REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ps-180/2021-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja BC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Rađenović, odvjetnik u Jastrebarskom, protiv tuženice ĐC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Silvija Gnjidić, odvjetnica u Zagrebu, radi predaje u suposjed i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. rujna 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Vladimira Rađenovića, odvjetnika i punomoćnice tuženice Silvije Gnjidić, odvjetnice, 13. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici ĐC predati tužitelju BC u suposjed stan na drugom katu koji se sastoji od četiri sobe i sporednih prostorije ukupne površine od 104,20 m2, ulaz I., a koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa] sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] k.o. upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] Grad Zagreb, koji stan je u navedenom zemljišno knjižnom ulošku označen pod rednim brojem 11. kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-10), u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici ĐC isplatiti tužitelju BC iznos od 13.435,38 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 101,56 EUR od 1. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 203,19 EUR od 1. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 203,19 EUR od 1. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 209,09 EUR od 1. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 209,09 EUR od 1. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 209,09 EUR od 1. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 214,30 EUR od 1. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 214,30 EUR od 1. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 214,30 EUR od 1. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 217,08 EUR od 1. svibnja 2020. do isplate,

- na iznos od 217,08 EUR od 1. lipnja 2020. do isplate,

- na iznos od 217,08 EUR od 1. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 214,65 EUR od 1. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 214,65 EUR od 1. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 214,65 EUR od 1. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 221,60 EUR od 1. studenog 2020. do isplate,

- na iznos od 221,60 EUR od 1. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 221,60 EUR od 1. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 221,25 EUR od 1. veljače 2021. do isplate,

- na iznos od 221,25 EUR od 1. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 221,25 EUR od 1. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 232,37 EUR od 1. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 232,37 EUR od 1. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 232,37 EUR od 1. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 235,49 EUR od 1. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 235,49 EUR od 1. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 235,49 EUR od 1. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 241,05 EUR od 1. studenog 2021. do isplate,

- na iznos od 241,05 EUR od 1. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 241,05 EUR od 1. siječnja 2022. do isplate,

- na iznos od 256,68 EUR od 1. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 256,68 EUR od 1. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 256,68 EUR od 1. travnja 2022. do isplate,

- na iznos od 266,75 EUR od 1. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 266,75 EUR od 1. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 266,75 EUR od 1. srpnja 2022. do isplate,

- na iznos od 277,52 EUR od 1. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 277,52 EUR od 1. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 277,52 EUR od 1. listopada 2022. do isplate,

- na iznos od 295,23 EUR od 1. studenog 2022. do isplate,

- na iznos od 295,23 EUR od 1. prosinca 2022. do isplate,

- na iznos od 295,23 EUR od 1. siječnja 2023. do isplate,

- na iznos od 294,19 EUR od 1. veljače 2023. do isplate,

- na iznos od 294,19 EUR od 1. ožujka 2023. do isplate,

- na iznos od 294,19 EUR od 1. travnja 2023. do isplate,

- na iznos od 303,92 EUR od 1. svibnja 2023. do isplate,

- na iznos od 303,92 EUR od 1. lipnja 2023. do isplate,

- na iznos od 303,92 EUR od 1. srpnja 2023. do isplate,

- na iznos od 303,92 EUR od 1. kolovoza 2023. do isplate,

- na iznos od 303,92 EUR od 1. rujna 2023. do isplate,

- na iznos od 303,92 EUR od 1. listopada 2023. do isplate,

- na iznos od 303,92 EUR od 1. studenog 2023. do isplate,

- na iznos od 303,92 EUR od 1. prosinca 2023. do isplate,

- na iznos od 303,92 EUR od 1. siječnja 2024. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja BC za isplatu iznosa od 199,72 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 1. srpnja 2019. do isplate, te iznosa od 101,63 EUR sa zateznom kamatama koje teku od 1. kolovoza 2019. do isplate.

