REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-350/2022-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Bilušić i Ivane Dubravke Kovačević kao članica vijeća, uz sudjelovanje Marije Batinjan kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog VU, zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog VU, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 31. svibnja 2022. broj K-87/2015-54, u javnoj sjednici održanoj 12. studenog 2024., u odsutnosti oštećenog kao tužitelja MU i njegovog opunomoćenika, odvjetnika Gašpara Lujka,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba optuženog VU, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, optuženi VU je proglašen krivim zbog kaznenog djela tjelesne ozljede, iz članka 117. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju šest mjeseci, te zbog kaznenog djela prijetnje, iz članka 139. stavka 2. u vezi sa stavkom 4. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju šest mjeseci. Na temelju članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11. optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci, a primjenom članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda, tako da se jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik u roku dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/24. i 36/24. – dalje: ZKP/08.). optuženik je obvezan snositi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08., i to, sukladno članku 145. stavku 2. točki 6. ZKP/08., paušalnu svotu u iznosu 300,00 kuna, te putne troškove svjedoka ĆU u iznosu 398,00 kuna, troškove svjedoka PU u iznosu 202,00 kuna, troškove svjedokinje VUŠ u iznosu 202,00 kuna, troškove svjedokinje OU u iznosu 202,00 kuna, kao i troškove sudskomedicinskog vještačenja po vještaku Igoru Boriću u iznosu 1.945,75 kuna i troškove pristupa vještaka na raspravu u iznosu 720,25 kuna, koje je dužan podmiriti u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti presude, uplatom na račun državnog proračuna Republike Hrvatske te dostaviti sudu primjerak uplatnice, kao i nužne izdatke oštećenika kao tužitelja, te nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi VU osobno i putem branitelja, odvjetnika Alda Miroševića, odvjetnika u Veloj Luci.

2.1. U osobno podnesenoj žalbi optuženi VU se žali "zbog svih žalbenih razloga" iz članka 467. ZKP/08., s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i "osloboditi ga kaznenopravne odgovornosti, odnosno optužbe, ili vratiti predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu".

2.2. U žalbi koju je podnio putem branitelja, optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 3. ZKP/08., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o "kaznenim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi i troškovima kaznenog postupka", s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti te optuženika osloboditi optužbe, odnosno zbog zastare kaznenog progona odbiti optužbu za kazneno djelo tjelesne ozljede, odnosno pobijanu presudu ukinuti u cjelini i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Budući da se obje žalbe optuženika sadržajno poklapaju i međusobno nadopunjuju, to će iste biti razmatrane kao jedna žalba optuženika.

3. Oštećenik kao tužitelj MU je podnio odgovor na žalbu putem opunomoćenika Gašpara Lujaka, odvjetnika u Dubrovniku, pobijajući žalbene navode optuženika kao neosnovane, s prijedlogom odbiti žalbu optuženika.

4. Na temelju članka 475. stavka 1. ZKP/08., o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni su oštećeni kao tužitelj MU i njegov opunomoćenik, odvjetnik Gašpar Lujak, jer su to zahtijevali u odgovoru na žalbu. Kako sjednici nisu pristupili oštećenik kao tužitelj i njegov opunomoćenik, iako su prema potvrdama o obavljenoj dostavi bili uredno obaviješteni, to je sjednica održana u njihovoj odsutnosti, u skladu s člankom 475. stavkom 3. ZKP/08.

5. Žalba optuženika je osnovana.

6. Nije u pravu žalitelj kada, žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., tvrdi da su razlozi pobijane presude ili "dijelom potpuno nejasni" ili da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika te da izreka pobijane presude nema radnji izvršenja niti bitnih elemenata djela pa tako ni opisa oblika krivnje, kao i da obrazloženje nije u skladu s izrekom presude.

