Zakon.hr

Poslovni broj: Pn-2243/2024-32

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Biserki Pavković kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja TT iz [adresa], OIB; [osobni identifikacijski broj], zastupana po Mariji Štambuk, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika ST, glavni urednik tjednika Nacional, iz Zagreba, Gospočak 11, OIB; [osobni identifikacijski broj], zastupan po Ivani Stigleitner Gotovac, odvjetnici iz Zagreba, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave, dana 12. studenog 2024. godine,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku da u prvom, a najkasnije u drugom izdaju tjednika Nacional, na temelju ove presude, objavi ispravak informacija objavljenih o tužiteljici dana 21.04.2020. godine u tjedniku Nacional broj 1148, a koji glasi;

"Informacije iznijete dana 21. travnja 2020. godine u tiskanom izdanju tjednika Nacional na stranicama 8-13 objavljen je tekst pod naslovom "COVID-19 RAZOTKRIO jednu od najvećih pljački u povijesti" autora HT i TTČ su netočne i neosnovane pa je tako netočno i neosnovano;

- da je gospođa TT najizravnije (ili na bilo koji drugi način) odgovorna za mehanizam interventnog uvoza koji se neveliko zloupotrebljavao i to kako bi se pogodovalo određenim veledrogerijama i omogućilo im se skladištenje i prodaju lijekova suprotno zakonskim odredbama, a na štetu hrvatskog državnog proračuna i pacijenata.

- da je gospođa TT po svojoj funkciji (ili na bilo koji drugi način) izravno odgovorna za interventni uvoz lijekova te da je igrala ključnu ulogu u oduzimanju proizvodnih dozvola Imunološkom zavodu.

- da je gospođa TT kao nadređena koordinirala aktivnosti ČT tadašnje voditeljice Odsjeka za izdavanje dozvola i suradnju s inspekcijom, u postupku oduzimanja dozvola Imunološkom zavodu

- da je voditeljica Odjela TT s voditeljicom Odsjeka za izdavanje dozvola i suradnju s inspekcijom bespravno ukinula proizvodne dozvole Imunološkom zavodu d.d. za sve djelatnosti iako za to nije bilo osnova s aspekta dobre proizvođačke prakse (GMP)

- da je gospođa TT već počinila štetu te da je promptno s interesnim skupinama omogućila ulazak stranih lijekova na tržište i to na način da je HALMED otvoreno pozvao na podnošenje zahtjeva za interventni uvoz, čime je navedeni Odjel pogodovao stranim proizvođačima da na temelju suglasnosti uvoze lijekove.

- da je gospođa TT, kao nadređena osoba ČT imala ikakve veze s postupanjem ČT koja je ukinula 2013. godine Imunološkom zavodu proizvodne dozvole za sve djelatnosti, što je bilo protivno svim pravilima, a kada je rješenje o oduzimanju dozvola zbog niza proceduralnih i stručnih pogrešaka poništeno nakon nadzora Ministarstva zdravstva i dio tih dozvola 2015. godine vraćen, već je bilo kasno jer su konkurenti zauzeli tržište i to zahvaljujući HALMED-u i gospođi TT

- da je TT odgovorna za pogodovanje odabranim proizvođačima i uvoznicima lijekova, a naročito konkurentima Imunološkog zavoda koji uvoze cjepiva i krvne derivate

- da je gospođa TT i u osobnom sukobu interesa jer pojedini članovi njezine obitelji rade u farmaceutskim tvrtkama kojima ona osobno odobrava izuzeća od zakonom propisanih uvjeta poslovanja

- da gospođa LT uopće daje suglasnost za uvoz neregistriranih lijekova u Republiku Hrvatsku i time nanosi štetu domaćoj farmaceutskoj industriji, čime se uništava domaća proizvodnja lijekova

- da je gospođa TT povezana s KT i da su zajedno već upetljani u odobravanje interventnih uvoza lijekova

- da je gospođa TT zajedno s KT izdavanjem suglasnosti za interventni uvoz lijekova ili na bilo koji drugi način omogućila pojedinim lancima veledrogerija i farmaceutskim tvrtkama da eskiviraju stroga pravila koja ostale farmaceutske tvrtke moraju zadovoljiti prilikom uvoza bilo kojeg lijeka, odnosno pri dobivanju uvozne dozvole