IV. Nalaže se tuženici ĐC naknaditi tužitelju BC parnični trošak u iznosu od 3.112,66 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 13. studenog 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice ĐC za naknadu parničnog troška u iznosu od 5.033,18 EUR.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 22. listopada 2021. tužitelj navodi kako su stranke suvlasnici i to svaki u 1/3 dijela nekretnine – stana na drugom katu u stambenoj zgradi u [adresa] površine 104,20 m2 (E-10), a koja stambena zgrada se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Glede prava vlasništva na preostalih 1/3 dijela tog stana, a nakon smrti njihove majke, između parničnih stranaka vodi se spor pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-236/2020. Navodi kako ključeve stana ima samo tuženica te ne dozvoljava, odnosno ne omogućuje tužitelju nesmetano izvršavanje prava suvlasništva od 5. lipnja 2019. kada je umrla njihova majka JC. Predmetni stan tuženica koristi za stanovanje. Upućuje na odredbe čl. 38. st. 1. i čl. 42. st. 1. i čl. 42. st. 1. ZVDSP-a. Smatra da time što iskorištava posjed cijelog stana tuženica vrijeđa pravo na suposjed tužitelja, odnosno pravo na neometano suposjedovanje cijelog stana sukladno njegovom suvlasničkom dijelu. Između stranaka nije bilo nikakvog dogovora u smislu odredbe čl. 42. st. 1. ZVDSP-a da bi tužena imala isključivi posjed predmetnog stana. Ističe kako je od 5. lipnja 2019. kada je umrla JC, odnosno od kada je tužitelj na temelju zakona (nasljeđivanjem) stekao 1/3 dijela vlasništva na predmetnom stanu i od kada mu tuženica nije predala kopiju ključeva tog stana, tuženica postala nepoštena posjednica predmetnog stana. Stoga smatra da mu je tuženica sukladno odredbi čl. 161. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP-a dužna predati predmetni stan u suposjed, kao i naknadi mu naknadu za korištenje njegovog suvlasničkog dijela za razdoblje od lipnja 2019. Visina te naknade odgovara visini 1/3 mjesečne najamnine (sukladno suvlasničkom dijelu tužitelja) koja bi se za predmetni stan mogla ostvariti. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u tužbi i u podnesku od 29. siječnja 2024. tužitelj predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženici predati u suposjed tužitelju predmetni stan te kojom se nalaže tuženici isplatiti tužitelju iznos od 13.736,73 EUR sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženica osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi kako je točno kako živi u stanu s kćerkom EC od 2008. godine do danas, jer je tuženica vodila cijelo vrijeme brigu i skrb o majci zadnjih 20 godina, točnije od 1999. do njezine smrti. Od 1999. do 2008. pok. majka stranaka živjela je s tuženicom, a u to vrijeme stan je bio prazan. Otac stranaka preminuo je 25. kolovoza 1996., a stranke zajedno sa pok. majkom naslijedile su svaki 1/3 dijela stana. Od smrti pok. oca tužitelj nije tražio suposjed stana, a niti je sada ovom tužbom namjera tužitelja predaja u suposjed, već samo vršenje pritiska na tuženicu radi prodaje stana. Tužitelj nikada nije živio u predmetnom stanu za razliku od tuženice koja je s mamom i tatom uselila još 1978. Stan je još uvijek pod otkupom, kojeg otplaćuje tuženica. Režijske i druge troškove snosi tuženica. Tužitelj nikada nije ulagao u predmetni stan, niti ikada sudjelovao u bilo kakvim troškovima vezanim za stan iako je rješenjem o nasljeđivanju od 20. veljače 1997. postao suvlasnikom u 1/3 dijela. Smatra neutemeljenom tvrdnju tužitelja da koristi predmetnu nekretninu bez pravne osnove, a niti joj je za posjed iste potreba dozvola i suglasnost tužitelja pa kako tužitelj nikada na bilo koji način nije koristio nekretninu, to se posjed tuženice u odnosu na cijelu nekretninu ne može smatrati nepoštenim. Ističe da je pošteni posjednik te nije dužna stvar predati tužitelju kao što nije dužna naknaditi štetu i koristi, a posebice uz činjenicu što tuženica nije ni stekla nikakvu korist time što je samo ona koristila nekretninu, pa samim time nije dužna isplatiti zahtijevanu naknadu. Osporava visinu tužbenog zahtjeva. Navodi kako je stan u lošem stanju, a potres je dodatno oštetio stan. Predlaže odbiti i tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Podneskom od 29. siječnja 2024. tužitelj je preinačio tužbu s obzirom da je povećao svoj tužbeni zahtjev radi isplate u odnosu na zahtjev postavljen u tužbi. Sud je preinaku tužbe dopustio sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP-a, jer tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka budući da su potraživanja s osnova neplaćene naknade za korištenje nekretnine dospijevale i nakon zaključenja prethodnog postupka. Sukladno odredbi čl. 191. st. 2. ZPP-a tuženik se takvoj preinaci tužbe ne može protiviti. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu (list 5-7), rješenje o nasljeđivanju ovog suda posl. br. O-8445/96 od 20. veljače 1997. (list 30-31), rješenje ovog suda posl. br. O-4352/19-13 od 25. studenog 2019. (list 32-33), tužbu koju je ovom sudu podnio tužitelj protiv tuženice radi utvrđenja nevaljanosti oporuke pok. JC koja je zaprimljena pod posl. br. P-236/2020 (list 34-36), odgovor na tužbu iz istog predmeta (list 37-39), fotografije (list 40-47), opomenu pred tužbu (list 49-51), dopis Gradskog ureda za upravljanje imovinom i stanovanje od 25. listopada 2022. (list 58), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka OC (list 60-61), RC (list 61-62), FC (list 62-63), ĆC (list 63-64), BCŽ (list 73-74), PC (list 74), TC (list 74-75), SC (list 75), EC (list 75-76), tuženice (list 77-78), izveden je dokaz građevinskim vještačenjem po vještaku dipl. ing. građ. NC (list 85-131), izveden je dokaz saslušanjem vještaka dipl. ing. Daria Šerera (list 147-148).

5. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je utvrdio tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi predaje u suposjed nekretnine i to 11. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-10) - stana na drugom katu koji se sastoji od četiri sobe i sporednih prostorije ukupne površine od 104,20 m2, ulaz I., a koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa] sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] k.o. upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] Grad Zagreb te isplate iznosa od 13.736,73 EUR sa zateznim kamatama s osnova naknade za korištenje nekretnine u visini tržišne najamnine, a za suvlasnički dio tužitelja.

7. Među strankama nije sporno da su u zemljišnim knjigama upisane kao suvlasnici i to svaki u 1/3 dijela predmetne nekretnine te da je kao suvlasnica preostale 1/3 dijela nekretnine još uvijek upisana pok. majka stranaka JC, a da se s tim u vezi vodi postupak pred ovim sudom pod posl. br. P-236/2020 radi utvrđenja nevaljanosti oporuke. Nije sporno da je tuženica u isključivom posjedu predmetnog stana.

8. Među strankama je sporno je li tuženica nepoštena posjednica te je li, s tim u vezi, dužna tužitelju platiti naknadu za korištenje tužiteljevog suvlasničkog dijela nekretnine, kao i visina naknade.

9. Na sporne okolnosti izveden je dokaz saslušanjem svjedoka i tuženice. Tužitelj je odustao od prijedloga da se izvede dokaz njegovim saslušanjem jer zbog teškog zdravstvenog stanja nije bio u mogućnosti dati iskaz pred sudom.

10. U svom iskazu svjedok OC, sin tužitelja, u bitnom navodi kako je baka umrla prije tri godine, a nakon bakine smrti im se osporava ulaz u stan od strane tetke, ovdje tuženice. Nemaju ključ od stana, imaju samo ključ od ulaza u zgradu. Bio je u stanu nakon bakine smrti, prije ostavinske rasprave, tetka ga je pustila u stan i tom prilikom mu je rekla da im neće dati ključ. Dok je baka bila živa njegov otac je imao ključeve od stana i brinuo je o baki. Nema saznanja što se dogodilo s tim ključevima od stana. Na poseban upit je li njegov otac već tražio da mu tuženica preda ključeve od stana, a prije podnošenja tužbe, navodi da je upravo iz tog razloga išao u stan nakon bakine smrti. Otac je zamolio njega, jer je teško bolestan.

11. U svom iskazu svjedokinja UC, kći tužitelja, u bitnom navodi kako su baku redovito posjećivali dok je živjela u stanu. Nakon što je baka umrla oni ne mogu ući u stan. Moraju sudskim putem tražiti ključeve od stana, što je tetka rekla njezinom bratu kada je on bio kod nje. On je bio kod nje nakon bakine smrti, a došao je u svrhu dogovora. Tetka je tada odbila bilo kakav dogovor i rekla je da ima bakinu oporuku. Otac nije imao ključeve od stana niti prije bakine smrti. Kad bi tetka odlazila na more, otac je dolazio i taj mjesec bi živio i spavao kod bake, a tetka bi mu tada ostavila svoje ključeve.

12. Svjedokinja FC, supruga tužitelja navodi kako je tužitelj ljeti kada je tuženica odlazila na godišnji odmor, spavao i živio kod bake, dok ne bi bilo tuženice. Tužitelj nije imao ključeve od stana, nego mu je tuženica ostavljala svoje ključeve kad je odlazila na godišnji. Odgovarajući na poseban upit suda je li prije podnošenja ove tužbe tužitelj tražio od tuženice da mu preda ključeve i posjed stana, navodi da je njezin suprug bolestan, nije mogao ići, ali je išao njezin sin OC te mu je tuženica rekla da mu neće dati ključeve i da može tražiti ključeve sudskim putem.

13. U svom iskazu svjedokinja ĆC navodi kako nakon smrti bake njezinog supruga OC nije bila u predmetnom stanu. U stanu je bio njezin suprug prije ostavinske rasprave. Došao je s tetkom razgovarati da se bratski podjele. Tetka je to odbila i rekla da može tražiti ključeve sudskim putem.

14. U svom iskazu svjedokinja EC, kćer tuženice u bitnom navodi kako je sigurna da je tužitelj imao ključ od stana, jer je njegov sin pokušao ući u stan nakon bakine smrti, a misli da je to bilo 2019. Ona i majka su čule da netko otključava, prepala se, majka je na kraju otvorila vrata, a tužiteljev sin je odmah ušao unutra. Majka ga je pitala što treba, a on je odgovorio da nešto traži i da on ima pravo biti u tom stanu kao i majka. Majka ga je pustila u stan, on je bio tu 5-10 minuta, nešto je tražio, ne zna što. Rekao je da će navečer doći tu prespavati, jer ide na utakmicu, ali nije došao. Također je rekao tuženici da ako im ne preda stan, da je ona za njih mrtva. Koliko zna nakon toga nije bilo kontakata između tužitelja i njegove obitelji i njezine majke. Njezina majka prije je dopuštala ulazak u stan tužiteljevom sinu uz najavu i dogovor, a sada nakon svega i na ovaj način njezina majka to ne dopušta.

15. Tuženica u svom iskazu u bitnom navodi kako je nakon smrti majke stranaka, a nakon što je došao poziv od javnog bilježnika u vezi ostavine, u stan došao njezin nećak. Rekao je da oni imaju bakinu oporuku i zahtijevao je da iseli iz stana. Rekla mu je da i ona ima oporuku i da iz stana neće iseliti. Tužitelj je imao ključeve od stana. On je čuvao njihovu majku 2013. i 2014. za vrijeme ljeta dok je s kćeri otišla na godišnji odmor. Misli da je njezin brat imao ključeve od stana i prije toga te da mu je te ključeve dala njihova majka. Međutim, on te ključeve nije koristio te je prije svakog posjeta nazivao telefonom i pitao kakva je situacija. Nakon što je njezin nećak bio u stanu nitko više od obitelji tužitelja nije dolazio u stan. Stan nikada nije bio podijeljen, niti fizički, a niti na neki drugi način. Navodi kako nije primila opomenu pred tužbu u ožujku 2021., sve što je dobila, dobila je sa suda. Opomena pred tužbu od 25. ožujka 2021. koja se nalazi u spisu nije joj poznata, a kada joj se predočava povratnica na listu 49 sudskog spisa, navodi da na istoj nije njezin potpis.

16. Sud nije posebno cijenio iskaze svjedoka BCŽ, PC, TC i VC jer su svjedoci iskazivali o činjenicama koje su nesporne među strankama (da u stanu živi tuženica s kćerkom te o načinu stjecanju suvlasništva stranaka nad predmetnim stanom), kao i o činjenicama koje nisu bitne za odluku u ovoj pravnoj stvari (tko je brinuo o majci, na koji je način majka oporučno raspolagala svojim suvlasničkim dijelom, tko je živio u stanu prije smrti majke stranaka).

17. Sud je povjerovao iskazima svjedoka OC, RC, FC, ĆC i EC i tuženice jer su njihovi iskazi o bitnim činjenicama za odluku uglavnom suglasni. Jedino o čemu su svjedoci i tuženica iskazivali različito je okolnost ima li tužitelj ključeve predmetnog stana. U tom je dijelu sud povjerovao iskazu svjedoka OC, FC, RC i ĆC te na temelju njihovih iskaza utvrdio da tužitelj nema ključeve predmetnog stana. Navedeno stoga, što tuženica nije uvjerila sud da bi tužitelj imao ključeve, budući da je iskazala da misli da je tužitelju ključeve dala majka, dakle u navedeno nije sigurna, a niti ne tvrdi da bi ona osobno tužitelju trajno predala ključeve od stana. U pogledu iskaza EC, sud ne smatra da je ista iskazivala neiskreno u pogledu činjenice ima li tužitelj ključeve. Naime navedena je svjedokinja iskazala je da je sin tužitelja prilikom dolaska u stan nakon smrti bake, pokušao otključati vrata, ali mu je naposljetku otvorila tuženica. Iz navedenog se ne može sa sigurnošću utvrditi da je sin tužitelja imao ključeve, jer je mogao pokušati otvoriti vrata s bilo kojim ključevima, sve uzimajući u obzir da ne proizlazi da bi vrata tom prilikom otključao. 18. No neovisno o tome, na temelju iskaza svjedokinje EC koja je iskazala da je njezina majka (tuženica) prije dopuštala ulazak u stan tužiteljevom sinu uz najavu i dogovor, a sada nakon svega i na ovaj način više to ne dopušta, a i držanja tuženice u ovom postupku iz kojeg se može zaključiti da tuženica smatra da uslijed toga što je majku uzdržavala, što snosi sve troškove uza predmetni stan i činjenicu da tužitelj u tom stanu nikad nije živio, ima pravo na isključivi posjed stana, sud je utvrdio da tuženica odbija predati tužitelju predmetni stan u suposjed.

19. Prema odredbi čl. 42. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari. Kako se stranke nisu međusobno podijelile posjed stana i/ili izvršavanje svih ili nekih suvlasničkih ovlasti glede predmetnog stana to je tužitelj, koji nije u (su)posjedu stana ovlašten zahtijevati njegovu predaju u su(posjed) od tuženice koja je u isključivom posjedu.

