REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1954/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Davora Pustijanca, suca izvjestitelja, i Nikoline Mišković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., OIB 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Mazalin, odvjetnik u Zagrebu, Trg Republike Hrvatske 1, protiv tuženika OPĆINA NETRETIĆ, OIB 80214224162, Netretić, Netretić 3a, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bartolac, odvjetnik u Karlovcu, Tuškanova 10, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-27/2023 od 27. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. studenog 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-27/2023 od 27. ožujka 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-27/2023 od 27. ožujka 2024. u točki I. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju 10.237,42 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na iznose pojedinačno naznačene u toj točki izreke. U točki II. izreke presude naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka od 1.074,41 EUR.
2. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je utvrdio da je predmet spora isplata 10.237,42 EUR na temelju ugovora o kreditu koji je tužitelj sklopio s HL, a koja je preminula, a njena imovina je kao ošasna imovina prešla u vlasništvo tuženika.
3. Prvostupanjski sud je utvrdio da je prigovor dvostruke litispendencije neosnovan, kao i da tuženik nije osporio visinu utužene tražbine ni da vrijednost ošasne imovine pokojne HL prelazi visinu utužene tražbine, a budući da pokojna HL nije ispunjavala svoje ugovorne obveze da tuženik kao njen nasljednik odgovara za njene dugove, stoga je na temelju odredbe čl. 139. st. 6. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19; dalje: ZN) ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.
4. Protiv presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4.1. U žalbi u bitnom ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 115/23, dalje: ZPP) jer je izreka presude nerazumljiva i jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno tumačio odredbu čl. 139. st. 6. ZN-a po kojoj predmet ovrhe radi ostvarenja tražbina ostaviteljevih vjerovnika mogu biti samo stvari i prava, koja su sastavni dio ostavine, dakle predmet ovrhe mogu biti samo nekretnine i pokretnine opisane u rješenju o nasljeđivanju. Zbog navedenog smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan jer ako bi bio usvojen to bi značilo da tužitelj može ostvarivati svoju tražbinu na cjelokupnoj imovini tuženika, što je protivno čl. 139. st. 6. ZN-a. Smatra da je nepravilan zaključak prvostupanjskog suda da se odredba čl. 139. st. 6. ZN-a primjenjuje isključivo u ovršnom postupku, već da ju treba tumačiti na način da sud ne smije dopustiti da predmet ovrhe radi ostvarenja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini bude bilo koja druga imovina, osim ošasne, a to je prvostupanjski sud dopustio. Smatra da je sud neosnovano zaključio da je prigovor litispendencije neosnovan bez da je detaljno obrazložio razloge za to. Pobija i odluku o trošku. Potražuje trošak žalbenog postupka.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je zaključio da je pobijana presuda pravilna i zakonita.
8. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, ni u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a nije počinjena ni povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju tuženik upire u žalbi.
9. Predmet spora je zahtjev za isplatu 10.237,42 EUR na temelju ugovora o kreditu koji je tužitelj sklopio s HL, a koji potražuje od tuženika kao njenog nasljednika.
10. Između stranaka nije sporno da je HL preminula i da je njena imovina prešla u vlasništvo tuženika, kao ošasna imovina, a što je utvrđeno rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-2294/21-11 od 9. kolovoza 2022.. Nije sporna visina potraživanja, kao ni činjenica da je vrijednost naslijeđene imovine veća od utuženog potraživanja.
11. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio prigovor dvostruke litispendencije neosnovanim, budući da potraživanje u predmetu poslovni broj Ovr-1028/2022 između istih stranaka iznosi 19.846,12 EUR i temelji se na ugovoru o stambenom kreditu od 30. prosinca 2015., dok je potraživanje u ovom predmetu 10.237,42 EUR i temelji se na ugovoru o nenamjenskom kreditu od 8. rujna 2017. dakle ne radi se o radi o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi pa ne postoji objektivni identitet spora.
12. Pravilno je prvostupanjski sud iz isprava u spisu utvrdio da se tužiteljeva tražbina temelji na Ugovoru o kreditu od 11. rujna 2017. (str. 4. - 8. spisa) koji je HL sklopila kao korisnik kredita za iznos od 113.935,90 EUR i rokom otplate od 120 mjeseci, da je tužitelj taj ugovor otkazao jer korisnik nije ispunjavao svoje ugovorne obveze (razvidno iz Otkaza ugovora o kreditu, str. 12. spisa), kao i da dugovanje iznosi upravo 10.237,42 EUR (razvidno iz izvatka iz poslovnih knjiga, str. 15. spisa i knjigovodstvene kartice, str. 16. do 24. spisa), a kako je HL preminula **.**.2021. i njeni zakonski nasljednici su se odrekli nasljedstva, to je na tuženika sukladno odredbi čl. 6. ZN-a prešla njena ostavina. Dakle upravo je tuženik stekao svu njenu imovinu, kao i njene obveze, slijedom čega tuženik odgovora za obveze iz navedenog ugovora.
13. Uzimajući u obzir navedeno, te činjenicu da visina tražbine nije sporna, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.237,42 EUR.
14. Neosnovan je žalbeni navod da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 139. st. 6. ZN-a i posljedično tome pogrešno odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Prvostupanjski sud pravilno zaključio da se odredba čl. 139. st. 6. ZN-a odnosi na ovršni postupak budući da se njome propisuje da predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna ostavina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine. Navedena odredba čl. 139. st. 6. ZN-a ne utječe na ovaj parnični postupak u kojem se odlučuje o postojanju tužiteljeve novčane tražbine i je li ju tuženik dužan podmiti, a ne o načinu namirenja te tražbine, koje može biti dobrovoljno ili prisilno. Naime, tuženik ima mogućnost dobrovoljno podmiriti tužiteljevu tražbinu svojom imovinom (stečenom prije pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju) ili na način da raspolaže ošasnom imovinom (primjerice na temelju ugovora o kupoprodaji) kako bi ostvario novčana sredstva za podmirenje tražbine, dakle mogućnost podmiriti tužiteljevu tražbinu izvan ovršnog postupka. Tek u slučaju da tužitelj na temelju ove presude kao ovršne isprave pokrene ovršni postupak, zakonom je ograničeno što može biti predmet ovrhe radi ostvarenja tražbina ostaviteljevog vjerovnika prema općini, međutim to ograničenje ne utječe na ovaj parnični postupak.
15. Vezano za odluku o trošku, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
16. Slijedom navedenog, na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je potvrditi prvostupanjsku presudu.
Zagreb, 13. studenog 2024.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Srđan Šimac