- da je gospođa TT koja je po svojoj funkciji u HALMED-u izravno odgovorna za interventni uvoz lijekova, igrala ključnu ulogu u oduzimanju proizvodnih dozvola Imunološkom zavodu

- da je gospođa TT bila glavni akter (ili uopće bilo kakav) u uništenju Imunološkog zavoda i da sada kao glavni akter prethodnog uništenja i dalje aktivni sudionik koji odlučuje o sudbini Imunološkog zavoda

Naime, netočno se i neosnovano spornim navodima opisuje i kvalificira gospođa TT kao osoba koje je imala bilo kakvu ulogu u oduzimanju dozvola za rad Imunološkog zavoda. U vrijeme koje se navodi gospođa TT se nalazila na godišnjem odmoru te ni na koji način nije znala niti je utjecala na postupanje ČT već je to učinila gospođa DT. Da je gospođa TT donosila odluku u svezi rada Imunološkog zavoda 2013. godine njezina odluka zasigurno ne bi bila onakva kakvu je odobrila gospođa DT te gospođa TT ni na koji način nije uništila ili sudjelovala u uništenju Imunološkog zavoda. Nadalje, navodi o interventnom uvozu lijekova koje navodno odobrava gospođa TT i davanju suglasnosti za neregistrirane lijekove od strane gospođe TT u potpunosti su nespojivi s njezinim radom kao i navodi da bi ona odobravala izuzeća od zakonom propisanih uvjeta za bilo koji poslovni subjekt pa tako i one u kojima su zaposlena njezina djeca.Prvenstveno se ističe kako je opisan način rada i postupanja, kada se gospođu TT opisuje kao osobu koja je u svojim postupanjima dovela do uništenja Imunološkog zavoda, kojeg i nadalje uništava, koja uništava građane Republike Hrvatske, radi i ispunjava svoje radne dužnosti i obveze nezakonito i nemoralno potpuno stran njoj kao osobi i svemu što je u životu radila i radi. Dakle, citirani sporni navodi ne odgovaraju istini te se objavom navedenih netočnih i neosnovanih navoda naštetilo obiteljskim, prijateljskim i poslovnim odnosima gospođe TT, njezinom dostojanstvu, ugledu i časti i u svakodnevnom životu joj je stvoren niz teških neugodnosti te joj je nanesena ogromna šteta. "

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.365,59 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. studenog 2024. godine pa do isplate, a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 21. travnja 2020. godine u tiskanom izdanju tjednika Nacional broj 1148 na stranicama 8-13 objavljen tekst pod naslovom "COVID-19 RAZOTKRIO jednu od najvećih pljački hrvatskog proračuna u povijesti" autora ST i STČ.

U navedenom tekstu su objavljene netočne i neosnovane informacije koje se navode kako slijedi;

- da je gospođa TT najizravnije (ili na bilo koji drugi način odgovorna za mehanizam interventnog uvoza koji se neveliko zloupotrebljavao i to kako bi se pogodovalo određenim veledrogerijama i omogućilo im se skladištenje i prodaju lijekova suprotno zakonskim odredbama, a na štetu hrvatskog državnog proračuna i pacijenata.

- da je gospođa TT kao nadređena koordinirala aktivnosti ČT tadašnje voditeljice Odsjeka za izdavanje dozvola i suradnju s inspekcijom, u postupku oduzimanja dozvola Imunološkom zavodu

- da je TT odgovorna za pogodovanje odabranim proizvođačima i uvoznicima lijekova, a naročito konkurentima Imunološkog zavoda koji uvoze cjepiva i krvne derivate

- da je gospođa TT i u osobnom sukobu interesa jer pojedini članovi njezine obitelji rade u farmaceutskim tvrtkama kojima ona osobno odobrava izuzeća od zakonom propisanih uvjeta poslovanja

- da gospođa LT uopće daje suglasnost za uvoz neregistriranih lijekova u Republiku Hrvatsku i time nanosi štetu domaćoj farmaceutskoj industriji, čime se uništava domaća proizvodnja lijekova

- da je gospođa TT povezana s KT i da su zajedno već upetljani u odobravanje interventnih uvoza lijekova

- da je gospođa TT koja je po svojoj funkciji u HALMED-u izravno odgovorna za interventni uvoz lijekova, igrala ključnu ulogu u oduzimanju proizvodnih dozvola Imunološkom zavodu

2. Dalje navodi da se netočno i neosnovano spornim navodima opisuje i kvalificira gospođa TT kao osoba koje je imala bilo kakvu ulogu u oduzimanju dozvola za rad Imunološkog zavoda. U vrijeme koje se navodi gospođa TT se nalazila na godišnjem odmoru te ni na koji način nije znala niti je utjecala na postupanje ČT već je to učinila gospođa DT. Da je gospođa TT donosila odluku u svezi rada Imunološkog zavoda 2013. godine njezina odluka zasigurno ne bi bila onakva kakvu je odobrila gospođa DT te gospođa TT ni na koji način nije uništila ili sudjelovala u uništenju Imunološkog zavoda. Nadalje, navodi o interventnom uvozu lijekova koje navodno odobrava gospođa TT i davanju suglasnosti za neregistrirane lijekove od strane gospođe TT u potpunosti su nespojivi s njezinim radom kao i navodi da bi ona odobravala izuzeća od zakonom propisanih uvjeta za bilo koji poslovni subjekt pa tako i one u kojima su zaposlena njezina djeca.Prvenstveno se ističe kako je opisan način rada i postupanja, kada se gospođu TT opisuje kao osobu koja je u svojim postupanjima dovela do uništenja Imunološkog zavoda, kojeg i nadalje uništava, koja uništava građane Republike Hrvatske, radi i ispunjava svoje radne dužnosti i obveze nezakonito i nemoralno potpuno stran njoj kao osobi i svemu što je u životu radila i radi. Dakle, citirani sporni navodi ne odgovaraju istini te se objavom navedenih netočnih i neosnovanih navoda naštetilo obiteljskim, prijateljskim i poslovnim odnosima gospođe TT, njezinom dostojanstvu, ugledu i časti i u svakodnevnom životu joj je stvoren niz teških neugodnosti te joj je nanesena ogromna šteta.

3. Tužiteljica je zbog navedenih netočnih i neosnovanih informacija nakon objave predmetnog teksta od tuženika zahtijevala objavu ispravka netočnih i neosnovanih informacija, a sve temeljem odredbi čl. 40 ZM, a koji zahtjev za objavu ispravka je tuženik bio dužan objaviti bez promjena i dopuna na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora i na isti ili istovrijedan način na koji je bila objavljena i informacija na koju se ispravak odnosi, a sve sukladno čl. 41 ZM-a. Unatoč tome što je tuženiku upućen zahtjev za ispravak, tuženik zahtjev nije objavio te se stoga predmetnom tužbom traži objava ispravka.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi većini navoda iznesenih u predmetnoj tužbi, u cijelosti osporava tužbeni zahtjev. Nije sporno da je tuženik dana 21. travnja 2020. godine u tiskanom izdanju tjednika Nacional broj 1148 na stranicama 8-13 objavio članak pod naslovom "COVID-19 RAZOTKRIO jednu od najvećih pljački hrvatskog proračuna u povijesti" autora ST i STČ. Tuženik je dana 11.05.2020. zaprimio zahtjev tužiteljice za ispravak. Tuženik je 12.05.2020. godine obavijestio tužiteljicu o razlozima ne objavljivanja njenog zahtjeva za ispravak. Tuženik nije mogao objaviti ispravak informacije po zahtjevu tužiteljice iz razloga što isti nije udovoljavao zakonskim uvjetima za njegovo objavljivanje. Naime, Zahtjevom nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za objavu, odnosno uvjeti propisani čl. 42 st. 4 Zakona o medijima, a konkretno iz razloga što je traženi ispravak bio nerazmjerno duži od informacije u kojoj su navodi radi kojih se ispravak traži, odnosno od dijela informacije na koji se neposredno odnosi, te objavljivanje ispravka bi prouzročilo odgovornost nakladnika za štetu. Naime, tužiteljica traži ispravak ukupno 13 informacija objavljenih u predmetnom članku, ali iste ne ispravlja, već isključivo navodi da su netočni. Tužiteljica ispravkom traži da se objavi ne samo njezin navod da navedene informacije nisu točne, nego i cjelokupni popis navedenih informacija i to ne onako kako su iste objavljene, nego uz intervenciju same tužiteljice, a iz kojeg razloga zapravo od tuženika traži da se ispravak informacije objavi dvostruko čime je jasno da je isti nerazmjerno duži od informacije u kojoj su navodi radi kojih se ispravak traži, a slijedom čega glavni urednik nema obvezu objave ispravka. Nadalje, sve informacije objavljene u predmetnom članku su dobivene iz određenih izbora što je višestruko navedeno u spornom članku, višestruko se izravno citiraju izjave navedenih izvora, te za niti jednu tužiteljica ne navodi što bi bile ispravne informacije, odnosno na koji način se radi o netočnim informacijama, a kada to i navodi, isto ne objašnjava niti na bilo koji način dokazuje. U članku se jasno i nedvosmisleno navodi da su sporne informacije dobivene od dijela sadašnjih i bivših zaposlenika Imunuloškog zavoda. O svim točkama traženo je i očitovanje Halmeda i Ministarstva zdravstva kao nadležnih institucija kao i Imunološkog zavoda, te su njihovi službeni odgovori objavljeni.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u presliku novinskog članka pod naslovom; COVID-19 RAZOTKRIO jednu od najvećih pljački hrvatskog proračuna u povijesti (list 8-13 spisa), u zahtjev za objavom ispravka (list 14-16 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka TTČ i tužiteljice (list 77-79 spisa).

6. Među strankama nije sporno da je u tiskanom izdanju tjednika Nacional broj 1148 na stranicama 8-13 objavljen tekst pod naslovom "COVID-19 RAZOTKRIO jednu od najvećih pljački hrvatskog proračuna u povijesti" autora ST i STČ. Nije sporno da je tuženik glavni urednik tjednika "Nacional", te nije sporno da je tužiteljica podnijela tuženiku Zahtjev za objavu ispravka.

7. Nije sporno da tuženik nije objavio ispravak, te da su ispunjeni uvjeti iz čl. 46 Zakona o medijima (Narodne novine br. 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22; dalje u tekstu - ZM)

8. Među strankama je sporno da li zahtjev za ispravak informacije po zahtjevu tužiteljice udovoljava zakonskim uvjetima za njegovo objavljivanje, odnosno da li je traženi ispravak bio nerazmjerno duži od informacije u kojoj su navodi radi kojih se ispravak traži, odnosno od dijela informacije na koji se neposredno odnosi, te da li bi objavljivanje ispravka prouzročilo odgovornost nakladnika za štetu.

9. Također je sporno da li postoji obveza tuženika za objavom ispravka obzirom tuženik navodi da se u članku jasno i nedvosmisleno navodi da su sporne informacije dobivene od dijela sadašnjih i bivših zaposlenika Imunuloškog zavoda.

10. Čl. 22. st. 1. ZM-a određuje da se nematerijalna šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava.

11. Čl. 40 ZM-a određuje da svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava i interesi.

12. Tužitelj se poziva na čl. 42 st. 4 ZM-a koji određuje da je glavni urednik dužan objaviti ispravak izuzev ako, između ostalog, a na što se tuženik poziva, je traženi ispravak nerazmjerno duži od informacije u kojoj su navodi radi kojih se ispravak traži, odnosno od dijela informacije na koji se neposredno odnosi, te ako objavljivanje ispravka bi prouzročilo odgovornost nakladnika za štetu.