20. Stoga je, temeljem odredbe čl. 42. st. 1., a u vezi s odredbama čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. ZV-a naloženo tuženici predati tužitelju u suposjed predmetni stan, kako je to odlučeno u točki I. izreke.

21. U odnosima između suvlasnika kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju suvlasništva stvari primjenjuju se odredbe čl. 164. i čl. 165. ZV-a. U ovoj parnici u kojoj je predmet spora zahtjev suvlasnika protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđi suvlasnički dio stvari, za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojeg posjedovanja, na temelju čl. 164. i čl. 165. ZV-a za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika.

22. Pošteni posjednik je u svakom slučaju nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući pozvao na predaju stvari (tako o VSRH na sjednici Građanskog odjela održanoj 1. ožujka 2021. broj Sud- IV-16/2021-5).

23. Tužitelj u tužbi navodi kako ključeve stana ima samo tuženica te ne dozvoljava, odnosno ne omogućuje tužitelju nesmetano izvršavanje prava suvlasništva i to od 5. lipnja 2019. kada je umrla njihova majka JC.

24. Međutim, pogrešan je stav tužitelja da je trenutkom smrti majke stranaka tuženica postala nepoštena. Naime, tuženica kao suvlasnica sukladno odredbi čl. 38. st. 1. ZV-a smije izvršavati sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva pa tako i posjedovati nekretninu, a presumira se da je njezin posjed pošten (čl. 18. st. 5. ZV-a).

25. Nadalje, iz iskaza tuženice i svjedoka OC i EC proizlazi da je svjedok OC nakon smrti majke stranaka došao u predmetni stan pa je, a s obzirom na njihove iskaze o tom događaju, bilo potrebno utvrditi je li tog trenutka tuženica postala nepoštena, odnosno je li je tužitelj tog trenutka na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.

26. Kako je već navedeno, svjedok OC iskazao je kako je bio u stanu nakon bakine smrti, prije ostavinske rasprave, jer ga je to zamolio otac, koji je teško bolestan. Tražio je da mu tuženica preda ključeve, što je odbila i rekla da može tražiti ključeve sudskim putem. Supruga tužitelja potvrdila je da je tužitelj bolestan i da nije mogao ići tražiti ključeve, već je išao njezin sin OC. Svjedokinja EC u vezi s tim događajem iskazala je da je OC rekao tuženici da ako im ne preda stan, da je ona za njih mrtva.

27. Dakle, proizlazi da je tom prilikom, odnosno prilikom dolaska u predmetni stan nakon smrti majke stranaka, svjedok OC, sin tužitelja, zatražio ključeve od tuženice, odnosno zatražio je predaju predmetnog stana u suposjed za svog oca, ovdje tužitelja, u dogovoru s tužiteljem, po nalogu tužitelja i u ime i za račun tužitelja, o kojem dogovoru, odnosno nalogu tužitelja su suglasno iskazivali svi članovi obitelji tužitelja (supruga tužitelja, kćer tužitelja i supruga svjedoka OC).

28. Kako tada tuženica nije predala ključeve sinu tužitelja, jer tuženica niti ne tvrdi da bi tom prilikom predala ključeve, odnosno predala stan u suposjed, sud zaključuje da je tužitelj tuženicu u tom trenutku svakako pozvao na predaju stvari, a tuženica se na taj poziv oglušila. Stoga je tada (prilikom dolaska sina tužitelja u stan predmetni stan) tuženica postala nepoštena (su)posjednica jer nije omogućila tužitelju (su)posjed predmetnog stana, a kada je isti to od nje, putem svog sina, zatražio. 29. Prema odredbi čl. 165. st. 1. ZV-a nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

30. Na okolnost visine naknade za korištenje suvlasničkog dijela predmetnog stana izveden je dokaz građevinskim vještačenjem po vještaku dipl. ing. građ. NC. U nalazu i mišljenju vještak navodi kako ukupna procjena tržišne vrijednosti najamnine za predmetni stan za razdoblje od lipnja 2019. do izrade nalaza i mišljenja (9. siječnja 2024.), a za tužiteljev suvlasnički dio iznosi 13.736,32 EUR.

31. Nalazu i mišljenju prigovorila je tuženica, a vještak se na njezine prigovore očitovao na ročištu održanom 26. rujna 2024. Tako vještak navodi kako je prilikom procjene tržišne vrijednosti najamnine koristio poredbenu metodu sve kako je propisano Zakonom o procjeni vrijednosti nekretnina i Pravilnikom o metodama procjene vrijednosti nekretnina. Visinu tržišne vrijednosti najamnine izvršio je bez uviđaja na licu mjesta i to sve prema zadatku suda prema dokumentaciji priležećoj sudskom spisu i pribavljenim podacima od Službe za vrednovanje nekretnina Grada Zagreba. Stanje nekretnine uzeo je u obzir prema fotografijama koje prileže u sudskom spisu, a prema zadatku suda procjena vrijednosti tržišne najamnine može se izvršiti i bez uviđaja na licu mjesta prema raspoloživoj dokumentaciji. Procjena poredbenom metodom najamnine predmetnog stana moguća je, iako stan nije viđen s obzirom da u spisu postoje fotografije i podaci o stanju istog, a što je uzeto u obzir prilikom izrade nalaza i mišljenja, a sve kako je razvidno na stranici 36/47 i 37/47 gdje su iz daljnjeg poredbenog postupka isključene nekretnine pod brojem 2, 3, 4, 5, 8 i 10 i to iz razloga što su te nekretnine u dostavljenoj zbirci najamnina od Službe Grada Zagreba za vrednovanje nekretnina imale najveću cijenu najma po kvadratu, a uzimajući u obzir stanje nekretnine koja je predmet ovog postupka. Točno je da se u nalazu i mišljenju najamnina povećava kroz mjesece i to iz razloga kako je prikazano na stranici 38/47, jer je bilo potrebno međuvremenski izjednačiti cijenu najma iz zbirke najamnina pribavljene od Službe za vrednovanje nekretnina Grada Zagreba sa vremenskim razdobljem za koji se traži procjena vrijednosti najamnine, odnosno uskladiti s indeksima porasta cijene najma koje objavljuje Državni zavod za statistiku RH. Navodi kako nije točan navod da procijenjene najamnine predstavljaju cijene najma za luksuzne stanove, a ne za stan u derutnom stanu, jer je iz dostavljene zbirke Službe za vrednovanje nekretnina Grada Zagreba razvidno da procijenjena najamnina od 8,75 EUR za 2023. godinu nikako nije najveća najamnina te da je ona primjenom indeksa Državnog zavoda za statistiku u 2019. godini bila 5,75 EUR.

32. Sud je nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Daria Šerera u cijelosti prihvatio jer je isti jasan, obrazložen, neproturječan kako sam sebi, tako i ostalim izvedenim dokazima. Vještak se jasno i detaljno očitovao na sve prigovore tuženice te istima njegov pisani nalaz i mišljenje ni na koji način nisu dovedeni u sumnju.

33. U odnosu na prigovore tuženice valja reći još samo to da je vještak, s obzirom na metodu po kojoj se vrše ovakva vještačenja sukladno odredbama Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina (''Narodne novine'' br. 78/2015) i Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina (''Narodne novine'' br. 105/2015), mogao izraditi nalaz i mišljenje bez izvođenja dokaza očevidom predmetnog stana (koji dokaz stranke nisu predlagale tijekom postupka), a sve s obzirom da je podatke za izračun prosječne tržišne najamnine pribavio od Službe za vrednovanje Grada Zagreba, dok je o stanju konkretne nekretnine zaključio temeljem fotografija koje se nalazu u spisu, o čemu se i vještak detaljno očitovao.

34. Slijedom svega navedenog, sud utvrđuje da je tuženica dužna naknaditi tužitelju korist koju je imala za vrijeme svog posjedovanja cijelog stana, a time i tužiteljevog suvlasničkog dijela nekretnine. Ta korist je, prema ocjeni ovog suda, upravo naknada za korištenje nekretnine u visini tržišne najamnine koju bi tuženica, s obzirom da je u posjedu cijelog stana, plaćala za predmetni suvlasnički dio.

35. Prema iskazima svjedoka i tuženice, sin tužitelja došao je u predmetni stan i pozvao tuženicu na predaju stana u suposjed u ime i za račun tužitelja u razdoblju između smrti majke stranaka (5. lipnja 2019.) i ostavinske rasprave (16. srpnja 2019., što je sud utvrdio uvidom u spis ovog suda posl. br. O-4352/19 kroz sustav e-spisa). Budući točan datum na temelju provedenih dokaza nije bilo moguće utvrditi, sud zaključuje da je tuženica postala nepoštena najkasnije 16. srpnja 2019. kad je ostavinska rasprava održana. Stoga je od tog dana dužna tužitelju platiti naknadu za korištenje nekretnine. Naknada za srpanj 2019. određena je za razdoblje od 16. srpnja 2019. i to u iznosu od 101,56 EUR (ukupan iznos za srpanj podijeljen brojem dana te pomnoženo s 15 dana za koje tužitelj imao pravo na naknadu), dok je za iznos od 101,63 EUR naknade za srpanj 2019. te za iznos od 199,72 EUR naknade za lipanj 2019. tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

36. Stoga je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 13.435,38 EUR za razdoblje od 16. srpnja 2019. do prosinca 2023. na ime naknade za korištenje nekretnine u visini tržišne najamnine, a temeljem odredbe čl. 165. st. 1. ZV-a.

37. Tužitelj ima pravo i na zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose naknade za korištenje nekretnine, sukladno odredbi članka 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – u daljnjem tekstu: ZOO). Rok dospijeća plaćanja pojedinih mjesečnih iznosa naknade, a kako to potražuje tužitelj od svakog 1. u mjesecu za prethodni mjesec, sud smatra primjerenim. O stopi zateznih kamata odlučeno je na temelju odredbe članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

38. Temeljem čl. 154. st. 1. i 5. ZPP-a tužitelju je dosuđen trošak parničnog postupka sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' br. 138/23), a prema zahtjevu tužitelja iz troškovnika predanog 26. rujna 2024. i to za sastav tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav dopisa od 25. ožujka 2021. (opomena pred tužbu) u visini 50 bodova (Tbr. 37. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 1. listopada 2021., 30. studenog 2022. i 29. siječnja 2024. u visini od 100 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za sastav podneska od 25. travnja 2023. u visini 25 bodova (Tbr. 8. t. 4. tarife), za zastupanje na ročištima održanim 27. svibnja 2022., 25. studenog 2022., 25. travnja 2023., 23. listopada 2023. i 26. rujna 2024. u visini 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9. t. 1. Tarife). Navedeno ukupno iznosi 975 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54. Tarife (1.950,00 EUR), uvećano za 25% PDV-a (487,50 EUR), sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 162,58 EUR, sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 162,58 EUR te trošak vještačenja u iznosu od 350,00 EUR, ukupno iznosi 3.112,66 EUR.

39. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava podneska od 5. travnja 2024. jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

40. Iako tužbeni zahtjev tužitelja nije prihvaćen u cijelosti, sud ocjenjuje da tužitelj nije uspio samo sa neznatnim dijelom svog zahtjeva u vezi s kojim nisu nastali posebni troškovi pa je tužitelju trošak dosuđen u cijelosti, sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a.

41. Tužitelj ima pravo i na zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude pa do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke.

42. Kako tuženica nije uspjela u ovom sporu to je njezin zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 5.033,18 EUR odbijen kao neosnovan, kako je odlučeno u točki IV. izreke (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 13. studenog 2024.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćnici tuženice