Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž R-97/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Slamiću odvjetniku iz Virovitice, protiv tuženika Javne vatrogasne postrojbe, Grada Virovitice iz Virovitice, Matije Gupca br. 63, OIB: 72139518512, zastupanog po punomoćniku Željku Palatinušu odvjetniku iz Virovitice, radi isplate, odlučujući po žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda Virovitici, poslovni broj Pr-59/2022 od 13. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. studenog 2024.
p r e s u d i o j e
I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Javne vatrogasne postrojbe, te se potvrđuje presuda Općinskog suda Virovitici, poslovni broj Pr-59/2022 od 13. prosinca 2023. u točki I. izreke u dosuđujućem dijelu, te u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke.
II.Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke, naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 7.974,01 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na dosuđeni iznos, točkom II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.915,45 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2.Protiv citirane presude, točke I. izreke u dosuđujućem dijelu i odluke o parničnom trošku sadržane u točki II. izreke, žalbu podnosi tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/191991, 91/92, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u nastavku teksta ZPP-a).
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba tuženika nije osnovana.
5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu, u pobijanom dijelu u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi u donošenju istog bila ostvarena jedna od bitnih postupovnih povreda iz čl.354. st.2. t.2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6.U ovoj fazi postupka i nadalje je sporno da li se na tužitelja, koji potražuje razlike plaće za ranije navedeni period, primjenjuju Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 104/2013, 150/2013, 153/2013, 71/2016,112/2017, 12/2018, 2/2019, 119/2019, 66/2020, dalje: KU/13), odnosno Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike od 9. studenog 2017. („Narodne novine“ broj 112/2017, dalje: KU/17) ili ne.
7.Iz stanja u spisu proizlazi u bitnome:
-da je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od srpnja 2017. do prosinca 2021.,
-da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika u pravno relevantnom razdoblju,
-da kroz to vrijeme tuženik nije tužitelju obračunavao plaću i pripadajuće dodatke po Kolektivnom ugovoru, odnosno u visini osnovice plaće za državne službenike i namještenike,
-da tuženik sa Gradom Virovitica nije sklopio poseban kolektivni ugovor kojim bi se uredile plaće i druga materijalna prava zaposlenika tuženika,
-da iz provedenog financijskog vještačenja proizlazi da razlika koju tužitelj potražuje za ranije navedeno razdoblje iznosi 7.974,01 eur bruto.
8.Sagledavajući rezultate dokaznog postupka, kao i materijalnopravne odredbe, koje u konkretnoj pravnoj situaciji dolaze u primjenu, za istaknuti da prema prosudbi ovog suda nisu prihvatljivi navodi kojima tuženi pobija pravilnost stajališta suda prvog stupnja o osnovanosti tužbenog zahtjeva, analizirajući pri tome pitanje financiranja tuženika u kontekstu funkcioniranja Grada Virovitice, kao osnivača tuženika.
9.1.Naime, protivno tumačenju tuženika, pravilno je u konkretnoj pravnoj situaciji, sud prvog stupnja odlučujući o pravu tužitelja na razliku plaće za utuženi period, uvažio Zakon o radu („Narodne novine“, broj 93/2014, dalje: ZR-a/14), odredbe KU/13, KU/17, Zakon o vatrogastvu („Narodne novine“, broj 106/1999, 174/2004, 38/2009, 80/2010, dalje: ZV-a/99), Zakon o vatrogastvu („Narodne novine“, broj 125/2019, dalje: ZV-a/19), Odluku Vlade RH o minimalnim financijskim standardima za objavljivanje djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi u 2017., 2018., 2019., 2020., 2021. godini („Narodne novine“, broj 15/2015, 33/2016, 13/2017, 7/2018, 2/2019, 128/2019 i 148/2020, dalje: Odluke), odredbe Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave („Narodne novine“, broj 117/1993, 69/1997, 33/2000, 127/2000, 59/2001, 107/2001, 117/2001, 150/2002, 147/2003, 73/2008, 25/2012, 100/2015, 115/2016, 127/2017 i 138/2020, dalje: ZFJLPS-a/93).
Vezano za prednje, prvostupanjski sud je osnovano cijenio i to da je u vrijeme sklapanja KU/13 i KU/17, bio na snazi Zakon o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje („Narodne novine“, broj 82/2012, dalje: Zakon o kriterijima/12), odnosno Zakon o reprezentativnosti („Narodne novine“, broj 93/2014, 26/2015, dalje: Zakon o kriterijima/14), kojima su uređeni instituti stranaka kolektivnog ugovora te na poseban način i područje pregovaranja i sklapanja kolektivnih ugovora u državnim i javnim službama.
9.2.Nastavno tome, te cijeneći sadržaj čl. 7. st.4., čl. 13. st.1. i 4. Zakona o kriterijima/12, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je zauzeo stav da je za osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja potrebno utvrditi na koji se način financiraju JVP, pa time i konkretno tužena JVP Grada Virovitice, odnosno da li se sredstva za plaće i druga materijalna prava zaposlenika tuženice osiguravaju u Državnom proračunu ili proračunu Grada Virovitice.
U svezi toga, ispravno je prema uvjerenju ovog suda, sud prvog stupnja cijenio sadržaj čl. 56. st. 1., 58., 58.a., ZV-a, čl. 128. KU/13, čl. 108. KU/17, ranije spomenutu Odluku Vlade, te zaključio da decentralizaciju vatrogasne službe i obvezu ustrojavanja učinkovite vatrogasne službe nije pratila i decentralizacija potrebnih financijskih sredstava iako je to bio cilj ZV-a, zbog čega da Vlada Republike Hrvatske svake godine donosi Odluku o minimalnim financijskim standardima za redovno djelovanje profesionalnih vatrogasnih postrojbi, a da ih je donosila i u utuženom razdoblju, temeljem koje doznačuje određena sredstva jedinicama lokalne samouprave koje su osnivači i suosnivači profesionalnih vatrogasnih postrojbi. Shodno navedenom, utemeljenim drži i ovaj sud stajalište suda prvog stupnja da se tim postupkom Vlada RH kroz ZFJLPS/93 i kroz Odluku nije odrekla odgovornosti financirati decentralizirane funkcije i dodatnim sredstvima, ako se to ukaže potrebnim, sa time da je tu namjeru Vlada RH potvrdila potpisivanjem KU/17, sa svrhom da se profesionalni vatrogasci ne stave u nepovoljniji položaj od onog kojeg su imali dok su bili u sastavu Ministarstva unutarnjih poslova.
9.3.U prilog prethodno iznesenom stajalištu, sud se osnovano pozvao na podatke iz Financijskog plana – izvršenje plana, rashodi po vrstama troška, prihodi po izvorima za 2017., sukladno čemu utvrđuje da je pretežiti dio prihoda tuženika upravo prihod koji svoje izvorište ima u Državnom proračunu temeljem sredstva izravnanja – koja grad [adresa] ostvaruje po osnovi pomoći za decentraliziranu funkciju vatrogastva.
U tom kontekstu, ukazuje se pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije bilo povrijeđeno načelo reprezentativnosti pregovaranja.
9.4.Rukovodeći se prethodno izloženim, ocjena je i ovog suda, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud, da u konkretnoj pravnoj situaciji, tužitelju pripadaju prava po ranije spomenutim KU, uključujući i pravo na osnovicu plaće koje u ovom postupku potražuje, a koja su prava vatrogasci i imali u vrijeme kada su bili u sastavu MUP-a, te da nema osnove da se uslijed organizacijskih promjena reduciraju njihova prava, pozivajući se pri tome i na pravno shvaćanje izraženo u odluci Ustavnog suda RH poslovni broj U-III-65217/2009.
Osim toga, za istaknuti je da je pravilno sud uvažio sadržaj čl. 9. st.3. ZR-a/14, kao i čl. 76. st.1., 5. i 6. ZV-a/19, te sukladno tim odredbama zaključio da je osnivač tuženika uz mogućnost korištenja proračunskih sredstava, bio dužan i u mogućnosti osigurati uvjete za isplatu utuženog iznosa tužitelju u skladu sa sklopljenim KU. Sukladno svim prethodno iznesenim razlozima, uvjerenje je i ovog suda da su u konkretnom slučaju, ispunjene sve potrebne pretpostavke temeljem kojih je valjalo udovoljiti tužbenom zahtjevu tužitelja u dijelu u kojem je istome udovoljeno točkom I. izreke pobijane presude, zbog čega se u tom dijelu odluka suda prvog stupnja ukazuje pravilnom i utemeljenom na zakonu.
10.U kontekstu svega prethodno izloženog, kao i činjenice da tuženik svojim žalbenim navodima ni na koji način nije doveo u dvojbu utvrđenja prvostupanjskog suda, kao ni primjenu pravno relevantnih odredaba materijalnog prava, neutemeljenim se ukazuju opširni žalbeni navodi tuženika kojima isti analizira pitanje financiranja tuženika, kao i njegova osnivača - Grada Virovitice.
11.U odnosu na odluku o parničnom trošku, valja reći da iako i po ocjeni ovog suda, tužitelj ima pravo na naknadu cjelokupnog parničnog troška, u situaciji kada je isti odbijen sa dijelom sporednog zahtjeva, tada je o troškovima postupka valjalo odlučiti primjenom čl. 154. st.5. ZPP-a, a ne čl. 154. st.1. ZPP-a, kako je to učinio prvostupanjski sud. No pozivanje suda na čl. 154. st.1. ZPP-a, ipak nije bio od utjecaja na pravilnost odluke o trošku, budući je i pravilnom primjenom mjerodavnog prava, trebalo odlučiti na isti način.
12.Zbog svih iznesenih razloga, valjalo je odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika, te potvrditi pobijanu presudu u točki I. izreke u dosuđujućem dijelu i u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.
13.Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer isti nije uspio u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
U Rijeci, 13. studenog 2024.
Predsjednica vijeća
Filka Pejković