13. Sud smatra kako traženi ispravak nije neizmjerno duži od informacije u kojoj su navodi radi kojih se ispravak traži. Naime, traženim ispravkom tužiteljica nabraja informacije za koje navodi da nisu istinite i točno, a koje informacije su iznesene u predmetnom članku, što je utvrđeno uvidom u predmetni članak, dok naknadno iznosi razloge zbog kojih te informacije nisu točne. Iz članka proizlazi da se tužiteljica spominje više puta, te se njezino ime proteže na 3 stupca članka, te je također objavljena i fotografija tužiteljice, a također, iako ne izravno, na nju se odnosi i dio članka gdje se njezino ime ne spominje. Stoga, sud smatra da zatraženi ispravak nije neizmjerno duži od informacija na koje se odnosi, te da isto ne može biti opravdanje tuženiku da ne objavi predmetni zahtjev za ispravak, kao i da nije točno da tužiteljica ne navodi na koji način se radi o netočnim činjenicama, obzirom ista nakon nabrajanja činjenica koje smatra netočnim i neosnovanim, daje objašnjenje za isto. 14. Čl. 48 ZM-a određuje da je rasprava o tužbi za objavu ispravka ograničena na raspravljanje i dokazivanje činjenica u pogledu tuženikove odgovornosti objave ispravka. Tuženiku je, kao razlog neobjavljivanja ispravka, između ostalog, dopušteno dokazivati točnost činjenica iz objavljene informacije.

15. Ovdje valja napomenuti da tuženik nije objasnio zbog čega smatra da bi objavljivanje ispravka prouzročilo odgovornost nakladnika za štetu.

16. Radi utvrđivanja te činjenice proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedoka.

17. Iz iskaza svjedoka TTČ proizlazi da je napisala većinu predmetnog teksta dok je tuženik bio suautor te je on bio došao do nekih informacija. Kao povod pisanja teksta bila je situacija u Imunološkom zavodu, a koja je došla do izražaja tijekom COVID krize. Tada se otvorilo pitanje zašto Imunološki zavod nema uspostavljenu proizvodnju cjepiva pa tako je bio onemogućen uopće istraživati eventualna cjepiva protiv COVIDA. Imunološki zavod je bio prije jedna od vodećih sila vezano uz proizvodnju cjepiva i drugih sojeva virusa te se postavljalo pitanje zašto smo ostali bez tako bitne odnosno strateške proizvodnje. Na temelju razgovora s više stručnjaka, ravnatelja imunološkog zavoda, odgovornih osoba u HALMEDU te bivših i sadašnjih zaposlenika HALMEDA dobila je uvid u problematiku, a temeljem kojega je poslala desetak novinarskih upita HALMEDU. Na svaki upit HALMED je odgovorio no nigdje nije dobila odgovor na suštinsko pitanje, a to je koliko se povećao uvoz interventnih lijekova, te koliko se povećala cijena tih lijekova. Naime temeljem službenih podataka izračunali su da je cijena uvoza interventnih lijekova bila deset puta veća od cijene proizvodnje tih lijekova kada je iste proizvodio Imunološki zavod. Također je više puta od HALMEDA pokušala dobiti odgovor o tome tko je odgovaran za prestanak proizvodnje, no na to također nije dobila odgovor. S više strana dobila je informaciju da je tužiteljica jedna od odgovornih za takvo stanje no, a kako je i navedeno u članku, kao odgovorna osoba spominjao se i ravnatelj HALMEDA gospodin KT kao i da je premijer T o svemu bio obaviješten. Informacije o tužiteljici koje su iznijete u članku dobili su upravo od gore navedenih izvora s kojima su razgovarali, no neke su dobivene i službenim putem od strane HALMEDA ali u njihovim odgovorima nikad nisu spominjane odgovorne osobe. Također HALMED nikada nije dostavio točne iznose odnosno cijene lijekova koje smo tražili. Spomenuti izvori upravo su izrijekom spominjali tužiteljicu kao jednu od najodgovornijih za stanje u imunološkom zavodu. Svjedokinja čak prije pisanja članka nije niti znala za tužiteljicu. Kao jedan od odgovornih spominjala se ČT, DT i gospodin KT kao najodgovorniji. Cijela priča je krenula 2013. kada su Zavodu ukinute dozvole za proizvodnju imunoloških lijekova i cjepiva. 2015. godine Ministarstvo zdravstva poništilo je neke od tih odluka o ukidanju dozvola, no već je bilo kasno jer su na tržište ušli neki drugi lijekovi putem interventnog uvoza. Gospođa TT nije bila razlog niti povod pisanja ovog članka već općenito stanje na Imunološkom zavodu. Smatra da članak opisuje situaciju sa više strana te je isti sročen nakon davanja više različitih mišljenja. Imala je razloga vjerovati osobama od kojih je dobila informacije te se više put sa njima nalazila, a kako bi između ostalog i prošla kroz odgovore HALMEDA. Nikad nije osobno kontaktirala tužiteljicu obzirom u ovakvim situacijama kontaktiraju nadležne službe, u ovoj slučaju poslodavca tužiteljice. Ggospođa TT bila je nadređena nekim od osoba koja se spominju u tekstu, a to su ČT i DT. U potpisu odgovora na novinarski upit bila je navedena jedna od službenica službe za odnose s javnošću.

18. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da niti jedna od informacija koja je iznesena u spornom članku nije istinita. Tužiteljica je već 20 godina zaposlena kao voditelja odjela za sigurnu primjenu lijekova i medicinskih proizvoda u HALMEDU. Točno je da je Imunološkom zavodu uskraćena, ne i ukinuta, dozvola za proizvodnju lijekova. 2013. godine u HALMEDU je u njezinom odjelu radila i ČT, a koja je bila neka vrsta kontakt osobe između HALMEDA i Farmaceutskog inspektora Ministarstva zdravstva. Mišljenje inspektora bilo je da Imunološki zavod ne ispunjava uvjete za dobivanje dozvole za proizvodnju lijekova. Gospođa ČT i inspektor JT zajedno su zaprimale dokumentaciju te išle na očevide, a prije donošenja odluke o uskraćivanju dozvola. Ona s tom odlukom nije imala nikakve veze a niti je istu potpisala a niti je za istu imala ikakve ovlasti niti nadležnosti jer je sve bilo u rukama inspektora Ministarstva. Odluka o uskraćivanju dozvole bila je politička odluka koju je donio tadašnji ministar zdravstva IT i tadašnja ravnateljica HALMEDA DT, a koja je i potpisala tu odluku. Smatra da je odluka bila ispravna jer Imunološki zavod tada već puno toga nije proizvodio. Nitko je nije kontaktirao od novinara prije objave spornog članka dok je objava tog članka za nju bila veliki šok obzirom je poznata i cijenjena u svojoj profesiji po korektnosti i pravednosti. U njezinom odjelu trenutno postoji 50 zaposlenih te postoji 5 odsjeka. Ne sudjeluje u tekućim poslovima niti jednog odsjeka te je njezina uloga da se pobrine riješiti kada se dogode neke neuobičajene stvari kao i da pregovara sa nadređenima. Tako je bilo i 2013. ali je bilo manje odsjeka. Ne donosi nikakve odluke koje su vezane za njezinu struku, više je menadžer odjela. Tako je bilo i 2013. ČT je 2013. bila voditeljica inspekcijskih poslova a to je postala 1.7.2013. donošenjem zakona o lijekovima. Prije toga nisu imali odsjek za inspekciju, isti se nalazio u Ministarstvu zdravstva. Nije sigurno potpisala rješenje o uskrati, a moguće da je potpisala neku drugu odluku ako je voditeljica odsjeka za uvoz bila odsutna. Govori o interventnom uvozu. O upitima od strane novinara koji su upućeni HALMEDU informirala ju je voditeljica odsjeka za uvoz, a koji odsjek se nalazi u njezinom odjelu. Upiti su bili vezani za interventni uvoz, a nigdje se nije postavljalo pitanje o odgovornim osobama u tim upitima. Nije sudjelovala u pisanju odgovora na te novinarske upite. Objava ovog članka ozbiljno je utjecala na njezino zdravstveno stanje, kako fizičko, tako i psihičko.

19. Kako je navedeno, čl. 48 ZM-a određuje da je tuženiku kao razlog neobjavljivanja ispravka između ostalog, dopušteno dokazivati točnost činjenica iz objavljene informacije.

20. Sud smatra kako tuženik nije dokazao da su iznesene činjenice točne. Naime, svjedok TTČ jasno i logično iskazuje kako je informacije o odgovornosti tužiteljice za stanje u HALMED-u dobila s više strana, odnosno na temelju razgovora s više stručnjaka, ravnatelja imunološkog zavoda, odgovornih osoba u HALMEDU te bivših i sadašnjih zaposlenika HALMEDA, te službenim putem od strane HALMEDA, ali u njihovim odgovorima nikad nisu spominjane odgovorne osobe.

