Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-355/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca, Snježane Hrupek-Šabijan, predsjednice vijeća te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i mr. sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Danijele Jažić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog EI i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi osuđenog PI podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, broj Kv I-88/2024-7 (K- 28/2017-109) od 30. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba osuđenog PI kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Županijski sud u Varaždinu odbio je kao neosnovan zahtjev osuđenog PI za obnovu kaznenog postupka pravomoćno dovršenog presudom Županijskog suda u Varaždinu broj K-28/2017. od 12. lipnja 2020., potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 12. travnja 2023. broj Kž-66/2021-6 a kojom je PI proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 38. KZ/11., te je osuđen na kaznu zatvora od dvije godine uz primjenu djelomične uvjetne osude tako da se od navedene kazne ima izvršiti jedna godina, a dio kazne od jedne godine neće se izvršiti ako osuđenik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. 2. Protiv tog rješenja podnio je žalbu osuđeni PI putem branitelja, odvjetnika Marka Benčića, zbog "pogrešne primjene kaznenog zakona glede odluke o kazni", a iz sadržaja žalbe proizlazi da predlaže da se usvoji žalba i preinači pobijano rješenje na način da usvoji zahtjev osuđenika za preinaku pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka te da se neuvjetovani dio kazne izrekne u trajanju kraćem od jedne godine, a za preostali dio kazne primjeni uvjetna osuda uz izrečeni rok kušnje u trajanju od dvije godine.

3. Prije održavanja sjednice, na temelju članka 495. u svezi članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Osuđenik u žalbi ističe kako je u zahtjevu za obnovu naveo, kao novonastalu okolnost, očevu bolest zbog koje ga otac nije u mogućnosti doći posjetiti iz Njemačke te je neizvjesno koliko će poživjeti. Osuđenik smatra da se izrečena kazna od dvije godine ne može smatrati blagom za djelo za koje je propisana kazna u rasponu od jedne do deset godina. Stoga, predlaže da se omjer neuvjetovanog i uvjetovanog dijela osude promijeni u korist osuđenika, tj. da se neuvjetovani dio smanji s jedne godine na nešto kraće, a uvjetovani dio da se poveća. Smatra da na taj način ne bi bila dovedena u pitanje svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

6. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je sud prvog stupnja odbio kao neosnovan zahtjev osuđenika za obnovu kaznenog postupka, a za svoju odluku dao je jasne i valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

7. Prije svega, treba naglasiti da se na temelju članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08. pravomoćna presuda može preinačiti i bez obnove kaznenog postupka ako se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.

8. Naime, prilikom odmjeravanja vrste i visine kazne, prvostupanjski sud cijenio je osuđeniku kao olakotne okolnosti velik protek vremena od počinjenja kaznenog dijela, činjenicu da se protiv njega ne vodi drugi kazneni postupak, dok mu je kao otegotne okolnosti cijenio činjenicu visinu prouzročene štete, koja je deseterostruko viša od propisanog cenzusa za kvalificirani oblik predmetnog kaznenog djela, i raniju osuđivanost zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 1. i 2. KZ/11.

9. Pravilno je sud prvog stupnja razmotrio okolnosti koje osuđenik navodi u zahtjevu te je s pravom zaključio kako su one nove okolnosti, koje nisu postojale u vrijeme donošenja presude (očeva bolest i nemogućnost oca da posjeti osuđenika u zatvor), a da su postojale u vrijeme donošenja presude, nemaju dostatnu težinu koja bi dovela do blaže osude osuđenika. Prvostupanjski sud je svoju odluku o kazni koja mu je izrečena u postupku u cijelosti valjano obrazložio, a iznesena argumentacija nije dovedena u sumnju navodima žalbe.

10. Slijedom iznesenog, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točka 2. ZKP/08., trebalo je odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 12. studenog 2024.

Predsjednica vijeća:

Snježana Hrupek-Šabijan