REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Kzz-19/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Ratka Šćekića i Melite Božičević-Grbić kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika Z. G. zbog kaznenog djela iz članka 220. stavka 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (dalje: Krivičnog zakona BiH) i drugih, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 5. studenog 2024. broj KZZ-DO-86/2024 podnesenom protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Splitu od 19. kolovoza 2024. broj Kir-1260/2024-3, u sjednici održanoj 13. studenoga 2024.,
p r e s u d i o j e:
Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Splitu od 19. kolovoza 2024. broj Kir-1260/2024-3 u korist izručenika Z. G. povrijeđen zakon u odredbi članka 1. stavka 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/2004. - dalje: ZOMPO) u vezi s člankom 7. stavcima 1. i 4. Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izručenju („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 1/2014. - dalje: Ugovor).
Obrazloženje
1. Županijski sud u Splitu je pravomoćnim rješenjem od 19. kolovoza 2024. broj Kir- 1260/2024-3, na temelju članka 47. stavka 1. u svezi s člankom 32. stavkom 1. ZOMPO-a, odbio odrediti istražni zatvor protiv izručenika Z. G. za kojim je bila raspisana međunarodna potraga temeljem naloga Suda Bosne i Hercegovine radi njegovog uhićenja i izručenja u Bosnu i Hercegovinu radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenog djela zloupotrebe položaja ili ovlaštenja iz članka 220. stavka 1. Krivičnog zakona BiH i kaznenog djela primanja poklona i drugih oblika koristi iz članka 217. stavka 1. Krivičnog zakona BiH.
2. Protiv tog pravomoćnog rješenja Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske (dalje: državni odvjetnik) podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona u odredbi članka 1. stavka 1. ZOMPO-a u vezi s člankom 7. stavcima 1. i 4. Ugovora, s prijedlogom da se utvrdi kako je „zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan te da je pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Kir-1260/2024-3 od 19. kolovoza 2024. povrijeđen zakon“.
3. Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.
4. Iz spisa proizlazi da je sudac istrage Županijskog suda u Splitu, nakon što je utvrdio da se protiv izručenika u Bosni i Hercegovini pred Sudom Bosne i Hercegovine vodi kazneni postupak zbog kaznenog djela zloupotrebe položaja ili ovlaštenja iz članka 220. stavka 1. Krivičnog zakona BiH, koje odgovara kaznenom djelu zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. - ispravak, 101/2017., 118/2018., 84/2021., 144/2022., 114/2023. i 36/2024. - dalje: KZ) te kaznenog djela primanja poklona i drugih oblika koristi iz članka 217. stavka 1. Krivičnog zakona BiH, koje odgovara kaznenom djelu primanja mita iz članka 293. KZ-a, odbio odrediti istražni zatvor protiv izručenika Z. G., pozivajući se pritom na odredbu članka 47. stavka 1. u vezi s člankom 32. stavkom 1. ZOMPO-a, smatrajući kako isti kao hrvatski državljanin s prijavljenim prebivalištem u Republici Hrvatskoj ne može biti izručen stranoj državi radi kaznenog progona jer zbog navedene okolnosti postoji vjerojatnost da izručenje neće biti odobreno.
4.1. Nasuprot tome, u zahtjevu državnog odvjetnika se tvrdi da je sudac istrage, postupajući na prethodno opisani način, povrijedio zakon u odredbi članka 1. stavka 1. ZOMPO-a u vezi s člankom 7. stavcima 1. i 4. Ugovora. Obrazlažući ovakvu svoju tvrdnju državni odvjetnik navodi kako se, sukladno odredbi članka 1. stavka 1. ZOMPO-a, navedeni Zakon primjenjuje kod pružanja međunarodne pravne pomoći u kaznenim stvarima samo ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno, a u ovom kaznenom predmetu to jest slučaj jer upravo odredbe članka 7. stavaka 1. i 4. Ugovora propisuju mogućnost izručenja vlastitih (hrvatskih) državljana u svrhu kaznenog progona za kaznena djela organiziranog kriminala, korupcije i pranja novca, a kaznena djela zbog kojih se u ovom predmetu traži izručenje, u smislu stavka 4. toga članka, predstavljaju upravo neka od taksativno navedenih kaznena djela korupcije za koja je propisana mogućnost izručenja i vlastitih državljana (kazneno djelo zlouporabe položaja od strane službene ili odgovorne osobe i kazneno djelo aktivnog i pasivnog podmićivanja službene osobe). Smatra da upravo zbog prethodno iznesenog u konkretnoj situaciji nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 47. stavka 1. u vezi s člankom 32. stavkom 1. ZOMPO-a, kada je pogrešno odlučeno da se odbija određivanje istražnog zatvora radi izručenja hrvatskog državljanina u svrhu kaznenog progona budući da zbog navedene okolnosti postoji vjerojatnost da izručenje neće biti odobreno.
5. Državni odvjetnik je u pravu.
5.1. Naime, odredbom članka 141. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010. i 5/2014. - dalje: Ustav) propisano je da međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom te objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske i po pravnoj snazi su iznad zakona. S obzirom da je Ugovor potpisan u Zagrebu 28. studenog 2012., nakon čega je ratificiran u Hrvatskom saboru 31. siječnja 2014. te je potom i objavljen u „Narodnim novinama - Međunarodni ugovori“ broj 1/2014., da bi stupio na snagu 6. ožujka 2014. („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 3/2014.), na taj način je postao dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske i kao takav je, prema prethodno navedenoj ustavnoj odredbi, po pravnoj snazi iznad zakona odnosno u ovom konkretnom slučaju ima jači pravni značaj od ZOMPO-a.
5.2. Slijedom navedenog u pravu je državni odvjetnik kada u podnesenom zahtjevu navodi da sudac istrage Županijskog suda u Splitu, kada je odlučivao o istražnom zatvoru radi izručenja vlastitih državljana u svrhu kaznenog progona, nije mogao primijeniti odredbe članka 47. stavka 1. u vezi s člankom 32. stavkom 1. ZOMPO-a, već je, sukladno odredbi članka 141. Ustava i odredbi članka 1. stavka 1. ZOMPO- a, trebao imati u vidu odredbe članka 7. stavaka 1. i 4. Ugovora, a kojima je na nedvosmisleni način propisana mogućnost izručenja i vlastitih (hrvatskih) državljana u Bosnu i Hercegovinu u svrhu kaznenog progona i za kaznena djela korupcije, kao što je to slučaj u ovom kaznenom predmetu. U tom pogledu je, kako to pravilno primjećuje i državni odvjetnik, pogrešan zaključak prvostupanjskog suda iznesen u pobijanom rješenju da u odnosu na ovog izručenika treba primijeniti odredbu članka 32. stavka 1. ZOMPO-a, kojom je propisano kako hrvatski državljanin ne može biti izručen stranoj državi radi kaznenog progona te da zbog toga, primjenom članka 47. stavka 1. ZOMPO-a, treba odbiti određivanje istražnog zatvora radi izručenja s obzirom da u konkretnoj situaciji postoji vjerojatnost da izručenje neće biti odobreno. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, ispravno državni odvjetnik u zahtjevu tvrdi da se odluka odnosno rješenje kojim je odbijeno određivanje istražnog zatvora izručeniku nije mogla temeljiti na prethodno navedenim odredbama ZOMPO-a, već je trebalo imati u vidu odgovarajuće odredbe Ugovora (članak 7. stavci 1. i 4.) koje su po pravnoj snazi iznad ZOMPO- a, uslijed čega je pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Splitu od 19. kolovoza 2024. pod brojem Kir-1260/2024-3 povrijeđen zakon.
6. Kako je navedena povreda zakona počinjena u korist okrivljenika trebalo je istu samo utvrditi, ne dirajući pritom u pravomoćnu odluku te sukladno članku 513. stavku 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020.
- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022. i 36/2024.) odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 13. studenoga 2024.
Predsjednik Vijeća:
Dražen Tripalo