6.1. Naime, imajući u vidu sadržaj izreke pobijane presude, potpuno je jasno i nedvosmisleno precizirano za koja kaznena djela, počinjena na čiju štetu, na koji način i s kojim ciljem (činjenično i zakonski opisano te pravno označeno pod točkama I. i II. izreke pobijane presude) je optuženi VU proglašen krivim (neovisno o pravilnosti zaključaka prvostupanjskog suda, o čemu će više biti riječi u nastavku). Ujedno, pravilno su opisana sva obilježja predmetnih kaznenih djela, a iz takvog činjeničnog opisa, a i obrazloženja prvostupanjske presude, jasno proizlazi da se radi o kaznenim djelima koje je optuženik počinio s izravnom namjerom (drugi oblik krivnje iz opisanih okolnosti ne može niti proizlaziti). Stoga, izreka pobijane presude je razumljiva. Također, u pobijanoj presudi ne postoji nejasnoća u danim razlozima koja bi pobijanu presudu učinila nerazumljivom i koja bi za posljedicu imala bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer je prvostupanjski sud dao dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama vezano za zaključak da su u ponašanju optuženika ispunjena obilježja kaznenog djela prijetnje, iz članka 139. stavaka 2. i 4. KZ/11. i kaznenog djela tjelesne ozljede, iz članka 117. stavka 2. KZ/11., a o odlučnim činjenicama nema znatne proturječnosti između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, dok je drugo pitanje je li u tom dijelu pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, o čemu će više biti riječi u nastavku. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Obrazlažući ovu žalbenu osnovu optuženi VU izražava nezadovoljstvo činjeničnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda, a time osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja. To ulazi u okvir druge žalbene osnove, zbog čega izložene prigovore treba ocijeniti pod tom osnovom.

7. Nasuprot tome, u pravu je žalitelj kada u svojoj žalbi dovodi u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da je radnjama opisanim u izreci prvostupanjske presude počinio kazneno djelo prijetnje, iz članka 139. stavaka 2. i 4. KZ/11. i kazneno djelo tjelesne ozljede, iz članka 117. stavka 2. KZ/11.

7.1. Naime, svoja utvrđenja o počinjenju kaznenih djela prvostupanjski sud temelji prvenstveno na iskazima oštećenoga kao tužitelja MU te svjedoka ĐU, ŠU i EU (roditelja i sestre oštećenika kao tužitelja, a koji nisu bili neposredni očevici) te kontrolnim dokazima (oštećenik kao tužitelj je istog dana pregledan u ambulanti, a na njegovom mobitelu je evidentiran poziv policiji). Dovodeći te dokaze u vezu s činjenicom da su od ranije poremećeni odnosi između optuženika i oštećenika kao tužitelja (koji su punac i zet) te da je neposredno ovom događaju prethodio istog dana drugi događaj, na istom mjestu, u kojem je oštećeni kao tužitelj MU pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 2. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. u vezi sa stavkom 4. KZ/11., na štetu svoje supruge VUŠ (kći optuženika), prvostupanjski sud zaključuje da je životno i logično za očekivati da će optuženi u takvoj situaciji prijetiti oštećeniku kao tužitelju, kao i tjelesno ga ozlijediti, a do čega je, prema stajalištu prvostupanjskog suda, doista i došlo.

7.2. Navedenu argumentaciju prvostupanjskog suda opravdano je optuženik u svojoj žalbi doveo u pitanje navodom da se iskaz oštećenika kao tužitelja, za kojeg prvostupanjski sud cijeni da nema motiva lažno iskazivati, može isto tako tumačiti i na potpuno suprotan način jer je oštećenik kao tužitelj pravomoćno osuđen zbog kaznenih djela počinjenih na štetu kćeri optuženika (pri čemu je kazneno djelo prijetnje počinjeno riječima "ubit ću te"), a koja kaznena djela je počinio nepunih petnaest minuta prije inkriminiranog događaja. S tim u vezi treba kritičnije cijeniti i iskaz oca, majke i sestre oštećenika kao tužitelja te iskaz policijskog službenika ĆU.

7.3. Nadalje, detalj zbog kojega prvostupanjski sud vjeruje oštećeniku kao tužitelju da bi mu optuženik doista prijetio je i evidentirani poziv policiji na njegovom mobitelu, što opravdano optuženik u svojoj žalbi dovodi u pitanje navodom da ako netko kao oštećenik podnosi kaznenu prijavu to, samo po sebi, ne predstavlja dokaz da je onaj koji je prijavljen za to kazneno djelo to i počinio. Potom, argumentaciju suda da je oštećenik kao tužitelj uslijed radnji koje je poduzeo optuženik zadobio tjelesne ozljede opravdano optuženik u svojoj žalbi dovodi u pitanje navodom da iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka (što se i citira u pobijanoj presudi) proizlazi da crvenilo kože vrata kod oštećenika ne predstavlja objektivno ustanovljenu ozljedu u sudskomedicinskom smislu.

