REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-11202/2021
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Anđe Ćorluka članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. MC, zbog prekršaja iz čl. 34. st. 1. t. 4. Zakona o javnom okupljanju („Narodne novine“ broj 128/99., 90/05., 139/05., 150/05., 82/11., 78/12.), odlučujući o žalbi okr. MC podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 16. rujna 2021., broj: 20 Pp-914/2021-9, u sjednici vijeća održanoj 13. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. MC i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. MC obvezna je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 30,00 eura (trideset eura), u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku od 16. rujna 2021., broj: 20 Pp-914/2021-9 proglašena je krivom okr. MC da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz čl. 34. st. 1. t. 4. Zakona o javnom okupljanju, za koji joj je primjenom propisa o ublažavanju kazne izrečena novčana kazna 1.000,00 kuna, koju je dužna platiti u roku 3 mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostale novčane kazne.
1.1.Istom presudom okrivljenica je obvezna na naknadu paušalnog troška prekršajnog postupka 100,00 kuna.
2.Protiv presude okr. MC osobno je pravodobno podnijela žalbu navodeći zakonske žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede prekršajnog postupka i povrede materijalnog prekršajnog prava, a iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3.Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani presudu iz osnova i razloga iz kojih se on pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti te nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5.Okrivljenica u žalbi navodi da je željela obavijestiti policiju o mogućnosti „prosvjedne šetnje“ i objavi na društvenim mrežama te je u njeno i svoje ime BC u nadležnoj policijskoj postaji pokušao prijaviti takav javni skup, na što mu je odgovoreno da se takav skup ne može odobriti. Dakle, ne postoji dokument ili dokaz kojim se isti „dopušta“ ili „zabranjuje“, a njezino dobronamjerno obavještavanje policije i pokušaj legalizacije mogućeg skupa ne čini ju „organizatorom“ navedenog skupa. Navodi da su policijski službenici bili prisutni istoj spontanoj prosvjednoj šetnji na kojoj nije bilo kršenja javnog reda i mira ni Zakona o javnom okupljanju, njoj su se obraćali kao „organizatoru“ skupa, a ona je, u želji za dobrom suradnjom, prenosila građanima policijske upute o najboljoj ruti kretanja. Konačno, okrivljenica smatra, imajući u vidu da se u izreci presude navodi da su „prosvjednici hodali po prometnom kolniku i time ugrožavali sigurnost cestovnog prometa“, da se ne može raditi o kršenju propisa Zakona o javnom redu i miru i Zakona o javnom okupljanju, nego Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a policijski službenici nikom nisu napisali prijavu u tom smislu.
6. Međutim, prvostupanjski je sud, na temelju dokaza izvedenih u postupku, obrane okrivljenice, iskaza svjedoka policijskog službenika ŠC i materijalnih dokaza izvedenih u postupku, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, osnovano zaključio da je okrivljenica počinila prekršaj prema optuženju.
6.1.Naime, na glavnoj raspravi 21. lipnja 2021. okrivljenica nije sporila da bi bila organizator javnog okupljanja „Svjetska povorka za slobodu i demokraciju“, navodeći: „Kao organizatorica navedenog javnog okupljanja prijavila sam policiji isto okupljanje i to je u moje ime učinio BC, koji je zajedno sa mnom organizirao javno okupljanje“. Osim navedenog, navela je da je policija pratila njihovu povorku te nije trebala nikakvo posebno odobrenje PU za održavanje predmetnog okupljanja koje se u isto vrijeme s početkom u 12:00 sati održalo u još 4 grada Republike Hrvatske te je na isti način prijavljeno u policiji tih gradova. Nadalje, okrivljenica je u obrani navela da su se svi sudionici povorke pridržavali njenih uputa da održavaju red i mir na javnom okupljanju i utišaju glazbu, te je u dopuni obrane 9. kolovoza 2021. istaknula da kao organizatorica javnog prosvjeda, okupljanja, nije imala redarsku službu niti je istu trebala angažirati jer su se svi sudionici povorke kretali nogostupom sve dok im policija nije dozvolila da se kreću po cesti. Stoga se, svi žalbeni navodi u odnosu na svojstvo organizatora, koje okrivljenica iznosi u žalbi, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, istaknuti tek sada u žalbenom postupku, ukazuju zakašnjelim. Naime, u smislu navedene zakonske odredbe, u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao.
7.Međutim, u obrani pred sudom okrivljenica je tvrdila da je policija na određeno vrijeme zatvorila promet ulicom Stjepana Radića jer je dozvolila sudionicima javnog okupljanja da se kreću kolnikom kuda se odvijao promet i nogostupom (koje činjenice u žalbi ne navodi). Ovu njenu tvrdnju svojim iskazom je osporio policijski službenik ŠC, koji je nakon što je prijavljeno javno okupljanje „Svjetska povorka za slobodu i demokraciju“ izradio prosudbu postupanja i kao policijski službenik sudjelovao istom te detaljno opisao sve okolnosti događaja koje je uočio neposrednim opažanjem.
7.1.Prvostupanjski je sud pravilno cijenio izvedene dokaze, a za svoju odluku dao odgovarajuće i jasne razloge. U skladu sa slobodnom ocjenom dokaza u smislu čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona je i ocjena prvostupanjskog suda da prihvati kao vjerodostojan iskaz ispitanog svjedoka, koji je svjedočio uvjerljivo i okolnosno o činjenicama koje je utvrdio neposrednim opažanjem, u njegovom iskazu nije bilo nelogičnosti i kontradiktornosti i nema elemenata koji bi upućivali na njegovu nevjerodostojnost, kao ni razloga zašto bi, kao osoba koja je obavljala svoju dužnost, neistiniti teretio okrivljenicu.
8.Slijedom navedenog nije osnovana žalba okrivljenice zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je osnovano okrivljenica proglašena krivom da kao organizatorica javnog okupljanja, nije organizirala zakonom predviđenu redarsku službu što je rezultiralo ugrožavanjem sigurnosti cestovnog prometa te počinila prekršaj iz čl. 34. st. 1. t. 4. Zakona o javnom okupljanju.
9.Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, te nalazi da je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrečena više nego primjerena novčana kazna, koja nije previsoka. Naime, za počinjeni prekršaj u vrijeme počinjenja djela bila je propisana novčana kazna od 5.000,00 do 20.000,00 kuna. Prvostupanjski je sud, prilikom odmjeravanja kazne cijenio na strani okrivljenice olakotne okolnosti, pa uz činjenicu da nije utvrđena niti jedna otegotna okolnost, primijenio institut ublažavanja kazne i izrekao novčanu kaznu znatno nižu od propisane te ovaj sud ne nalazi okolnosti za daljnje ublažavanje izrečene novčane kazne.
9.1.Ovaj drugostupanjski sud vodio je računa da je, nakon donošenja nepravomoćne presude, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ br. 57/22., 88/22.), 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o javnom okupljanju („Narodne novine“ br. 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje neznatno blaži minimum i maksimum novčane kazne (660,00 do 2.650,00 eura) Ovaj sud je razmatrao da li bi na temelju odredbi čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona trebalo u ovom slučaju trebalo primijeniti taj Zakon, međutim smatra da, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, „novi“ Zakon o javnom okupljanju nije blaži za okr. MC, budući da joj je pobijanom presudom izrečena novčana kazna znatno ispod propisanog posebnog minimuma.
10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (u protuvrijednosti valute euro prema fiksnom tečaju valute), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenice. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 30,00 eura, dakle neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice.
11.Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 13. studenog 2024.
Zapisničarka :
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v. r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenicu i tužitelja.
