Sporno je među strankama bilo samo to je li tuženik, isplatom koju joj je po njenom odštetnom zahtjevu izvršio, podmirio u cijelosti nastalu štetu.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je tužiteljica UK, rođena ... godine, ozlijeđena 2. prosinca 2019. godine kada joj je, prilikom izlaska iz pošte, auto prešao kotačem obje noge te je izgubila ravnotežu, pala na leđa i udarila glavom,

- da je nakon liječničke obrade zadržana na bolničkom liječenju i indiciran je operacijski zahvat, te je 17. prosinca 2019. godine otpušena na kućnu njegu,

- da su na otpusnom pismu zabilježene dijagnoze: Zglobni prijelom donjeg okrajka desne potkoljenice, Fractura malleoli fibulae 1.sin. Prijelom vanjskog gležnja lijevog nožnog zgloba, Epydermolysisi bulosae reg.art. TLC lat.dex. Bulozne promjene u području desnog nožnog zgloba, Hypertensio arterialis,Gastritis chr. St post U.,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljica samostalno pokretna, lagano šepa na desnu nogu, da je zbog ozljeđivanja tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 7 dana, srednjeg intenziteta 30 dana i lakog intenziteta 60 dana, a povremene bolove lakog intenziteta trpjet će tijekom života, da je kod tužiteljice došlo do naruženosti lakog stupnja, uočljive trećim osobama ponekad, da je tužiteljica trpjela strah i to primarni jakog intenziteta kratkotrajan, te sekundarni jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i lakog intenziteta 30 dana te da je kod tužiteljice došlo do smanjenja životne aktivnosti od 25%,

- da je tužiteljica imala potrebu za tuđom njegom i pomoći nemedicinske osobe nakon izlaska iz bolnice 45 dana po 6 sati dnevno, a nakon toga 60 dana po 3 sata dnevno, a radi obavljanja svih životnih aktivnosti (osobna higijena, odijevanje, pripremanje hrane i sl.),

- da je tužiteljica nakon izlaska iz bolnice dva mjeseca provela u [obrt] u [adresa], što ju je koštalo 10.000,00 kuna,

- da je tuženik prije pokretanja spora tužiteljici isplatio na ime neimovinske štete 46.625,00 kuna, za tuđu njegu i pomoć 5.000,00 kuna, te za troškove liječenja (pregled, terapija, obuća) 1.987,89 kuna.

7. Prvostupanjski je sud ocijenio da je pravična novčana naknada neimovinske štete koju je tužiteljica pretrpjela 75.085,00 kuna/9.965,49 eura, da primjerena novčana naknada za tuđu njegu i pomoć s obzirom na ukupan broj sati po nalazu vještaka i cijenu sata od 25,00 kuna, iznosi 11.250,00 kuna/1.493,13 eura, pa joj je dosudio razliku između isplaćene naknade i tako utvrđene naknade.

8. Prvostupanjski je sud odbio zahtjev za isplatom više zatražene naknade neimovinske štete, kao i imovinske štete navodeći da je izbor tužiteljice bio otići u dom za starije i nemoćne, što, prema nalazu vještaka medicinske struke, nije bilo nužno, već je mogla boraviti u svom domu i angažirati pomoć što bi bilo jeftinije, kao što nije dokazala osnovanost troškova sanitetskog prijevoza za odlazak na pregled (450,00 kuna), jer je prilikom izlaska iz bolnice dobila ortopedsko pomagalo potrebno za nužno kretanje.

9. Odluku o troškovima prvostupanjski je sud donio na temelju odredbe članka 154. stavak 4. ZPP-a.

10. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti. Protivno žalbenim navodima nije počinjena niti bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer se presuda može ispitati i dati su razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni.

11. Osnovano žaliteljica smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o pravičnoj novčanoj naknadi za neimovinsku štetu jer je primjerena naknada za ovu štetu, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, veća od one koju je utvrdio prvostupanjski sud. Naime, u prvom redu valja ukazati da se naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje dosuđuje u jednom iznosu, a fizički bolovi, strah, naruženost, smanjenje opće životne aktivnosti su kvalifikatorne okolnosti štete za koju se naknada dosuđuje, a ne vidovi štete, kako je to bilo prije stupanja na snagu važećeg Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO). Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske su ono što im i naziv kaže – orijentacijski, a ne služe kako bi se strogo matematički, kao što to čini prvostupanjski sud, izračunala pravična novčana naknada, ne vodeći računa o okolnostima slučaja i notornoj činjenici inflacije. Stoga, uvažavajući navedene okolnosti konkretnog slučaja, a među koje spadaju ne samo boli, strah, naruženost, smanjenje opće životne aktivnosti, nego očito privremena potpuna ovisnost o trećoj osobi čija pomoć je tužiteljici bila potrebna i radi održavanja osobne higijene, ovaj sud pravičnom novčanom naknadom pretrpljene neimovinske štete nalazi iznos od 85.000,00 kuna zbog čega je tužiteljici trebao dosuditi još 9.915,00 kuna/1.315,95 eura povrh 28.460,00 kuna/3.777,29 eura, s obzirom da je tuženik prije pokretanja postupka već isplatio 46.625,00 kuna.

12. Pogrešno je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljica ne bi imala pravo na troškove koje je imala zbog boravka u domu za starije i nemoćne u koji je otišla nakon što je otpuštena iz bolnice, jer je zaključak da je mogla naći osobu koja joj je potrebnu pomoć mogla pružiti u njenom domu što bi bilo jeftinije, neutemeljen. To stoga što je s obzirom na pomoć koja je tužiteljici tada bila potrebna, budući nije bila samostalno pokretna, bila takva da je premda je trajala samo 6 sati dnevno bila potrebna (raspoređena na) cijeli dan (nabava hrane, spremanje obroka, pomoć za odlazak na toaletu, osobna higijena), pa je sasvim logično da je u takvoj situaciji (posebno uzimajući u obzir da živi sama, na trećem katu bez lifta) korištenje usluga doma za starije i nemoćne u trajanju od dva mjeseca, nakon izlaska iz bolnice, bilo logično i razumno rješenje. K tome i sam tuženik je u postupku prije pokretanja spora isplatio tužiteljici 5.000,00 kuna upravo s ovog osnova (korištenja doma).

12.1. Međutim, za vrijeme korištenja usluga u domu za starije i nemoćne tužiteljica nije imala potreba za dodatnom tuđom njegom i pomoći, pa je, prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, tužiteljici valjalo priznati troškove boravka u domu od dva mjeseca, ukupno 10.000,00 kuna, te dodatno 45 dana pomoći kod kuće od po 3 sata po 25,00 kuna što iznosi 3.375,00 kuna, dakle ukupno 13.375,00 kuna. Kada se od ove svote odbije već isplaćenih 5.000,00 kuna te dosuđenih 6.250,00 kuna, (ukupno 11.250,00 kuna) to je tužiteljici valjalo dosuditi razliku od 2.125,00 kuna/282,04 eura.

12.2. Protivno stavu prvostupanjskog suda da tužiteljici nije bilo potrebno koristiti sanitetsko vozilo za odlazak na pregled, ovaj sud osnovanim smatra ovaj trošak s obzirom na stanje tužiteljice, ako ne potpunu nepokretnost kako proizlazi iz potvrde doma za starije i nemoćne, svakako tešku pokretnost (nije samostalno pokretna), zbog koje joj svakako nije bilo moguće otići na pregled samostalno, uobičajenim prijevoznim sredstvima. Stoga je i ovaj trošak tužiteljici trebalo priznati.

12.3. Slijedom navedenog valjalo je djelomično žalbu prihvatiti i odlučiti kao pod točkom I.a) alineja druga ove drugostupanjske presude na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a, a kao pod točkom I.b) na temelju članka 168. stavak 1. ZPP-a.

13. Osnovano žaliteljica napada i odluku o tijeku zakonskih zateznih kamata na dosuđenu naknadu imovinske štete (točka I. alineja druga izreke) jer prema odredbi članka 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, u daljnjem tekstu: ZOOP) u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. toga članka, a što je 60 dana od primitka odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, što je u ovom slučaju bilo 2. studenog 2020., radi čega je odlučeno kao u točki I.a) alineja prva izreke ove drugostupanjske presude na temelju članka 373. toč.3. ZPP-a.

14. Osnovano žaliteljica ukazuje da se kod uspjeha stranaka u sporu uzima i uspjeh u odnosu na osnov i u odnosu na visinu, međutim u ovom slučaju je raspravljanje o osnovu istovremeno i raspravljanje o visini budući odgovornost nije bila sporna već je bilo sporno samo je li tuženik naknadio tužiteljici svu štetu, pa bi računanje uspjeha posebno prema osnovi, a posebno prema visini, još kada se uzme da je u pogledu visine tužiteljica uspjela samo sa 29% budući je postavila tužbeni zahtjev za koji, s obzirom na sudsku praksu i postojeća Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nije mogla imati razumna očekivanja da će biti prihvaćen ne samo u cijelosti već i u pretežitom dijelu, bilo pogodovanje postupanju koje je protivno obvezi svih sudionika u postupku da se postupak provede sa što manje troška (članak 10. stavak 1. ZPP-a). Stoga ovaj sud pravilnom nalazi odluku prvostupanjskog suda o troškovima postupka kad su u pitanju troškovi zastupanja po odvjetniku. Drugačije je međutim kada su u pitanju troškovi vještačenja na koje tužiteljica ima pravo u cijelosti, a iznose 398,17 eura, jer oni ne ovise o postotku uspjeha, radi čega je o troškovima odlučeno kao pod točkom I.a) alineja treća ove drugostupanjske presude na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a.

15. Kako tužiteljica u pretežitom dijelu sa žalbom nije uspjela to je o njezinom zahtjevu za naknadom troškova žalbe odlučeno kao pod točkom II. izreke na temelju članka 166. u vezi članka 154. stavak 4. ZPP-a.

U Dubrovniku, 13. studenog 2024.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić