Poslovni broj: Usž-3735/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠZ iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Slobodan Drača, odvjetnik u Puli, Ulica svetog Teodora 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Sektora za upravne poslove i državljanstvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi hrvatskog državljanstva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1446/2023-6 od 28. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. studenoga 2024.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1446/2023-6 od 28. kolovoza 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-224-04/22-01/112, urbroj: 511-01-203-22-2 od 4. studenoga 2022.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Republike Hrvatske, Policijske uprave Sisačko-moslavačke, Policijske postaje Glina, Broj: 511-10-13/04-UP/I-38/2022 od 26. travnja 2022. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje hrvatskog državljanstva.
3. Tužitelj podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da ispunjava zakonske uvjete za stjecanje hrvatskog državljanstva prema članku 5. stavku 2., članku 2. i članku 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", broj: 102/19.) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2020. Smatra da se tim propisom derogiraju sve ranije odredbe Zakona o hrvatskom državljanstvu, te odredbe zakona bivše SFRJ. Predlaže Sudu da poništi pobijanu presudu, te predmet vrati na ponovni postupak, odnosno da se presuda preinači na način da se u cijelosti usvoji njegov tužbeni zahtjev.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže istu odbiti kao neosnovanu zbog neispunjavanja zakonom propisanih pretpostavki za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u Knjigu državljana, propisanih odredbom članka 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj: 53/91, 70/91-ispravak, 28/92, 113/93, 130/11, 110/15, 102/19 i 138/21), te navodi da se na tužitelja ne može primijeniti odredba članka 5. stavak 2. tog Zakona. Navodi da tužitelj u žalbi ističe navode koji su već bili izneseni i u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja, kao i u tužbi, o čemu se, kao sud, iscrpno očitovao. Ističe da je Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o hrvatskom državljanstvu, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2020. godine došlo do izmjene odredbe članak 5. stavak 1. Zakona na način da je za stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom djeteta rođenog u inozemstvu, čiji je jedan roditelj u trenutku njegovog rođenja hrvatski državljanin, povećana dobna granica za prijavu u evidenciju hrvatskih državljana do navršene 21. godine života (do tada je bilo do punoljetnosti djeteta, odnosno do navršene 18. godine života). U obrazloženju podnesenih amandmana Vlade Republike Hrvatske na konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama zakona o hrvatskom državljanstvu navedeno je između ostalog "…te se prihvaćanjem u izmijenjenom obliku amandmana Odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske omogućava u predloženom roku stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom i onim osobama rođenim nakon stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu, starijim od 21 godinu, čiji je jedan od roditelja bio hrvatski državljanin u trenutku njihova rođenja, a propustio ih je prijaviti do njihove punoljetnosti …" . Navodi da upravo odredba članka 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu predstavlja pravni okvir za primjenu odredbe članka 5. stavak 2. tog Zakona, jer bi se tužiteljevim tumačenjem neograničene primjene navedene odredbe zadiralo u prijašnje propise, te bi načelo kontinuiteta hrvatskog državljanstva sadržano u toj odredbi izgubilo smisao, što nije bila intencija zakonodavca. Ističe da je tužitelj od rođenja državljanin Republike Srbije, čije državljanstvo ima u kontinuitetu cijelo vrijeme, a navedeno državljanstvo je stekao podrijetlom po očevom državljanskom statusu. Kako je tužitelj na dan 8. listopada 1991. godine bio državljanin Republike Srbije, ne može se utvrditi da se na isti dan smatrao i državljaninom Republike Hrvatske u smislu odredbe članka 30. stavak 1. citiranog Zakona, dok se odredbe članka 5. stavak 2. istog Zakona na tužitelja ne mogu primijeniti.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno da navodi žalbe ne utječu na donošenje drukčije odluke.
7. Odredbom članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu propisano je da se hrvatskim državljaninom smatra osoba koja je hrvatsko državljanstvo stekla po propisima važećim do 8. listopada 1991. godine, odnosno do dana stupanja na snagu tog Zakona (8. listopada 1991. godine).
8. Prvostupanjski sud je utvrdio da su u postupku na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene odredbe materijalnog prava, te je utvrđeno da tužitelj ne ispunjava zakonske pretpostavke za utvrđivanje hrvatskog državljanstva na temelju odredbe članka 30. stavka 1. citiranog Zakona.
9. Prema stanju spisa predmeta proizlazi da je tužitelj rođen **.**.1980. u [adresa], te da je u trenutku rođenja tužitelja njegova majka ŠZP bila upisana kao hrvatska državljanka u knjigu državljana Matičnog ureda Glina, pod rednim brojem: 2305, a otac SZ nije bio hrvatski državljanin, već državljanin Republike Srbije. Tužitelj je po propisima važećim do 8. listopada 1991. podrijetlom stekao državljanstvo Socijalističke Republike Srbije, (činjenica državljanstva upisana u evidenciju državljanstva kod matičnog područja Savski Venac za godinu 1980. pod rednim brojem 7352.), dakle prije stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu (8. listopada 1991.).
10. Prema ocjeni ovoga Suda, pravilno je utvrđeno da tužitelj ne ispunjava uvjete propisane odredbom članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, te je pravilno protumačena odredba članka 5. stavka 2. toga Zakona, koja propisuje da podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo i osoba starija od 21 godine života, rođena u inozemstvu čiji jedan roditelj u trenutku njezina rođenja hrvatski državljanin, ako u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona podnese zahtjev za upis u evidenciju hrvatskih državljana, a Ministarstvo unutarnjih poslova prethodno utvrdi da ne postoje zapreke iz članka 8. stavka 1. točke 5. toga Zakona. Naime, tužitelj je rođen prije 8. listopada 1991., dok se navedena odredba članka 5. stavka 2. Zakona primjenjuje samo na osobe koje su rođene nakon toga datuma, dakle nakon 8. listopada 1991., odnosno osobe rođene za vrijeme važenja Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", broj: 53/91.) koji je stupio na snagu 8. listopada 1991.
11. S obzirom na izneseno, ovaj Sud ocjenjuje da je pravilnom primjenom odredbe članka 30. stavka 1. Zakona zahtjev tužitelja odbijen, za što su dani valjani razlozi glede primjene i tumačenje važećeg Zakona i Zakona o državljanstvu SR Hrvatske, te Zakona o državljanstvu SFRJ koji su bili na snazi u vrijeme rođenja tužitelja.
12. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 13. studenoga 2024.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