8. Naime, i prema ocjeni ovog suda, navedeni dokazi, bez pozornije raščlambe i ocjene, kao i ocjene i drugih u tijeku postupka izvedenih dokaza, za sada ne potvrđuju nedvojbeno navode optužbe da je doista došlo do prijetnje i tjelesne ozljede na štetu oštećenika kao tužitelja, za što je optuženik proglašen krivim, što optuženik s pravom upire u žalbi.

8.1. Pažljivom analizom iskaza optuženika, proizlazi da optuženik osporava da bi počinio kaznena djela za koja se tereti, te opisuje da je krenuo za oštećenikom kao tužiteljem koji je išao prema svom automobilu i tom prilikom ga potegnuo za ovratnik majice i tako mu potrgao majicu, a da je to napravio da oštećenik kao tužitelj ne bi pobjegao s mjesta događaja jer je optuženik ugledao svoju suprugu bačenu na pod, a kći uplakanu. Pri tome se optuženik brani da je vikao na oštećenika i potom zvao policiju, zatim da je išao sa suprugom i kćeri u policijsku postaju, a nakon toga u ambulantu. Dakle, osporava da bi ozlijedio oštećenika kao tužitelja ili da bi mu prijetio.

8.2. No, prvostupanjski sud otklanja obranu optuženika, a istovremeno propušta cijeniti da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku od 2. prosinca 2019. poslovnog broja K-76/2015 MU (ovdje oštećenik kao tužitelj) osuđen da je istog dana, na istom mjestu, počinio dva kaznena djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 2. KZ/11. (počinjenih na štetu supruge MUŠ i punice OU) i jedno kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. u vezi sa stavkom 4. KZ/11. (počinjeno na štetu supruge MUŠ). Prvostupanjski sud otklanja i iskaze svjedokinja MUŠ i OU u odnosu na inkriminirani događaj kao nevjerodostojne, prvenstveno se pozivajući na to da su svjedokinje kći i supruga optuženika i time zainteresirane za položaj optuženika u postupku, no istovremeno propušta cijeniti da iz iskaza ovih svjedokinja proizlazi da se inkriminirani događaj odvijao netom nakon događaja za koji je oštećenik kao tužitelj pravomoćno osuđen i to dok se OU ozlijeđena nalazila na podu na cesti ispred svoje kuće, a oštećenik se kreće prema svom parkiranom automobilu. Nadalje, prvostupanjski sud otklanja i iskaz svjedoka AU kao neuvjerljiv, pozivajući se da je iskonstruiran da poboljša procesnu poziciju optuženika, no propušta cijeniti da je svjedok AU bio očevidac inkriminiranog događaja (kao što je i očevidac događaja iz pravomoćne presude Općinskog suda u Dubrovniku od 2. prosinca 2019. poslovnog broja K-76/2015), a da svjedoci ĐU, ŠU i EU to nisu bili, a koje iskaze pak prihvaća kao vjerodostojne i na njima temelji zaključak da je došlo do "incidentnog događaja". Osim toga, ovi svjedoci (ujedno i članovi obitelji oštećenika kao tužitelja) iskazuju da su čuli optuženika kako izgovara prijeteće riječi po njihovom dolasku, ali te riječi evidentno nisu uopće predmet inkriminacije. Nadalje, propušteno je obranu optuženika (da je na mjestu događaja bio svjedok AU) dovesti u vezu s iskazom tog svjedoka, kao i iskazom oštećenika kao tužitelja koji opisuje da je njega i optuženika razdvojio RU. Naime, svjedok RU svojim iskazom opovrgava takvo iskazivanje oštećenika kao tužitelja (kao i svjedok AU), a ujedno opovrgava i iskazivanje svjedoka ĐU, ŠU i EU o svojoj ulozi u predmetnom događaju. Naime, razmatrajući gore navedeno, s pravom optuženik postavlja pitanje može li se sa sigurnošću, izvan svake razumne sumnje, otkloniti obrana optuženika, pri čemu je indikativno da oštećenik kao tužitelj zove putem mobitela policiju (prijavljujući da je žrtva kaznenog djela), netom nakon što je sam počinio kaznena djela.

9. Dakle, po ocjeni drugostupanjskog suda prvostupanjski sud nije razmatrao sve dokaze u međusobnoj ukupnosti, a posebno je zanemario vremenski slijed i dinamiku događaja, što je za sada nedovoljno razjašnjeno. Također prvostupanjski sud propušta pravilno cijeniti obranu optuženika, naročito dio u kojem govori zašto pristupa oštećeniku kao tužitelju i viče na njega te da ih je razdvojio svjedok AU, a što se i sada u žalbi ističe, te takvu obranu dovesti u vezu s drugim dokazima i na temelju sveobuhvatne raščlambe svih provedenih dokaza na jasan način utvrditi koje točno riječi je optuženik uputio oštećeniku kao tužitelju kao i koje radnje poduzima i u kojem vremenskom slijedu, odnosno je li na strani optuženika doista postojala namjera ozbiljno prijetiti oštećeniku, kao i namjera tjelesno ga ozlijediti.

10. Istodobno treba reći da za sada nije sporno da su optuženik i oštećenik kao tužitelj u inkriminirano vrijeme bili u prvom stupnju tazbinskog srodstva (punac i zet), a s obzirom na to da je brak između oštećenika kao tužitelja i MUŠ (kćeri optuženika) razveden nakon inkriminiranog događaja, što žalitelj ni ne spori. Naime, tazbinsko srodstvo je odnos između jedne osobe i srodnika njezinog bračnog druga. Dakle, temelj ovog srodstva je postojanje braka pa je u konkretnom slučaju u inkriminirano vrijeme bila riječ o bliskoj osobi u skladu s odredbom članka 87. točke 9. KZ/11., neovisno o činjenici što je nakon toga taj brak razveden.

11. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud ponovno provesti sve dokaze, a po potrebi i nove, te ih savjesno i kritički analizirati ponaosob i dovodeći ih u međusobnu vezu, kao i u vezu s obranom optuženika, pri čemu će detaljnije raščlaniti okolnosti dinamike inkriminiranog događaja te jesu li u postupanju optuženika ostvarena obilježja oba inkriminirana mu kaznena djela. Uz navedeno će prvostupanjski sud dopunski saslušati sudskomedicinskog vještaka na okolnost može li pri potezanju majice za ovratnik nastati crvenilo kože vrata (površinska ozljeda vrata), odnosno utvrditi, radi li se o tjelesnoj ozljedi u sudskomedicinskom smislu, te ako utvrdi postojanje ozljede, dati razloge o vremenskom slijedu predmetnog događaja.

12. Imajući u vidu prethodno izloženo, prihvaćena je žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te predmet vraćen na ponovno suđenje u kojem će se ponovnim provođenjem potrebnih dokaza i njihovom ocjenom sukladno članku 450. stavku 2. ZKP/08., ocijeniti postoje li dostatni i pouzdani dokazi za nedvojbeno utvrđenje da je optuženik počinio kaznena djela za koje je optužen, te će sukladno tome prvostupanjski sud donijeti novu pravilnu odluku koju će valjano obrazložiti. Pri tome, u slučaju eventualnog utvrđenja da su se u postupanju optuženika ostvarila obilježja oba inkriminirana djela, potrebno je razmotriti predstavlja li cijeli događaj jedinstvenu pravnu cjelinu ili ne, odnosno je li eventualno riječ o vremenskoj povezanosti upućivanja riječi prijetnje tijekom samog napada (u kojem slučaju bi se moglo razmatrati je li prijetnja konzumirana napadom tj. tjelesnom ozljedom, odnosno je li riječ o prividnom stjecaju ovih djela) ili je pak riječ o samostalnim djelima.

14. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci, na temelju odredbe članka 483. stavka 1. ZKP/08.

U Velikoj Gorici 12. studenog 2024.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec