REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3123/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BZ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Borislav Planinc, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Addiko Bank d.d. [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2103/2023-3 od 11.siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P-182/2021-30 od 25.travnja 2023., u sjednici održanoj 13.studenoga 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2103/2023-3 od 11.siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P-182/2021-30 od 25.travnja 2023. zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu te zbog povrede temeljnih prava tuženice zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pozivajući se na odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio pravna pitanja:
"1. Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003), odluka suda kojom je utvrđeno da je odredba potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dio odredbe o načinu promjene kamatne stope te dio odredbe o valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nepoštena, odnosno ništetna, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja i obaviještenosti potrošača o značenju navedene odredbe prije sklapanja ugovora?
2. Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom kreditora i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?
3. Je li zakonita odluka suda kojom je potrošaču priznato pravo na zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF o valutnoj klauzuli računajući od izvršenog plaćanja bez saslušanja svjedoka koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu I kojega je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o spornoj ugovornoj odredbi?
odnosno
Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom kreditora i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u potrošačkom ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?"
4. Protivi li se čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/2003) čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/2007), odluka suda kojom je odredba ugovora sklopljenog između potrošača i trgovca (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) utvrđena nepoštenom, odnosno ništetnom, samo na temelju utvrđenja da se o ugovaranju iste nije posebno pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?
5. Treba li se odredba ugovora o kreditu sklopljenog između potrošača i trgovca a kojom je ugovorena naknada za obradu kredita odredba smatrati cijenom ugovora o kreditu, u smislu čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/2003) čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/2007) radi čega nije dopušteno ocjenjivati poštenost odredbe ukoliko je ista ugovorena kao jasna, lako uočljiva i lako razumljiva?"
4. Polazeći od odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP vijeće je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. Prema ocjeni vijeća prvo pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, nižestupanjski sudovi se nisu izrazili da su isključivo apriori vezani pravnim stavovima iz presuda donesenih u kolektivnom sporu. Iz nižestupanjskih utvrđenja proizlazi da izjava jednog predloženog svjedoka ne upućuje na zaključak da bi isti imao konkretna saznanja o ugovaranju ovdje spornog ugovora o kreditu ,dok bi ispitivanje drugog predloženog svjedoka bilo nesvrsishodno i neekonomično jer isti ne boravi u [adresa], a sam, u podnesku kojim se očitovao sudu, navodi da ne boravi u [adresa] i da se ne sjeća tužiteljice i postupka sklapanja predmetnog ugovora. Slijedom toga tuženik u provedenom postupku nije dokazao da su tužiteljici pri sklapanju ugovora kreditorovi zaposlenici protumačili i objasnili značaj i posljedice spornih ugovornih odredbi odnosno da su joj te odredbe učinili razumljivima.
4.2 Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o drugo i trećem naznačenom pravnom pitanju u prijedlogu za dopuštenje revizije ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda broj Revt- 249/14 od 9. travnja 2015., broj Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i ovaj sud u odlukama broj Revd-3221/2023 od 24. listopada 2023., Revd-549/2023 od 4. srpnja 2023. i drugim).
4.3. Prema ocjeni vijeća pravno pitanje označeno u tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije kao četvrto pravno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer odgovor na pitanje uzrokuje li naknada za obradu kreditnog zahtjeva o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovisi o okolnostima svakog pojedinačnog slučaja, a konkretnom slučaju sud drugog stupnja pravilno proveo test poštenosti sporne odredbe, pa nije riječ o pitanju u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitati sudsku praksu.
4.4. U odnosu na peto naznačeno pravno pitanje prema ocjeni vijeća riječ je o pravnom pitanju u pogledu kojeg pobijana presuda ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetog pravnog shvaćanja u odluci broj Rev-673/2023-2 od 13. veljače 2024.,a nije riječ o pravnom pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
5. Budući da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučio kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
6. Prema ocjeni vijeća tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo (na pravično suđenje) zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP.
7. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on sastavljen u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP-a te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 13. studenoga 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
