REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4643/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. HĆ, zbog prekršaja iz čl. 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 10. travnja 2024., broj: Pp-14959/2023-8, u sjednici vijeća održanoj 13. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. HĆ kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. HĆ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 20,00 EUR (dvadeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 10. travnja 2024., broj: Pp-14959/2023-8, okr. HĆ je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude, počinio prekršaj iz čl. 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna 500,00 eura, koju je dužan platiti u roku 60 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura.
2. Protiv navedene presude, žalbu je podnio okrivljenik osobno, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe je vidljivo da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik ne spori činjenicu da je zaprimio dopis o obvezi javljanja u udrugu „BIJELI KRUG HRVATSKE“ radi izvršavanja zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana i da nije postupio sukladno obvezi iz dopisa, već navodi da je u to vrijeme bio sezonski radnik, da je pokušao kontaktirati predmetnu udrugu da je relativno kasno dobio dopis, kako je slao i e-mailove, a na koji je dobio odgovor da su nadležnom sudu poslali obavijest o nejavljanju, pa da nije kriv za počinjenje prekršaja.
6. Međutim, suprotno tvrdnjama žalbe, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.
7. Prvenstveno, nije niti sporno da je okrivljenik zaprimio dopis o obvezi javljanja u roku od 8 dana u udrugu „BIJELI KRUG HRVATSKE“ radi izvršenja zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana i da nije ispunio obvezu koja proizlazi iz predmetnog dopisa. Okrivljenik u žalbi tek navodi razloge kako je bio sezonski radnik i kako zbog toga nije mogao izvršiti svoju obvezu. Međutim, navedena okolnost ga ne ekskulpira od prekršajne odgovornosti, budući da je okrivljenik bio u obvezi postupiti po predmetnom dopisu, a u spisu nema dokaza o tome (niti to okrivljenik navodi u žalbi) kako je s predmetnom udrugom dogovorio drugi datum javljanja u tu drugu radi izvršavanja zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana. Stoga razlozi zbog kojih se okrivljenik nije odazvao na izvršavanje izrečene predmetne zaštitne mjere, a koji se u žalbi iznose, nisu i ne mogu biti od utjecaju na prekršajnu odgovornost okrivljenika niti mogu dovesti do njegove ekskulpacije.
8. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
9. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, u dostatnoj mjeri vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna. Naime, za inkriminirani prekršaj, u vrijeme počinjenja prekršaja, ujedno i najblažeg propisa za okrivljenika, zakonom je propisana novčana kazna od najmanje 390,00 eura ili kazna zatvora od najmanje 10 dana. Uzimajući u obzir okrivljenikovu raniju prekršajnu osuđivanost (četiri puta) nema osnove za smanjenje izrečene novčane kazne, koja je izrečena u novčanom iznosu blizu minimuma propisane novčane kazne
10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik lošeg imovnog stanja da bi plaćanjem troška žalbenog postupka 20,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 13. studenog 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
