Zakon.hr

Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-1354/2020-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nini Bertol, odvjetnici iz Zaprešića, protiv tužene KO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Romeu Herceg, odvjetniku iz Zaboka, radi utvrđenja prava vlasništva i predaje nekretnina u posjed, rješavajući žalbu tužene izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P-319/2017- 36 od 6. veljače 2020., u sjednici vijeća održanoj 13. studenoga 2024.

p r e s u d i o j e

I. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tužene te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P-319/2017-36 od 6. veljače 2020. u dijelu koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj HO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] vlasnik 133/421 dijela k. č. br. [katastarska čestica] Kuća broj 23 i dvorište u Gorici pov.421 m2 (koja po novoj izmjeri odgovara k. č. br. [katastarska čestica]), u površini od 133 m2 i 322/1097 dijela k. č. br. [katastarska čestica]-A Sjenokoša kućni prostor površine 1097 m2 , ( koja po novoj izmjeri odgovara k. č. br. [katastarska čestica]), u površini od 322 m2, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na skici mjerničkog vještaka Tomislava Tuđe zaposlenog u GEO BT d.o.o. Zabok od 17. siječnja 2019. godine, označeno sa A-B-1-2-D-A, pa je tužena dužna trpjeti da tužitelj izvrši cijepanje navedenih čestica radi formiranja novih čestica sukladno navedenoj skici mjerničkog vještaka Tomislava Tuđe od 17. siječnja 2019. godine, sve u roku od 15 dana.

II. Dozvoljava se tužitelju da temeljem ove presude, parcelacijskog elaborata i prijavnog lista za zemljišnu knjigu zatraži i ishodi upis na svoje ime prava vlasništva na novoformiranim česticama kako je to opisano pod I. izreke ove presude, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženoj da tužitelju preda u posjed 133/421 dijela k. č. br. [katastarska čestica] dijela k. č. br. [katastarska čestica]-A obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje nekretnine su na skici mjerničkog vještaka Tomislava Tuđe, od 17. siječnja 2019. godine, označene sa A-B-1-2-D-A, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 15.867,04 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 6. veljače 2020. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

r i j e š i o j e

Djelomično se uvažava žalba tužene te se presuda Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P-319/2017-36 od 6. veljače 2020. ukida u dijelu točke II. izreke koji glasi: II. "… nastalim od 133/421 dijela k. č. br. [katastarska čestica] dijela k. č. br. [katastarska čestica]-A k. o. [katastarska općina], prema skici mjerničkog vještaka Tomislava Tuđe od 17. siječnja 2019. godine na prostoru označenom sa A-B-1-2-D-A…".

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Utvrđuje se da je tužitelj HO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] vlasnik 133/421 dijela k. č. br. [katastarska čestica] Kuća broj 23 i dvorište u Gorici pov.421 m2 (koja po novoj izmjeri odgovara k. č. br. [katastarska čestica]), u površini od 133 m2 i 322/1097 dijela k. č. br. [katastarska čestica]-A Sjenokoša kućni prostor površine 1097 m2 , ( koja po novoj izmjeri odgovara k. č. br. [katastarska čestica]), u površini od 322 m2, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na skici mjerničkog vještaka Tomislava Tuđe zaposlenog u GEO BT d.o.o. Zabok od 17. siječnja 2019. godine, označeno sa A-B-1-2-D-A, pa je tužena dužna trpjeti da tužitelj izvrši cijepanje navedenih čestica radi formiranja novih čestica sukladno navedenoj skici mjerničkog vještaka Tomislava Tuđe od 17. siječnja 2019. godine, sve u roku od 15 dana.

II Dozvoljava se tužitelju da temeljem ove presude, parcelacijskog elaborata i prijavnog lista za zemljišnu knjigu zatraži i ishodi upis na svoje ime prava vlasništva na novoformiranim česticama nastalim od 133/421 dijela k. č. br. [katastarska čestica] dijela k. č. br. [katastarska čestica]-A k. o. [katastarska općina], prema skici mjerničkog vještaka Tomislava Tuđe od 17. siječnja 2019. godine na prostoru označenom sa A-B-1-2-D-A, kako je to opisano pod I izreke ove presude, u roku od 15 dana.

2. Tužena je pravovremeno podnijela žalbu pobijajući presudu suda prvog stupnja u cijelosti pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP), predlažući da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz obvezu tužitelja na naknadu parničnih troškova tuženoj, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode ističući da je sud prvog stupnja na temelju jasno i precizno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan pa tužitelj predlaže žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tužene djelomično je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi vlasnikom određenog dijela nekretnina oznake kč. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica]-A obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da se naloži tuženoj da mu vrati posjed istih i trpi parcelaciju radi formiranja novih čestica prema skici mjerničkog vještaka te upis prava vlasništva tužitelja na novoformiranim česticama u zemljišnim knjigama.

6. Po provedenom postupku prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je tužitelj sin pok. FO, čiji je otac bio pok. GO, a tužena da je kćerka pok. NO, čiji je otac bio NO,

- da je rješenjem od 10.11.2010. iza pok. NO mlađeg, oca tužene, utvrđena kao naknadno pronađena imovina k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica]-A, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je kod Kotarskog suda u Klanjcu, posl.br. R1-29/60, u postupku radi razvrgnuća suvlasničke zajednice između NO GO i NO, sklopljena sudska nagodba o diobi nekretnina te je u diobnoj osnovi, koja je sastavni dio nagodbe, navedena i k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište od koje 76 čhv pripada UO, a 52 čhv UO GO, a preostali dio bi bio za put, te je navedena i k. č. br. [katastarska čestica]-A, površine 305 čhv, od koje 167 čhv pripada UO, 100 čhv ZO, a 57 čhv ostalim vlasnicima,

- da je pravomoćnim rješenjem Kotarskog suda u Klanjcu posl.br. R1-29/60-30 od 7.9.1960., prema postignutoj nagodbi utvrđeno da ZO, između ostaloga, pripada nova k. č. br. [katastarska čestica] dvorište u površini od 52 čhv i nova k. č. br. [katastarska čestica] oranica Funduš u površini od 100 čhv, a da NO, između ostaloga, pripadne nova k. č. br. [katastarska čestica] dvorište sa 76 čhv i nova k. č. br. [katastarska čestica] sa 167 čhv, međutim koje rješenje nikada nije provedeno u zemljišnim knjigama,

- očevidom i identifikacijom po mjerničkom vještaku Tomislavu Tuđa utvrđeno je da prijepor u naravi predstavlja neograđeni dio dvorišta uz kuću tužene koji je označen u nalazu i mišljenju vještaka sa oznakama A-B-1-2-D-A, i nalazi se na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 137 m[2] , a na dijelu k. č. br. [katastarska čestica]-A ima površinu 338 m2,

- da tužena ne spori da je 2017. bagerom dala isplanirati sporni prostor i posijala travu na istom,

- temeljem iskaza svjedoka LO, RO, AO te iskaza strica i majke tužitelja, sud utvrđuje da su prednici tužitelja nakon diobe 1960. nastavili uživati sporne nekretnine na način što je djed tužitelja GO živio u kući koja se nalazila na prijeporu do 1977. kada je izgorjela, a nakon toga su nastavili uživati predmetnu nekretninu na način da su je kosili i održavali roditelji i stric tužitelja SO, a potom i tužitelj sve do 2017. kada im je tužena zabranila pristup na predmetne nekretnine,

- da je za ovaj postupak neodlučna činjenica što je pravni prednik tužene NO u zk. ispravnom postupku prenio predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama na svoje ime jer u tom postupku nisu sudjelovali prednici tužitelja, a NO je znao da nije vlasnik predmetnih nekretnina u cijelosti jer je sudjelovao u diobi 1960.

6.1. Temeljem prednje utvrđenih činjenica te pozivom na tada važeći paragraf 1468. Općeg građanskog zakonika, a vezano uz članak 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91 i 92/94), sud zaključuje da je tužitelj po svojim prednicima kao istinitim, zakonitim i poštenim posjednicima, dosjelošću stekao vlasništvo prijepora te usvaja tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz obvezu tužene na naknadu parničnog troška tužitelju temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u ukupnom iznosu od 15.867,04 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano ukazuje tužena u žalbi s obzirom da presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ju je moguće valjano pravno ispitati.

7.1. Također je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Neosnovani su žalbeni navodi tužene da je sud prvog stupnja svojom odlukom prekoračio tužbeni zahtjev kada nije odlučio o dijelu tužbenog zahtjeva iz podneska zaprimljenog kod suda 18.3.2019. koji glasi "razdaljina između točaka A-B iznosi 11,80 m, između točaka B-1 iznosi 23,43 m, između točaka 1-2 iznosi 24,49 m, između točaka 2-D iznosi 4,95 m i između točaka D-A iznosi 53,29 m" kao i dijela tužbenog zahtjeva koji glasi "… i sudskoj nagodbi u predmetu Kotarskog suda u Klanjcu posl. br. R1-29/60-22 od 19. travnja 1960. g. i dopuni nagodbe posl. br. R1- 29/60-23 od 4. svibnja 1960. g. sklopljene između HO NO i HO GO.” Naime pravilno žaliteljica primjećuje da je sud propustio odlučiti o tom dijelu tužbenog zahtijeva, ali pogrešno drži da je time sud počinio apsolutno bitnu povredu iz odredbe čl. 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a. U situaciji kada je sud propustio odlučiti o dijelu zahtjeva kojim je morao odlučiti presudom, a stranka (u konkretnome tužitelj) ne podnese u roku od petnaest dana od primitka presude prijedlog sudu da se presuda dopuni, tada se u smislu odredbe članka 339. stavak 2. ZPP-a smatra da je tužba u tom dijelu povučena.

8.1. Međutim, opravdano tužena u žalbi navodi da je sud u pobijanoj presudi prekoračio tužbeni zahtjev i time počinio apsolutno bitnu povredu propisanu odredbom članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a time što je intervenirao u sadržaj točke II. tužbenog zahtijeva iz podneska tužitelja zaprimljenog kod suda 18.3.2019., dodajući tekst "... nastalim od 133/421 dijela k. č. br. [katastarska čestica] dijela k. č. br. [katastarska čestica]-A k. o. [katastarska općina], prema skici mjerničkog vještaka Tomislava Tuđe od 17. siječnja 2019. godine na prostoru označenom sa A-B-1-2-D-A…" u točki II. izreke presude. Obzirom da je na taj način prvostupanjskom presudom dosuđeno više od onog što je tužitelj tražio tužbenim zahtjevom, točku II. izreke prvostupanjske presude u tom dijelu je valjalo ukinuti pozivom na odredbu članka 369. stavak 5. ZPP-a.

9. Protivno žalbenim navodima tužene pravilno je i potpuno sud prvog stupnja utvrdio činjenično stanje, cijeneći pri tome sve izvedene dokaze na način propisan odredbom članka 8. ZPP-a te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

9.1. Neosnovano tužena navodi da dioba nekretnina među pravnim prednicima stranaka, postignuta u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice pred Kotarskim sudom u Klanjcu pod posl. brojem R1-29/60, u kojem je donijeto i pravomoćno rješenje o diobi 7.9.1960., nikada nije provedena obzirom na činjenicu da je rješenje imalo nedostatke radi kojih ga nije bilo moguće provesti u zemljišnim knjigama. Naime, suprotno navodima žaliteljice navedeno rješenje je od strane Zemljišno–knjižnog odjela Općinskog suda u Klanjcu, pod posl. brojem Z-244/75, dostavljeno i provedeno u katastarskom operatu te je sud cijeneći iskaze svjedoka LO, AO i DO (koji su kao susjedi o posjedu i korištenju prijepora iskazivali temeljem osobnih i neposrednih saznanja, a osobno nisu zainteresirani za ishod postupka pa ih je sud kao vjerodostojne i nepristrane prihvatio) utvrdio da je na prijeporu bila kuća djeda tužitelja u kojoj je živio dok nije izgorjela 1977. kada je ostao samo kameni podrum pa su je prednici tužitelja nastavili koristiti kao vrt i livadu dok prednik tužene, koji je živio u kući do prijepora, nikada nije prijepor koristio niti je na njemu bilo što gradio. Također je sud detaljno i jasno obrazložio zašto prihvaća kao vjerodostojne iskaze majke i strica tužitelja dok ne prihvaća iskaze svjedoka EO, BO, ŠO, CO te supruga i sina tužene. Stoga je pravilnom ocjenom svih provedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. ZPP-a prvostupanjski sud utvrdio da su pravni prednici tužitelja i tužitelj nakon diobe 1960. nastavili uživati prijepor prema postignutoj sudskoj nagodbi sve do 2017. kada je tužitelju tužena zabranila pristup.

9.2. Nadalje je, protivno navodima žalbe u svezi nasljeđivanja i darovanja prijepora, pravilan zaključak suda temeljen na utvrđenim odlučnim činjenicama da su prednici tužitelja, roditelji i stric, nakon smrti djeda tužitelja, nastavili koristiti i uživati prijepor na način da ga je majka tužitelja na dijelu obrađivala kao vrt, dok su ga otac i stric kosili i čistili, a što je nastavio i tužitelj kojem je, nakon smrti oca te dogovorom unutar obitelji odnosno majke i strica tužitelja, prijepor u cijelosti pripao.

10. Sukladno odredbi članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje ZV), propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Stoga je prvostupanjski sud pravilno cijenio pretpostavke za dosijedanje na predmetnoj nekretnini sukladno pravnim pravilima austrijskoga Općeg građanskog zakonika (OGZ) koja su se primjenjivala na temelju članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list FNRJ" broj 86/46 - pročišćeni tekst), do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92 - dalje: ZOVO) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. i bio u primjeni do stupanja na snagu ZV-a 1. siječnja 1997.

10.1. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću posjed mora biti barem pošten i trajati zakonom određeno vrijeme. Posjed je pošten, odnosno savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (paragraf 328 OGZ, čl. 72. st. 2. ZOVO, a sada čl. 18. st. 5. ZV-a. Poštenje (savjesnost) se pretpostavlja. Nadalje je prema pravnom pravilu iz paragrafa 1493 OGZ tko načinom poštenim prima kakvu stvar od zakonitog i poštenog posjednika, taj ima pravo kao nasljednik da uračuna sebi vrijeme dosjelosti svojeg prednika, time da je prema pravnom pravilu 1468 OGZ bio propisan tridesetogodišnji rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, međutim, ustaljeno je i općeprihvaćeno pravno shvaćanje (zauzeto na Proširenoj općoj sjednici bivšeg Saveznog Vrhovnog suda FNRJ od 3. travnja 1960.) da umjesto propisanog roka iz paragrafa 1468 OGZ u trajanju od 30 godina je dostatan pošteni posjed od 20 godina (Rev-x 51/13-2 od 23. srpnja 2014.). Stoga su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva prednika tužitelja ostvarene i ranije od utvrđenja prvostupanjskog suda odnosno još u rujnu 1980.

10.2. Neosnovani su navodi žalbe tužene da tužitelj i njegovi pravni prednici nisu mogli naslijediti predmetne nekretnine jer da iste nisu bile obuhvaćene rješenjima o nasljeđivanju iza pok. GO i pok. FO, budući da se prema odredbi čl. 4. st. 4. Zakona o nasljeđivanju nasljednikom postaje trenutkom smrti ostavitelja, kao i da tužitelj nije mogao steći prijepor jer da usmeno darovanje nije realizirano zbog pomanjkanja zakonske forme obzirom da je pravilno zaključio prvostupanjski sud o postojanju kontinuiranog i nesmetanog posjedovanja tužitelja i njegovih prednika predmetnih nekretnina od sudskog razvrgnuća suvlasničke zajednice 1960. do 2017. kada je tužena zapriječila i onemogućila tužitelja u posjedu i korištenju prijepora te stjecanja vlasništva dosjelošću. Konačno, neosnovano žaliteljica ukazuje na potrebu dokaza o dopuštenosti parcelacije jer isto nije isticala tijekom postupka.

11. U odnosu na žalbene navode da je prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbu članka 130. stavak 2. ZV-a prema kojoj je tužena postupala u dobroj vjeri kada je izvršila uknjižbu svog prava vlasništva temeljem rješenja o nasljeđivanju, isti su također neosnovani budući da tužena niti ne tvrdi da bi vlasništvo stekla pravnim poslom nego nasljeđivanjem, a u kojem slučaju ne dolazi do primjene načelo povjerenja u zemljišne knjige. Također se neosnovano tužena poziva i na rješenje o građenju budući da je utvrđeno da na prijeporu prednici tužene kao i tužena nisu gradili pored utvrđene okolnosti da su isti znali i morali znati da im prijepor niti ne pripada.

12. Slijedom izloženog, a suprotno navodima žalbe tužene, s obzirom na utvrđenja u postupku da je tužitelj vlasništvo utuženih nekretnina stekao dosjelošću putem svojih pravnih prednika o čemu je sud prvog stupnja dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je pozivom na odredbe čl. 388. st. 2. ZV-a u svezi sa pravnim pravilima OGZ-a i odredbama ZOVO- a usvojio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja.

13. Glede troškova postupka iz točke VI. izreke pobijane presude, kojom je tuženoj naloženo da isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 15.867,04 kn, pravilno je sud primijenio odredbu članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP-a te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku prema poduzetim radnjama punomoćnice tužitelja.

14. Stoga je žalbu tužene valjalo djelomično odbiti kao neosnovanu te primjenom odredbe članka 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke presude, a dijelom usvojiti kao osnovanu te primjenom odredbe članka 369. stavak 5. ZPP-a odlučiti kao u izreci rješenja.

15. Tuženoj nije priznat trošak žalbenog postupka primjenom odredbe članka 154. st. 5. ZPP-a budući da je uspjela u razmjerno neznatnom dijelu pa je primjenom odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci 13. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte