REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4358/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Stečajna masa iza HIT-MARINA d.o.o. u stečaju, Mala Rakovica, Sunčani put 8, OIB:67688732832, kojeg zastupa punomoćnik Zinko Grgurić, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2247/2024-2 od 10. lipnja 2024. kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-968/2019 od 9. veljače 2023., u sjednici održanoj 13. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2247/2024-2 od 10. lipnja 2024. kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-968/2019 od 9. veljače 2023. pozivajući se na odredbu čl. 385.a st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio pravno pitanje: „Je li sud dužan u svakoj situaciji posebno ocjenjivati hoće li po službenoj dužnosti pozvati pravnog sljednika na preuzimanje postupka, sukladno čl. 215. st. 1. ZPP kako ne bi došlo do povrede prava na pristup sudu?“
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Polazeći od odredbe članka 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP vijeće je ocijenilo da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Prema ocjeni vijeća riječ je o pravnom pitanju u pogledu kojeg predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje nije ukazao na različitu praksu niti na različita pravna shvaćanja sudova, a odredba čl. 215.b st. 2. ZPP, na temelju koje je donesena pobijana odluka je jasna i ne ostavlja nikakve dvojbe.
4. Budući da u odnosu na postavljeno pravno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a stavak 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b stavak 1. i 2. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
5. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije također naveo da prijedlog podnosi na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP pa je vijeće, osim ispitivanja postojanja zakonskih pretpostavki za dopuštenje revizije propisanih odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, također ispitalo jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije sukladno odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP.
6. Iz sadržaja prijedloga za dopuštenje revizije proizlazi da tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije ističe da postupanje sudova u ovoj pravnoj stvari predstavlja povredu prava vlasništva tužitelja, odnosno njegovog „legitimnog očekivanja“ zbog pretjeranog formalizma suda koji je preristriktivno tumačio odredbu čl. 215.b ZPP pa mu time onemogućio pristup sudu.
6.1. Što se tiče tužiteljevih navoda koji se odnose na navodnu povredu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava Republike Hrvatske odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, treba navesti da se postupak pred nižim sudovima odnosi na tipični građanskopravni spor između privatnih osoba te da odluke nižih sudova nisu očigledno nezakonite, arbitrarne niti očito nerazumne. Stoga tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo vlasništva odnosno pravo na mirno uživanje imovine.
6.2. Iz obrazloženja odluka nižestupanjskih sudova proizlazi da su te odluke utemeljene na odredbi čl. 215.b st. 2. ZPP kojom se ograničava pravo na pristup sudu. Navedena odredba je odraz načela ekonomičnosti i načela pravne sigurnosti te ima za cilj uspostaviti procesnu disciplinu stranaka kako bi se postupak proveo bez odugovlačenja i u razumnom roku. Međutim, u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da su u danim okolnostima niži sudovi primijenili navedenu odredbu pretjerano formalistički ili na način koji bi bio nerazmjeran navedenom legitimnom cilju odnosno koji bi ugrozio samu bit tužiteljeva prava na pristup sudu. To stoga što je upravo tužitelj propustio postupiti u skladu s odredbom čl. 215.b st. 2. ZPP i u zakonskom roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti rješenja o prekidu predmetnog postupka predložiti nastavak pravomoćno prekinutog postupka.
7. Budući da tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo vlasništva kao i pravo na pristup sudu vijeće je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP odlučilo kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 13. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