21. S druge strane, tužiteljica u svom iskazu navodi kako nije imala nikakve veze s odlukom o uskraćivanju dozvola, niti je istu potpisala, a niti je za to imalo nadležnosti. Nije nikada potpisala odluku o interventnom uvozu.

22. Iz navedenog sud zaključuje da je tuženik, obzirom je iz svojih izvora dobio informacije koje je iznio u članku dobio od odgovornih osoba, te bivših i sadašnjih zaposlenika HALMEDA, a čemu je sud poklonio vjeru, tuženik ima osnovani razlog povjerovati da su te informacije točne. No isto bi mogao biti eksuklpacijski razlog propisan čl. 21 st 4 ZM-a, obzirom isto predstavlja jednu od pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti nakladnika za isplatu štete, a u ovom postupku nije riječ o parnici za naknadu štete u smislu čl. 21. Zakona, pa je raspravljanje u ovoj tužbi ograničeno u smislu odredbe čl. 48. (tako i VSRH u svojim odlukama Rev-612/15, Rev-309/09).

23. Dakle, sud nije našao da bi tuženik dokazao da su istinite činjenice koje su objavljene u predmetnom novinskom članku i to iz razloga što usmeni navodi osoba koje spominje svjedokinja ne mogu sa sigurnošću dokazati istinitost odnosno točnost činjenica iznesenih u predmetnom članku.

24. U odnosu na činjenicu nastanka štete tužiteljici, sud smatra kako je u ovom slučaju tužiteljici nastala nematerijalna štete, odnosno nanesena joj je psihička bol, a koju tužiteljica opisuje na način da je objava članka ozbiljno utjecala na njezino zdravstveno stanje, kako fizičko, tako i psihičko, a što sud smatra životnim, logičnim i ljudskim. Naime, informacije koje su objavljene o tužiteljici zaista su mogle nanijeti psihičku bol obzirom su iste dosta negativne po tužiteljicu, te se ista spominje u kao osoba koja je odgovorna za oduzimanje dozvola Imunološkom zavodu, za pogodovanje određenim veledrogerijama, a sve na štetu državnog proračuna, a koje informacije nesumnjivo mogu dovesti do štete kod osobe koja se spominje u takvom kontekstu.

25. Slijedom navedeno, sud je odlučio kao u izreci presude i to sukladno čl. 51 st. 3 i 4 ZM-a.

26. Sud je tužiteljici dosudio trošak postupka temeljem čl. 154. ZPP-a, a prema važećoj prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika i to: za sastav tužbe prema Tbr 7/1 100 bodova, za pristup na ročište dana 14.12.2020. g. prema Tbr 9/5 25 bodova, za sastav prijedloga za povrat prema Tbr 8/3 50 bodova, za pristup na ročište dana 03.02.2023. g. prema Tbr 9/2 50 bodova, za pristup na ročište dana 04.05.2023. g. prema Tbr 9/1 100 bodova, za pristup na ročište dana 22.03.2024. g. prema Tbr 9/1 100 bodova, za pristup na ročište dana 01.10.2024. g. prema Tbr 9/1 100 bodova, što ukupno čini 525 bodova, odnosno 1.050,00 eura što uvećano za iznos PDV-a čini ukupan iznos od 1.312,50 eura. Tom iznosu dodan je iznos troška pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura i na presudu u iznosu od 26,54 eura, ta da ukupan trošak dosuđen tužiteljici iznosi 1.365,59 eura. Kamate na dosuđeni iznos dosuđene su temeljem čl. 151 st 3 ZPP-a.

U Zagrebu, dana 12. studenog 2024. godine

Sudac

Biserka Pavković Fućak

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe Županijskom sudu u Zagrebu. Žalba se predaje pismeno u roku od 3 dana od objave presude (članak 52 Zakona o medijima).

Dna:

tužitelj po punomoćniku

tuženik po punomoćniku

Rj/

Rješenje tužitelju na platež pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura i presudu 53,09 eura

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte