Poslovni broj: Gž-314/2023-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanče članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Suzani Zubović, odvjetnici u Dubrovniku, protiv tuženice FBP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade neimovinske štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Pn-102/2018 od 13. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Pn-102/2018 od 13. prosinca 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 10.100,00 kuna/ 1.340,50 eura s pripadajućim zakonskom zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa do dana isplate po stopi propisanoj u skladu s člankom 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.,114/22. i 156/22. - u daljnjem tekstu: ZOO), koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (točka I. izreke).

1.1 Odlukom o troškovima sadržanom u toj presudi naloženo je tuženici isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu 14.250.00 kuna/ 1.891,30 eura sa zateznim kamatama po stopi koja je određena uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koje teku na navedeni iznos od 13. prosinca 2022. do isplate, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženica pobijajući je zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se ista preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženice pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da mu tuženica nadoknadi neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti, časti i ugleda, iznošenjem neistinitih tvrdnji o nesavjesnom liječenju na sjednicama Radničkog vijeća Opće bolnice Dubrovnik, kao i u elektronskoj pošti od 10. veljače 2018. i 19. ožujka 2018. adresiranoj na više primatelja, te objavom na portalu "dubrovnikportal.com".

6. Između stranaka je sporno je li sadržaj usmenih izjava i elektronske pošte i objave na portalu povrijedio pravo osobnosti tužitelja - čast i ugled, te pripada li tužitelju pravo na zatraženu pravičnu novčanu naknadu na ime neimovinske štete u iznosu od 10.100,00 kuna/ 1.340,50 eura.

7. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda, kao i iz stanja spisa proizlazi slijedeće odlučno činjenično stanje:

- da su tužitelj i tuženica liječnici specijalisti neurologije i zaposlenici Opće bolnice Dubrovnik,

- da se u elektronskoj pošti od 10. veljače 2018. u kojoj tužiteljica upućuje na nezakonitosti u radu Opće bolnice Dubrovnik tužitelj navodi imenom i prezimenom kao jedna od osoba koja sudjeluje u krivotvorenju podataka o izvršenim pregledima pacijenata, te se navodi i da je tužitelj osoba "koja ogovara sve i svakoga, zadirući u obitelj, koja ordinira trombolizu po vlastitom protokolu pa i onom koji je imao u VLC i koji je nakon trombolize logično prokrvario i na žalost preminuo", kao i da je tužitelj odgovoran za smrt pacijenta RB,

- da se u elektronskoj pošti od 19. ožujka 2018. ponovo navode okolnosti u svezi nesavjesnog liječenja, a posljedično tome i smrti pacijenata RB i OB,

- da je u članku objavljenom na dubrovnikportal.com koji nosi naslov "Smrt branitelja u OB Dubrovnik" tuženica iznosila okolnosti vezane uz smrt pacijenta J.P. koja je nastupila zbog nesavjesnog i nestručnog liječenja specijaliste neurologa u Općoj bolnici Dubrovnik,

- da u svom iskazu tuženica nije osporila da ni bila autor spornih tekstova i objava, te da je u svezi sporne elektronske pošte tuženica u svom iskazu navela da je iste poslala nadležnim osobama prilikom vršenja dužnosti sindikalne povjerenice koja tuženicu obvezuje na takvo postupanje radi zaštite prava i interesa radnika, pri čemu ističe da elektronska pošta poslana 10. veljače 2018. niti jednom riječju ne spominje tužitelja,

- da iz iskaza saslušanog svjedoka HB proizlazi kako je tuženica lažno optuživala tužitelja za nesavjesno liječenje, da je to činila putem elektronske pošte upućene na više različitih adresa, da je o smrti branitelja čitao i na nekim portalima, da je tuženica bila aktivna na društvenim mrežama često objavljujući tekstove spornog sadržaja, kao i da je priče o tužitelju čuo i od poznanika u gradu, te da mu je poznato kako je tuženica kontaktirala i obitelj preminulog pacijenta tvrdeći da je smrt nastupila kao posljedica nesavjesnog liječenja tužitelja. Nadalje je naveo kako protiv tužitelja nije nikada vođen nikakav postupak jer da za to nije bilo razloga, a da je protiv tuženice u tijeku postupak radi trajnog oduzimanja liječničke licence, kojeg je pokrenuo kao ravnatelj OB Dubrovnik,

- da iz iskaza svjedoka IB, proizlazi kako mu je poznato da je povodom optužbi tuženice vođen postupak unutarnje kontrole u kojem nisu utvrđeni propusti tužitelja, da je tuženica na društvenim mrežama objavljivala da je tužitelj ubojica pacijenata i branitelja, te da su ga o tome obavještavali prijatelji i medicinsko osoblje OB Dubrovnik koji su aktivni na društvenim mrežama. Nadalje je ovaj svjedok iskazao da je tuženica optuživala tužitelja za počinjenje kriminalnih radnji za vrijeme specijalizacije u KB Sestre Milosrdnice u Zagrebu, a da je on, naprotiv, o tužiteljevom radu čuo samo pohvale, te da je pred Općinskim sudom u Dubrovniku u tijeku niz parnica pokrenutih po tužbama desetak drugih kolega liječnika i njega osobno protiv tuženice zbog kleveta,

- da iz iskaza svjedokinje JB proizlazi kako je osobno vidjela elektronsku poštu koju je tuženica adresirala na više primatelja, između ostalog i upravu bolnice, ministarstvo zdravstva, premijera i predsjednicu Republike Hrvatske, a u kojoj tuženica, između ostalih, optužuje i tužitelja za nesavjesno liječenje i smrt pacijenta, kao i da je o navedenom čitala na društvenim mrežama i raznim portalima, te da je povodom prijave tuženice vršena kontrola od strane HZZO-a, ali da u radu tužitelja nije bilo utvrđenih nepravilnosti, te da se protiv tuženice vodi niz postupaka po tužbama djelatnika OB Dubrovnik, kao i nje osobno,

- da iz iskaza svjedoka UB proizlazi da je na sjednicama radničkog vijeća kojima je bio prisutan, u nekoliko navrata čuo tuženicu kako optužuje tužitelja da je ubojica, da ordinira krivu terapiju, kao i da "duplira" liječničke nalaze radi stvaranja dojma o većem radnom učinku. Nadalje je iskazao da je u tijeku više postupaka protiv tuženice, te da je tuženica i protiv njega pokrenula parnični postupak koji je okončan u njegovu korist, kao i kazneni postupak u kojem je pravomoćno oslobođen optužbe,

- da iz iskaza svjedokinje ŠB proizlazi da je na sjednicama vijeća tuženica u kontekstu lažnog evidentiranja podataka o radu spminjala tužitelja, a da je o medijskim natpisima čula od drugih kolega, ali i od osoba koje ne pripadaju bolničkim krugovima,

- da iz iskaza svjedoka EB proizlazi da osobno nije vidio poruke ni tekstove objavljene na društvenim mrežama u kojima tuženica optužuje tužitelja za nesavjesno liječenje, te da o tome ima saznanja koja je dobio od drugih zaposlenika OB Dubrovnik, a jednom prilikom da mu je tijekom dežurstva tužitelj u stanju vidne uznemirenosti rekao za optužbe koje tuženica iznosi protiv njega, nakon čega mu je on savjetovao terapiju za smirenje,

- da iz iskaza svjedoka SB, BB, ĆB, GB i ZB, proizlazi da o okolnostima sukoba tužitelja i tuženice nemaju osobnih saznanja.

8. Na temelju naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja u konkretnom slučaju, prvostupanjski je sud zaključio da tužitelj ima na temelju odredbi članka 1100. stavka 1. ZOO-a pravo na naknadu štete zbog povrede ugleda i časti, jer je dokazao da je iznošenjem neistinitih činjenica u tekstovima koje je elektronskom poštom odaslala na više adresa i objavila na društvenom portalu tuženica naštetila časti i ugledu tužitelja u tolikoj mjeri da bi to zahtijevalo naknadu nematerijalne štete, slijedom čega je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio.

9. Navedena činjenična utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, dok se način na koji tuženica u žalbi osporava činjenični supstrat na kojem je utemeljena prvostupanjska presuda ne može prihvatiti pravilnim, jer nema nikakva uporišta u sadržaju dokaza provedenih tijekom postupka.

10. Naime, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je dobar ugled i glas tužitelja kao liječnika izrazito bitan element u njegovom poslovanju. Stoga je tuženica iznoseći neistinite podatke o tužitelju u spornim tekstovima i to prvenstveno da je uslijed nesavjesnog i nestručnog liječenja pacijent tužitelja preminuo, tužitelja prikazala kao nestručnu i nesavjesnu osobu i time mu povrijedila pravo osobnosti – povredom prava na čast ugled i dostojanstvo, slijedom čega je odgovorna i za nastalu neimovinsku štetu.

10.1. Stoga je predmetni tekst tuženice koji je učinila javnim i dostupnim velikom broju ljudi rezultat njezinog postupanja, zbog čega je prema mišljenju ovoga suda tuženica time prouzročila tužitelju štetu u vidu povrede prava osobnosti na ugled i čast, pri čemu tuženica nije dokazala postojanje nijednog razloga kojim bi otklonila odgovornost za predmetnu štetu prouzročenu tužitelju.

11. Pritom pravilno zaključuje prvostupanjski sud da okolnost što je tužiteljica u vrijeme pisanja inkriminiranih tekstova bila i sindikalna povjerenica nije od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari jer se ne radi o iskazivanju iz kompetencija sindikalne povjerenice kao osobe koja ima zadaću štititi socijalni status i prava zaposlenika već o iznošenju neistinitih tvrdnji o nesavjesnom liječenju tužitelja koje u ovom postupku tuženica nije dokazala, niti je dokazala da se zbog nesavjesnog liječenja protiv tužitelja ikada vodio disciplinski, prekršajni ili kazneni postupak, kao ni da bi ona protiv tužitelja zbog sumnje na počinjenje djela nesavjesnog liječenja inicirala pokretanje odgovarajućih postupaka pred sudom. Dakle, u konkretnom se slučaju ne radi o obvezi informiranja javnosti u cilju zaštite zaposlenika, a što bi bila uloga sindikalnog povjerenika, već o namjernom iznošenju neistinitih i netočnih informacija kojima je javnost dovedena u zabludu glede osobe tužitelja.

12. Isto tako, neosnovano tužiteljica u žalbi ističe da u elektronskoj pošti od 10. veljače 2018. niti jednom riječju ne spominje tužitelja poimence, kada iz preslike te pošte koja je priložena spisu jasno proizlazi suprotno, kao što neosnovano prigovara da u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude nije dokazano da je upravo tuženica autorica spornih tekstova, kod činjenice da te prigovore nije iznosila tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom, pa se takvi prigovori ne mogu razmatrati u ovoj fazi postupka kako je to propisano odredbom članka 352. stavka 1. ZPP-a. Pritom se posebno ističe kako ni tuženica tijekom prvostupanjskog postupka nije osporavala da je ona autor spornih tekstova, već je u svom iskazu isticala samo da je poduzete radnje vršila u skladu s funkcijom sindikalne povjerenice navodeći kako iste tužitelju nisu nanijele nikakvu štetu.

13. Prema odredbi članka 19. stavka 1. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, dok prema stavku 2. istoga članka pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

13.1. Odredbom članka 1100. stavkom 1. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

14. Ocjenom dokaza u spisu, prije svega elektronske pošte od 13. veljače 2018. i 19. ožujka 2018., te članka objavljenog na portalu "dubrovnikportal.com", kao i iskaza tužitelja i tuženice, te saslušanih svjedoka HB, IB, JB, UB, ŠB i EB prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je navođenje imena i prezimena tužitelja u kontekstu objavljivanja teksta o nesavjesnom liječenju na odjelu neurologije u OB Dubrovnik prouzročilo štetu tužitelju u privatnom i poslovnom životu u smislu članka 1100. ZOO-a za koju je odgovorna tuženica, pri čemu ovaj sud prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda da se radilo o škodljivoj informaciji zbog koje je tužitelj trpio duševne boli zbog povrede prava na ugled, čast i dostojanstvo kao zaštićenih prava osobnosti (članak 19. stavci 1. i 2. ZOO-a)

15. Nadalje, tužiteljica je naknadno na portalu "dubrovnikportal.com" objavila i članak istovjetnog sadržaja ne navodeći ime tužitelja, ali opisujući situaciju o kojoj je prethodno informirala primatelje elektronske pošte na način da se lako moglo zaključiti kako se radi upravo o tužitelju, pa je time još većem broju osoba učinila dostupnim neistinite tvrdnje u svezi tužiteljevog rada, njegove savjesnosti i liječničkih kompetencija, čime je povreda ugleda časti i dostojanstva zbog škodljive informacije objevljene na takav način još teža jer je tu informaciju vidjelo više ljudi koji tužitelja poznaju neposredno i posredno preko članova njegove obitelji, zbog čega se u tom smislu i neugodnosti koje je doživjela njegova obitelj održavaju i na tužitelja i pojačavaju njegove tegobe, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

16. Pravilno je, stoga, prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj trpio duševne boli, a što proizlazi i iz njegovog iskaza kao i iz iskaza saslušanog svjedoka EB koji je tužitelju zbog toga savjetovao uzimanje lijeka za smirenje u vrijeme dežurstva, pri čemu je tužitelja posebno pogodilo i što je o navedenom često bio ispitivan i sumnjičen od strane kolega iz OB Dubrovnik, poznanika i susjeda izvan bolničkih krugova, a pogotovo što se i njegova supruga, koja je također liječnica u istoj bolnici teško nosila sa nastalom situacijom.

17. Zbog navedenog je pravilno prvostupanjski sud utvrdio kako tužitelj ima pravo na naknadu štete u iznosu od 10.100,00 kuna/ 1.340,50 eura jer težina povrede prava osobnosti na ugled, čast i dostojanstvo opravdava cilj kojem služi ta naknada, pri čemu se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, kako je to propisano odredbom članka 1100. stavkom 1. i 2. ZOO-a, a tužitelj ima pravo i na zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe 23. listopada 2018. pa do isplate.

17.1. Pritom neosnovano u žalbi tuženica ističe da je prvostupanjski sud pogrešno tužitelju dosudio tijek kamate i da je ista trebala biti dosuđena od dana donošenja prvostupanjske presude, jer je odredbom članka 1103. ZOO-a, propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva od dana podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga, pa je tužitelju na dosuđeni iznos naknade štete pravilno dosuđena zatezna kamata od dana podnošenja tužbe do isplate, kako to tužitelj i potražuje, po stopi koja se temelji na odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a.

18. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer se pravilno temelji na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09., 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 153/23.), kao i odredbama članka 154. stavak 5. ZPP-a, s time što je tuženik posebnim žalbenim navodima i ne pobija.

19. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu 13. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Marija Šimičić