REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-488/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Davora Pustijanca, suca izvjestitelja i Nikoline Mišković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MARTIN STROJ d.o.o., OIB 70903581556, Sveti Martin pod Okićem, Sveti Martin pod Okićem 18, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Valičević, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 36, protiv tuženika LONJA- STRUG d.d., OIB 34493680403, Kutina, Vinkovačka ulica 4, kojeg zastupa punomoćnik Marko Hreljac, odvjetnik u Varaždinu, Ankice Opolski 2, radi isplate 8.501,25 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-433/2023-14 od 24. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. studenog 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-433/2023-14 od 24. studenog 2023. u točkama I. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-433/2023-14 od 24. studenog 2023. u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Dubravke Mokry-Uroić iz Kutine poslovni broj Ovrv-671/2023 od 30. ožujka 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 8.501,25 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na iznose pojedinačno naznačene u toj točki izreke te trošak ovršnog postupka od 297,51 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. U točki II. izreke presude ukinut je platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na trošak ovršnog postupka od donošenja rješenja do isplate u iznosu većem od tri postotna poena. U točki III. izreke presude naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka od 1.135,64 EUR.
2. U obrazloženju pobijane odluke sud je utvrdio da je predmet spora isplata iznosa od ukupno 8.501,25 EUR na temelju šest računa izdanih na ime kupoprodajne cijene robe i pruženih usluga.
3. Prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ponude koju je tuženik prihvatio, da je tužitelj isporučio tuženiku robu te pružio usluge iskazane u utuženom računu, da tuženik nije dokazao da je račune podmirio. Također, prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik proknjižio utužene račune u svojim poslovnim knjigama te koristio pravo na odbitak pretporeza, stoga je sukladno odredbi čl. 221.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 115/23; dalje: ZPP) zaključio kako se smatra da tražbina postoji, a budući da tuženik nije dokazao suprotno, na temelju odredbe čl. 9., 376. i 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) prihvatio je tužbeni zahtjev i održao na snazi platni nalog.
4. Protiv točke I. i III. izreke presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4.1. U žalbi u bitnom ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava. Navodi da je prvostupanjski sud utvrdio da su stranke sklopile ugovor o kupoprodaji i ugovor o djelu, iako ni jedan dokaz nije izveden iz kojeg bi to proizlazilo niti je priložena isprava čiji bi sadržaj odgovarao ugovoru o djelu i kupoprodaji. Navodi da činjenica da je tuženik račune koristio za odbitak pretporeza ne znači da te račune nije platio tužitelju i da je na tužitelju bio teret dokazivanja kojima bi se utvrdilo da postoji obveza tuženika po utuženim računima pa da je trebao predložiti knjigovodstveno-financijsko vještačenje, što nije učinio.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je zaključio da je pobijana presuda pravilna i zakonita.
8. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, ni u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a nije počinjena ni povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju tuženik upire u žalbi.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 8.501,25 EUR na ime kupoprodajne cijene robe i pružene usluge za koje je tužitelj izdao predmetne račune.
10. S obzirom na tuženikove prigovore kojim je osporavao postojanje tražbine tužitelj je radi dokazivanja svojih tvrdnji dostavio e-mail prepisku, račune, otpremnice i radni nalog (str. 57. do 81. spisa) iz kojih isprava je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tužitelj isporučio tuženiku robu i pružio uslugu.
11. Neosnovani su žalbeni navodi da je tužitelj trebao predložiti izvođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem da bi se utvrdilo postoji li tuženikova obveza prema tužitelju u utuženom iznosu, budući da iz očitovanja Ministarstva financija, Porezne uprave (str. 90. spisa) proizlazi da je tuženik koristio odbitak pretporeza za utužene račune, stoga je pravilno prvostupanjski sud primijenio presumpciju iz odredbe čl. 221.b ZPP-a po kojoj se smatra da tužiteljeva tražbina postoji.
12. Zbog postojanja navedene presumpcije upravo je na tuženiku teret dokazivanja suprotnog, ali tuženik tijekom postupka nije predložio ni dostavio dokaze u prilog tvrdnje da njegova obveza prema tužitelju ne postoji.
13. Uzimajući u obzir sve navedeno, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je tužitelj prodao robu tuženiku te pružio uslugu za koju je izdao utužene račune, a da tuženik nije dokazao da je dugovanje podmirio, stoga je pravilnom primjenom odredbe čl. 376. i 590. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev i održao na snazi platni nalog za isplatu 8.501,25 EUR sa zateznim kamatama po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se odnosi na trgovačke ugovore.
14. Vezano za odluku o trošku, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
15. Slijedom navedenog, na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je potvrditi prvostupanjsku presudu.
Zagreb, 13. studenog 2024.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Srđan Šimac
