Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-280/2021-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Pera Miloglava, kao predsjednika vijeća za mladež, te Nikše Lučića i Domagoja Raguža, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženih SČ i ABC, zbog kaznenih djela iz članka 172. stavak 2. Kaznenog („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19,– dalje u tekstu: KZ/11) i dr. odlučujući o žalbama optuženika i Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Kzd-251/2020-55 od 10. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 13. studenog 2024.

r i j e š i o  j e

I. Povodom žalbe optuženih SČ i ABC, a po službenoj dužnosti ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Uslijed odluke pod točkom I. optuženih SČ i ABC te državnog odvjetnika su bespredmetne.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim prvooptuženog SČ i drugooptuženu EČ da su počinili kaznena djela protiv braka, obitelji i djece i to I. okr. SČ povredom djetetovih prava opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. KZ/11, a II. okr. ABC povredom djetetovih prava opisano u članku 177. stavku 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 177. stavku 3. KZ/11. Prvooptuženi SČ je na temelju članka 177. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine dok je drugooptužena ABC na temelju članka 177. stavak 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine da bi im sud nakon toga na temelju članka 56. stavak 1. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da kazna zatvora na koju su SČ i ABC osuđeni neće biti izvršena ako optuženici u roku od 5 (pet) godina ne počine novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavaka 1 ZKP/08 optuženi SČ dužan je namiriti troškove ovog kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna kao i optužena EČ. Oba optuženika dužni su namiriti troškove provedenog vještačenja i dopune vještačenja po vještakinji ABC u ukupnom iznosu od 4.800,00 kuna po pola, dok je I okrivljeni dužan namiriti troškove provedenog vještačenja po vještaku ABC u iznosu 2.684,80 kuna. Optužena EČ dužna je namiriti troškove vještačenja po vještaku dr. ABC u iznosu od 1.750,00 kuna i vještakinji ABC u iznosu od 640,00 kuna. Oba optuženika dužni su namiriti troškove punomoćnice mlt. oštećene odvj. ABC o čemu će biti sačinjeno posebno rješenje.

2. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, prvooptuženi SČ putem branitelja ABC, odvjetnika u [adresa], te drugooptužena EČ putem branitelja ABC, odvjetnika u [adresa].

2.1. Na žalbe oba optuženika odgovorila je žrtva putem svoje punomoćnice SČZ uz prijedlog da drugostupanjski sud odboje žalbe optuženika kao neosnovane i potvrdi prvostupanjsku presudu.

3. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku.

4. Na sjednicu vijeća je pristupio odvjetnik ABC u [adresa] kao zamjena za branitelja ABC, odvjetnika u [adresa] dok nisu pristupili uredno pozvani okrivljenici, branitelj ABC, odvjetnik u zagrebu te županijska državna odvjetnica u Dubrovniku, iako su stranke uredno obaviještene o datumu održavanja sjednice vijeća, a sve u suglasju sa člankom 475. stavkom 4. ZKP/08.

5. Žalbe državnog odvjetnika kao i žalbe prvooptuženog SČ i drugooptužene EČ su bespredmetne.

6. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu se žali zbog odluke o kazni te predlaže da drugostupanjski sud prvooptuženom SČ i drugooptuženoj ŽČ izrekne strože kazne.

7. Prvooptuženi SČ presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede Kaznenog zakona te zbog odluke o kazni. Iako navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka ne obrazlaže o kojim to odlučnim činjenicama u pobijanoj presudi izostaju razlozi, dok nejasnoću razloga o odlučnim činjenicama te znatnu proturječnost između onoga što se o odlučnim činjenicama navodi u razlozima pobijane presude o sadržaju iskaza pojedinih svjedoka i samih tih iskaza, sadržajno nalazi kao posljedicu pogrešne ocjene prvostupanjskog suda o vjerodostojnosti izvedenih dokaza, posebice onih proturječnih, što međutim, ne ulazi u okvire žalbene osnove citirane bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. Optuženik SČ ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, tek se iz sadržaja žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. To što smatra da se u njegovim postupcima ne ostvaruju obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim, i pri tome pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi sa motrišta žalitelja bilo ispravno. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela za koje je optuženik i osuđen, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

7.2. U odnosu na žalbeni osnov pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, prvooptuženik ističe da je prvostupanjski sud svoje utvrđenje o kaznenoj odgovornosti temeljio na iskazu oštećene koja je sklona izmišljanju i laganju te konstruiranju zbog čega se njen iskaz ne može prihvatiti kao vjerodostojan s aspekta istinitosti. Optuženik u svojoj žalbi prigovora i na odluku suda kojom je obvezan na snošenje troškova postupka unatoč svojoj lošoj materijalnoj situaciji dok ne obrazlaže dio žalbe koji se odnosi na kaznu.

8. Drugooptužena EČ presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede Kaznenog zakona te zbog odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka. Iako navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i drugooptužena u svojoj žalbi ne obrazlaže o kojim to odlučnim činjenicama u pobijanoj presudi izostaju razlozi, dok nejasnoću razloga o odlučnim činjenicama te znatnu proturječnost između onoga što se o odlučnim činjenicama navodi u razlozima pobijane presude o sadržaju iskaza pojedinih svjedoka i samih tih iskaza, sadržajno nalazi kao posljedicu pogrešne ocjene prvostupanjskog suda o vjerodostojnosti izvedenih dokaza, posebice onih proturječnih, što međutim, ne ulazi u okvire žalbene osnove citirane bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.1. Ni drugooptužena ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, tek se iz sadržaja žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. To što smatra da se u njenim postupcima ne ostvaruju obilježja kaznenog djela za koje je proglašena krivom, i pri tome pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi sa motrišta žalitelja bilo ispravno. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela za koje je optuženica i osuđena, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

8.2. U odnosu na žalbeni osnov pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, drugooptužena u svojoj žalbi pobija stručnost, pristranost i vjerodostojnost stalne sudske vještakinje za psihologiju dr. ABC koja je u svom nalazu i mišljenju kao i u svom iskazu koji je dala pred sudom u svojstvu vještaka navela da oštećena ima sposobnost vjerodostojnog iskazivanja te da vještakinja ABC nije pronašla niti jedan razlog zbog kojeg bi mlt. oštećena eventualno bila motivirana neistinito teretiti optuženike.

9. Postupajući povodom žalbi oba optuženika i državnog odvjetnika, a ispitujući presudu po službenoj dužnosti ovo vijeće nalazi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

9.1. Prvostupanjski sud u izreci pobijane presude navodi da su oba okrivljena bila svjesna svog postupanja i da su pristali na posljedice istog te da su na taj način počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret, ali u obrazloženju pobijane presude ne navodi razloge o odlučnim činjenicama tj. ne navodi niti obrazlaže oblik i stupanj krivnje u odnosu na kaznena djela za koja su optuženici oglašeni krivima imajući u vidu da je krivnja i njen stupanj odlučna činjenica obzirom da je to subjektivni odnos počinitelja prema djelu, o čemu ovisi neposredna primjena kaznenog zakona, a sukladno tome i odluka o izboru vrste i mjere kazne za to kazneno djelo. Prvostupanjski sud u obrazloženju presude samo navodi kako smatra utvrđenim da su u ponašanju oba okrivljenika utvrđena objektivna i subjektivna obilježja inkriminiranih im kaznenih djela bez navođenja stupnja krivnje i obrazloženja stupnja krivnje za svako od kaznenih djela za koja su optuženici oglašeni krivima.

9.2. Pitanje krivnje, kao subjektivnog odnosa počinitelja prema kaznenom djelu i posljedici, u kaznenom postupku je, izvan svake sumnje, odlučna činjenica pa je upravo stoga u članku 459. stavak 5. ZKP/08, izrijekom propisano da je o krivnji sud osobito dužan dati jasne razloge. Sastojci krivnje su propisani u članku 23. KZ/11, kojim je određeno da je kriv za kazneno djelo onaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji ni jedan ispričavajući razlog. Dakle, da bi se okrivljenika u kaznenom postupku proglasilo krivim, nije dostatno da se u njegovom postupanju ostvare obilježja nekog kaznenog djela propisana u posebnom dijelu Kaznenog zakona, već je potrebno da se na strani počinitelja uz to kumulativno ostvare i određeni subjektivni elementi, sadržani u članku 23. KZ/11.

9.3. Upravo stoga, sud u presudi mora dati razloge, ne samo u odnosu na činjenična utvrđenja, koja se tiču postupanja počinitelja kojim su ostvarena zakonom propisana obilježja određenog kaznenog djela, već i za svaku od tih odlučnih činjenica iz članka 23. KZ/11, što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud propustio učiniti, na koji način je ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Zaključak prvostupanjskog suda, u kojem nedostaje obrazloženje koji su to objektivni elementi predmetnog kaznenog djela, a koji su to subjektivni elementi predmetnog kaznenog djela, predstavlja manjkavo obrazloženje jer je potrebno obrazložiti i svjesni element kaznenog djela tj. krivnju ili namjeru kao i oblik krivnje, a što je u prvostupanjskoj presudi potpuno izostalo.

9.4. Prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku nužno obratiti pozornost na sastavljanje prvostupanjske presude koja mora imati sve sastojke određene zakonom, a osobito one određene u članku 459. stavak 5. ZKP/08, koji zahtjeva da prvostupanjski sud kod obrazloženja svoje presude navede iz kojih razloga je sporne činjenice našao dokazanim ili nedokazanim u odnosu na svaki inkriminirani događaj, te da navede iz kojih dokaza je koju činjenicu utvrdio i to ponaosob za svaki inkriminirani događaj. Drugim riječima nedostaje činjenična raščlamba spornih odlučnih činjenica što je nužan dio svake prvostupanjske presude. Zato će prvostupanjska presuda sadržavati nesporne činjenice, a u odnosu na sporne sud će izložiti zbog kojih razloga i na temelju kojih dokaza je sporne činjenice našao dokazanim ili nedokazanim.

10. Dakle, u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, zbog čega je pobijanu presudu trebalo ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

11. Prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku nužno obratiti pozornost na sastavljanje prvostupanjske presude koja mora imati sve sastojke određene zakonom, a osobito one određene u članku 459. stavak 5. ZKP/08, koji zahtjeva da prvostupanjski sud kod obrazloženja svoje presude navede iz kojih razloga je sporne činjenice našao dokazanim ili nedokazanim u odnosu na svaki inkriminirani događaj, te da navede iz kojih dokaza je koju činjenicu utvrdio i to ponaosob za svaki inkriminirani događaj. Drugim riječima nedostaje činjenična raščlamba spornih odlučnih činjenica što je nužan dio svake prvostupanjske presude. Zato će prvostupanjska presuda sadržavati nesporne činjenice, a u odnosu na sporne sud će izložiti zbog kojih razloga i na temelju kojih dokaza je sporne činjenice našao dokazanim ili nedokazanim.

12. U članku 487. stavak 4. ZKP/08. propisano je da kad se prvostupanjska presuda ukida zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a žalba je podnesena i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u obrazloženju treba navesti ocjenu svih žalbenih navoda i dati uputu prvostupanjskom sudu u odnosu na pravno odlučne činjenice koje treba raspraviti u ponovljenom postupku.

13. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud treba provesti sve već izvedene dokaze, a ako nađe za korisnim i nove koje će prvo zasebno analizirati, a potom izvršiti analizu međusobne povezanosti i podudarnosti izvedenih dokaza. Nakon takve pažljive analize prvostupanjski sud će donijeti presudu koju će valjano obrazložiti. U obrazloženju nove presude prvostupanjski sud će jasno i nedvosmisleno obrazložiti svoje utvrđenja, tako da bude potpuno jasno što je o tome utvrdio. Pri tome će detaljno dati razloge kako za objektivna, tako za subjektivna obilježja svakog od kaznenih djela ako utvrdi krivnju optuženika, te nakon tako provedenog postupka donijet će novu zakonitu i pravilnu presudu koju treba obrazložiti u skladu s člankom 459. stavak 5. ZKP/08, te otkloniti ostvarene bitne povrede kaznenog postupka kako je ukazano ovom odlukom.

14. S obzirom na izloženo, ovaj drugostupanjski sud je utvrđujući postojanje bitne postupovne povrede iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, povodom žalbe optuženih JČ i ABC, a po službenoj dužnosti, ukinuo presudu suda prvog stupnja i predmet uputio tom sudu na ponovno suđenje na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08.

U Dubrovniku 13. studenog 2024.

Predsjednik vijeća

Pero Miloglav