Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-225/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Ivone Rupić i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika EO, zbog kaznenog djela iz članka 278. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika EO podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja K-2236/2021-18 od 30. siječnja 2023., u sjednici održanoj 12. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika EO kao neosnovana te se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22; dalje u tekstu ZKP/08) stavljen je izvan snage kazneni nalog broj K-2236/21-3 od 15. studenoga 2021., te je na temelju članka 455. ZKP/08 optuženik EO proglašen krivim zbog kaznenog djela krivotvorenjem isprave iz članka 278. stavka 1. KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, a na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju 3 (tri) mjeseca neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točke 1. do 6. ZKP/08 optuženik je dužan nadoknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 132,72 eura/1000,00 kn (po fiksnom tečaju konverzije 7,53450).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik EO po branitelju Petru Petroviću, odvjetniku u Zagrebu i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana prvostupanjska presuda preinači na način da se optuženika oslobodi optužbe te podredno da se ista ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je u suglasju s člankom 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalba optuženika EO je neosnovana.

6. U žalbi optuženika se ističe kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer je izreka pobijane presude proturječna razlozima presude, te obrazloženje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama koji su navedeni u pobijanoj presudi su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te da mu je povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku.

6.1. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, jer je izreka presude razumljiva, nije proturječna sama sebi niti razlozima, o svim odlučnim činjenicama dani su jasni razlozi te o odlučnim činjenicama ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza. Posljedično tome optuženiku nije povrijeđeno ni pravo na obrazloženu sudsku odluku.

6.2. Optuženik pobija presudu i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08, jer da je pobijanom presudom optuženiku teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, što je u potpunosti neosnovano. Budući da tijekom postupka ni na koji način nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, a optuženi sasvim pogrešno nalazi da su je ta povreda počinjena jer je sud donio odluku koja mu ne odgovara. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08, jer nije povrijeđeno načelo na pravično suđenje optuženika iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske, članka 6. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, a svi izvedeni dokazi u postupku temelje se na dokazima pribavljenim na zakonit način te na niti jedan način prvostupanjski sud nije povrijedio odredbu članka 10. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08).

6.3. Kako ovaj sud nije našao da bi bila počinjena ni neka druga bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08, ukazuje se žalba optuženika glede navedenih žalbenih osnova neosnovana.

7. U žalbi optuženika se navodi da prvostupanjski sud u cijelosti poklanja vjeru iskazu svjedokinje SO, dok je iskazu svjedoka DO i optuženika cijenio kao nevjerodostojne, iako je svjedokinja SO podnijela kaznenu prijavu u cilju "odmazde" prema optuženiku. Naime, tijekom postupka optuženiku nije pružena prilika osporiti iskaz svjedokinje SO, iskazom ove svjedokinje dovodi se u pitanje istinitost njezinih tvrdnji, a na čijem iskazu je prvostupanjski sud temeljio osuđujuću presudu. U žalbi se ističe i to da ukoliko je prvostupanjski sud posumnjao u vjerodostojnost iskaza ovih svjedoka morao je primijeniti pravilo "in dubio pro reo", a iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi kako nije savjesno cijenio izvedene dokaze na koji način je optuženiku povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

7.1. Dakle, osporavajući pravilnost odlučnih činjenica treba istaknuti kako nije u pravu optuženik kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. 7.2. Prvostupanjski sud je sukladno rezultatima provedenog dokaznog postupka pravilno utvrdio da je optuženi EO postupao na način opisan u izreci pobijane presude. Na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja upućuju izvedeni dokazi u postupku i to prvenstveno iskazi ispitanih svjedoka JO, sada SO, svjedokinje AO, kao iskaza optuženika EO. Optuženik EO je u svojoj obrani naveo da ne spori da je osobno u prostorijama trgovačkog društva Generali osiguranje d.d. u ime svoje tadašnje supruge SO (ranije EO), zaključio ugovor o polici životnog osiguranja koji je i potpisao njezinim imenom radi podizanja kredita u Sber banci. Ovako je postupao iz razloga jer je na svoje ime već ranije imao zaključene druge ugovore životnog osiguranja te je u svojoj obrani i kazao kako možda nije rekao tadašnjoj supruzi SO da je policu osiguranja potpisao na njezino ime. Isto tako iz iskaza svjedokinje SO proizlazi da nije imala saznanja niti je ovlastila svog tadašnjeg supruga na sklapanje ove police osiguranja jer kada je dobila račun da plati policu životnog osiguranja optuženik joj je odgovorio da ne zna o čemu je riječ, nakon čega je otišla u osiguravajuću kuću raskinuti ugovor.

7.3. Ovako utvrđeno činjenično stanje potvrđeno je iskazom svjedokinje AO, posrednika u ugovaranju police životnog osiguranja u društvu Generali osiguranja d.d. koja je istakla da je optuženik pristupio u njezin ured te utvrdila da isti ima nekoliko polica životnog osiguranja, zbog čega joj je optuženi rekao da bi ovu policu osiguranja mogao sklopiti na ime supruge. Ova svjedokinja je istakla kako je vidjela da je polica osiguranja potpisana imenom i prezimenom JO, a optuženikov otac DO je iskazao da mu je poznata situacija povezana uz policu životnog osiguranja koju je potpisao njegov sin, ali ne zna tko ju je predao osiguravajućem društvu.

7.4. Dakle, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud, a prihvaća i ovaj sud nedvojbeno je utvrđeno da je optuženik EO u prostorijama trgovačkog društva Generali osiguranje bez znanja i pristanka svoje supruge SO u njezino ime kao ugovarateljice police životnog osiguranja na obrascu "izjava o zdravstvenom stanju", u rubrici "potpis ugovaratelja" potpisao JO, bez njezinog ovlaštenja te ovu ispravu priložio aplikaciji ugovaranja životnog osiguranja.

8. Naime, iako se u žalbi optuženika ne navodi da sa prvostupanjska presuda pobija iz zakonske osnove članka 468. stavak 2. ZKP/08, iz sadržaja žalbe upravo proizlazi da se optuženik poziva na žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08, jer da je pobijanom presudom optuženiku teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, što je u potpunosti neosnovano. Budući da tijekom postupka ni na koji način nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, a optuženi sasvim pogrešno nalazi da su je ta povreda počinjena jer je sud donio odluku koja mu ne odgovara. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08, jer nije povrijeđeno načelo na pravično suđenje optuženika iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske, članka 6. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, a svi izvedeni dokazi u postupku temelje se na dokazima pribavljenim na zakonit način te na niti jedan način prvostupanjski sud nije povrijedio odredbu članka 10. stavak 1. i 2. ZKP/08.

9. Optuženik se nije žalio zbog žalbene osnove odluke o kazni, međutim, prema članku 478. ZKP/08 žalba podnesena zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona, počinjena na štetu optuženika sadrži u sebi i žalbu o odluci o kazni, radi čega je ovaj drugostupanjski sud i u tom pravcu ispitao prvostupanjsku presudu.

9.1. Optuženik pobija presudu i zbog povrede kaznenog zakona smatrajući kako u njegovom postupanju nisu ostvarena ni subjektivna ni objektivna obilježja inkriminiranog djela te da kod njega "ne postoji radnja, protupravnost ni krivnja".

10. Suprotno tome prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da je optuženik postupio na način opisan u činjeničnom opisu kaznenog djela u izreci prvostupanjske presude, čime je ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 278. stavka 1. KZ/11. Na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio kazneni zakon kada je optuženika za to kazneno djelo proglasio krivim, pa ne stoji njegova žalba zbog povrede kaznenog zakona.

10.1. Prvostupanjski sud je prilikom odabira vrste i mjere kazne pravilno u smislu odredbe članka 47. KZ/11 utvrdio i na odgovarajući način vrednovao kako olakotne tako i otegotne okolnosti. Pravilno je prvostupanjski sud kao olakotne okolnosti cijenio optuženikovu dosadašnju neosuđivanost, obiteljske prilike, te činjenicu iako je prilikom očitovanja o optužbi da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela, tijekom iskazivanja obrane u suštini priznao da je osiguravajućem društvu dao policu životnog osiguranja koju je potpisao imenom svoje tadašnje supruge i kao takvu je upotrijebio, dok otegotnih okolnosti nije pronašao.

11. Ovaj sud ocjenjuje da je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca na koju je osuđen optuženik, a primjenom odredbe članka 56. KZ/11 izrečenom uvjetnom osudom na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanju od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo primjerena stupnju krivnje optuženika, jačini ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, osobi optuženika i okolnostima počinjenja kaznenog djela. Dakle, imajući u vidu okolnost inkriminiranog kaznenog djela, ovaj sud ocjenjuje da će se izrečenom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te da će utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.

12. Budući da je ovaj utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija presuda prvostupanjskog suda, kao ni povrede zakona iz članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci presude ovog drugostupanjskog suda, u suglasju s člankom 482. ZKP/08.

Split, 12. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Maria Majić